Boće

Samo jedno je Boće

Navigation

Prijatelji

Sve vijesti

svevijesti

Boće iz zraka

Boce iz zraka

Fra Petar Anđelović

Share
avatar
Boce-Team
Admin

Broj postova : 1406
Points : 3011
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 52

Fra Petar Anđelović

Postaj  Boce-Team on 17.01.12 1:08


09.12.1937. - 14.01.2009.
Fra Petar Anđelović je rođen u Boću 09.12.1937.g. Osnovnu školu završio je u Boću (1945-1949).

Gimnaziju u Visokom (1949-1955, 1956-1958), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1949-1955, 1956-1958), filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1960-1964) i Fuldi (1964-1966) te studij publicistike u Münsteru (1972-1975).

Za svećenika je zaređen 1964. Bio je kapelan u Essenu (1966-1972). U Provinciju se vratio krajem 1975. te službovao kao tajnik Provincije (1976-1982), župnik u Zenici (1982-1985) i gvardijan u samostanu sv. Ante u Sarajevu (1985-1991; 2000-2003). Biran je za definitora Provincije (1973-1976) i provincijala (1991-2000). Od 2003. provincijski je asistent FSR-a.

Kao gimnazijalac i student isticao se nastupima literarnog sadržaja na sjednicama Serafske imakulate i zbora Jukić. Studij publicistike usmjerio ga je da se bavi pitanjima i problemima korištenja suvremenih sredstava komuniciranja u naviještanju evanđelja. U vrijeme boravka u Njemačkoj surađivao je u essenskom listu Ruhrwort i još nekim drugim periodičkim publikacijama, a od tuzemnih u Dobrom Pastiru (1966), Bosni Srebrenoj (1969, 1971, 1973, 1976, 1981, 1984, 1987), Jukiću (1972, 1980), reviji Nova et vetera (1980, 1982, 1986), Kani i Svjetlu riječi od 1983. Bio je urednik provincijskog glasila Bosna Srebrena (1976-1982).

Objavio je i nekoliko knjiga od kojih svakako treba spomenuti: Vjerni Bogu vjerni Bosni, Franjevci na prijelazu u treće tisućljeće, Stvarnost i okom vjernika, Fratar i njegova Bosna.

Fra Petar Anđelović je kao fratar, a osobito kao provincijal bio vjeran tradiciji bosanskih franjevaca voleći svoju zemlju, nastojeći njegovati dijalog sa svim narodima i građanima ove zemlje. Odigrao je ulogu i u društveno-političkom životu svoje domovine, osobito za vrijeme rata. Politiku je smatrao područjem one ljudske djelatnosti koja ima najveći utjecaj na male ljude. I kada je bio proglašavan „političarom“ i osporavan, politiku je nastojao voditi iz vjerničkog, kršćanskog, franjevačkog kuta. I iz toga je proizlazila njegova mudrost komuniciranja.


Fra Petar Anđelović je kao fratar, a osobito kao provincijal bio vjeran tradiciji bosanskih franjevaca voleći svoju zemlju, nastojeći njegovati dijalog sa svim narodima i građanima Bosne i Hercegovine. Odigrao je ulogu i u društveno-političkom životu svoje domovine, osobito za vrijeme rata. Politiku je smatrao područjem one ljudske djelatnosti koja ima najveći utjecaj na male ljude. I kada je bio proglašavan “političarom” i osporavan, politiku je nastojao voditi iz vjerničkog, kršćanskog, franjevačkog kuta. I iz toga je proizlazila njegova mudrost komuniciranja.

Fra Petar Anđelović je objavio nekoliko knjiga od kojih svakako treba spomenuti: - Mi ostajemo (Zagreb, 1995) - Vjerni Bogu vjerni Bosni (Sarajevo, 2000) - Bosanski franjevci na pragu trećega tisućljeća (Sarajevo, 2003) - Stvarnost(i) okom vjernika (Sarajevo, 2004) - Franjevačka karizma u 26 slika (Sarajevo, 2006) - Fratar i njegova Bosna (Sarajevo, 2007) Za svoj rad primio je mnoga društvena priznanja među kojima su: - Zlatna plaketa Lige humanista - Menschenrechtspreis njemačke zaklade Friedrich Ebert (1997) - Priznanje od asocijacije Antonietta Labisi iz Italije (2000)

- Nagrada Sloboda Međunarodnog centra za mir iz Sarajeva za doprinos humanizmu, borbi za ljudska prava i slobodu u BiH, Europi i svijetu (2003) - Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (2004) - Povelja Saveza logoraša BiH - Orden Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske (koji mu je 2007. dodijelio predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić) - Nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH za najboljeg autora u 2007. godini

Izvor: http://sarajevo.co.ba/sjecanje-fra-petar-andelovic/

http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/component/content/article/1-zadnje-novosti/1178-dobro-je-da-ljudi-vide-naa-dobra-djela-da-bi-slavili-svevinjeg.html

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=15987

http://sarajevo.co.ba/sjecanje-fra-petar-andelovic/

http://www.youtube.com/watch?v=35f2ZbBOOZ8

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=19037

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=19019









http://www.balkanforum.info/f26/pater-petar-andjelovic-verstorben-36141/





DUBRAVE/BRČKO, 16. siječanj 2009.g. Fra Petar Anđelović ispraćen na vječni počinak iz crkve franjevačkog samostana u Dubravama. Sahranjen je na mjesnom groblju u Dubravama, gdje se inače sahranjuju franjevci brčanskog kraja. Misu u nedovršenoj crkvi franjevačkog samostana Dubrave predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Đolan. On je u propovijedi istaknuo humanizam fra Petra koji je nadahnjivao sve one koji su bili s njim. Posebno se osvrnuo na fra Petrovo traženje da čovjek bude originalan.

„Fra Petar je postavio evanđeosko viđenje čovjeka. On je težio da pomogne drugima u traženju puta“, kazao fra Mijo. U crkvi franjevačkog samostana bilo je oko 1.500 ljudi, koji su željeli na svoj način se oprostiti od velikog čovjeka, koji je prije svega cijenio čovječnost, brigu za zavičaj i domovinu. Fra Petar je Bih osjećao svojom domovinom, a svoj brčanski kraj zavičajem u koji je dolazi i za vrijeme teških ratnih dana. I tada je davao nadu u bolji život kao provincijal Bosne Srebrene.

Nakon svete mise održana je kraća komemoracija na kojoj su se nazočnom puku obratili predstavnici vjerskih institucija iz Zagreba, kao i Vrhbosanske nadbiskupije, koju je predstavljao dekan brčanskog dekanata prečasni Veselko Župarić. Pročitani su brojni brzojavi sućuti, među kojima su i predsjednika RH Stjepana Mesića i dopredsjednice Vlade RH Jadranke Kosor.

Od fra Petra su se na svoj način oprostili i članovi predsjedništva BiH. U Dubravama su viđeni i viđeniji političari Brčko Distrikta iz hrvatskog i bošnjačkog naroda, a među pukom su bili i predstavnici Vijeća bošnjačkih intelektualaca, s kojima je fra Petar surađivao.

----------------------------------------
----------------------------------------

Fra Petrova zemlja
Objavljeno 01/03/2013 - ivanlovr


Fra Petru Anđeloviću, umjesto nekrologa

Zemlja u koju polažu fra Petra: dva metra u dubinu – nigdje kamenčića, sâma zemlja, bogata, crnosmeđa posavska zemlja, jaka kao majka, plodna kao majka. Nikakve pompe, nema oplakujućih zborova i glasnih naricaljki: malo seosko groblje u Dubravama, kakvih je u Bosni na hiljade, jedva se našlo mjesta malo u strani, na nizbrdici, nije lako do njega donijeti teški lijes po ugaženu i klizavu snijegu. Srećom, za kršne mlade fratre što ga nose nije to bogznakakva teškoća. Po starinsku, dvije su svježe usječene sohe prebačene preko jame i na njih položen lijes s buketom crvenih ruža, ispod njega dvostruko provučen jak konopac, kojim će sanduk biti spušten na dno kada sohe izmaknu. Fra Mijo, fratarski starješina, obavlja posljednji obred i škropi lijes i grob posvećenom vodom, potom lijes spuštaju i izvlače konopac. Dok bacam zemlju na fra Petrov sanduk, ruka se sama usteže, sve bi nekako htjela da to bude bez udarca, meko poput milovanja, a zna da ne može… Ipak, uhu se učini kao da udarca nije bilo, da se moj grumen nekako bezglasno sljubio sa svijetlim lakiranim drvetom.

Stojim još koji trenutak nad jamom: to je, znači, to, i tako to treba da bude. Nije važno samo kako si živio, jednako je važno i kako odlaziš. Fra Petar, evo, odlazi u najboljem skladu s onim kako je živio, pa zato, valjda, njegov odlazak ne pobuđuje morne i tegobne sentimente, nego vedru i dragu uspomenu. Znam da ni on sam ne bi volio drukčije, nije bio čovjek tugovanja. A nije da mu nisam ostao dužan. Desetak dana prije nego će umrijeti, zove me telefonom. „Nema te, što mi, bolan, ne dođeš?“ „Doći ću, čim se malo oslobodim, a i što ću ti, da ti dosađujem“ – okrećem na šalu. „Ne možeš ti meni dosađivati, ti meni dođeš k’o Isus“ – reče iznenada, i načisto me prepade. „Ma, popusti malo, gdje ćeš tako…“ – branim se od krupne riječi, a on dodaje: „Pa, ti meni donosiš radost, zato tako kažem.“ Nisam stigao, brža je bila sestrica Smrt, kako ju u svojoj pjesmi-molitvi pripitomljuje i o-ljuđuje Franjo iz Asiza, fra Petrov redovnički rodonačelnik.

Postoji u Franjevačkome redu drevni protodemokratski uzus u uređivanju unutarnjega života zajednice, koji ne pravi ljude boljima nego što jesu, ali je sigurno da ih štiti od najveće moguće napasti – napasti vječne vlasti. Možeš biti najveći i najmudriji, ili najvještiji i najspretniji, ali na vlasti ne možeš biti više od triput po tri godine. Poslije toga ne pripadaju ti nikakvi privilegiji, osim onoga što si stekao kao ljudsko poštovanje, ako si stekao.

Pišući u jednoj prilici o „fra Petrovoj teologiji“, izbrojao sam: fra Petar Anđelović, koji je  dužnost provincijala Bosne Srebrene obavljao od 1991. do 2000. godine, bio je stotinu devedeset četvrti starješina franjevaca u Bosni u neprekinutom nizu od 1340. godine. Bilo je u toj vrtoglavoj povijesti svakakvih vremena i svakakvih starješina; fra Petra je zapalo da to bude u jednome od najsudbonosnijih razdoblja i za Bosnu Srebrenu, i za vjernički narod uz koji je vezana, i za Bosnu i Hercegovinu. U tom desetljeću političkoga raspada, krvavoga rata, ideološkoga divljanja etničkih šovinizama sve su vrijednosti i sve uvriježene tradicije, pa i franjevačke, bile na okrutnom ispitu. Očima smo gledali kako ljudi, strukture, institucije padaju na tom ispitu, kako se sladostrasno predaju lažnim bogovima novca, karijere, zločina, sve pod zvučnim imenima Vjere, Nacije, Crkve, Domovine… Krivi proroci – političari, medijski poslenici, intelektualci, svećenici – zavode puk na put mržnje i vlastite propasti, propagirajući svoju politiku kao “zaštitu naroda”, “nacionalni interes”, “obranu vjere i kulture”, baš kao po Apokalipsinom obrascu “vukova u janjećoj koži”. Samo je fra Petar znao kroz kakve je krize, dileme, strahove i posrtanja morao prolaziti svih tih godina. Strahota sarajevske opsade, česta putovanja kroz zakrvljenu i između bezbrojnih vojski izdijeljenu Bosnu i Hercegovinu, mučno nerazumijevanje među „svojima“ i među drugima, svakodnevno suočavanje s ljudskim stradanjem, bijedom, očajem, ali i s ne manjim ljudskim zlom, poznati i nepoznati susreti s moćnicima rata, političarima – u stotinama takvih prilika morao je on i samoga sebe provjeravati, iskušavati, padati u sumnju i dizati se iz nje…

Ni u našemu prijateljstvu nije sve uvijek bilo glatko, a prijateljevali smo još od onoga zloslutnoga vremena s početka 1991. godine, kada smo s pokojnim Vitomirom Lukićem poduzimali političko putešestvije – brzo će se pokazati: uzaludno – od Izetbegovića do Tuđmana i natrag, ne bi li se izbjeglo najgore… Zamjerio sam mu ponekad ponešto, ni on meni nije svaku blagosiljao, ali neprocjenjivo je to što je uvijek sve bilo do kraja rečeno, bez pizme, bez ljutnje. To je, dobro znam, fra Petrova zasluga: volio je ljudsko društvo, volio je biti voljen, ali ne kao samoživi ljudi, nego kao onaj tko ulaže u voljenje.

Kad se vratio običnom redovničkom životu, onda se tek moglo vidjeti koje i kakvo ljudsko poštovanje je fra Petar stekao, i kako se ono dalje množi. Ocrtavajući na posljednjem ispraćaju njegov ljudski i redovnički lik, fra Mijo Džolan je istaknuo kako fra Petar jest u franjevačkoj zajednici obavljao najviše dužnosti u najtežim vremenima, ali da njegova veličina nije bila u tim dužnostima, nego u načinu na koji ih je obavljao. Izazivao je taj njegov način i surova osporavanja, najviše od „svojih“, zbog fra Petrova promišljenoga i istinski življenoga odbijanja da podlegne napastima etnonacionalnoga egoizma, ali tisućustruko je veća energija dobra koje je proizveo fra Petar svojim načinom. U njegovu temelju bila su dva načela – kršćansko vjerovanje i Bosna, i jedno i drugo prakticirano na bosanskofranjevački način. To znači da konkretnost ljudskoga života uvijek ima veću cijenu od doktrinarnoga argumenta, i to znači da nije ludo nego je mudro razvijati doživljaj svojega svijeta u ljubavi za njegove razlike, a ne u mržnji na njih i na one od kojih smo različiti.

Dok još trenutak stojim nad fra Petrovim grobom, i u sebi se opraštam od njega, žaleći zbog neostvarenoga susreta, pomišljam, nadam se: ono u što je on vjerovao, i način na koji je prijateljevao, dovoljni su da kod njega budem iskupljen.


Ivan Lovrenović



B. Redoslijed provincijala Bosne Srebrene

Fra Petar Bošnjak? (1517-1520)
Fra Stjepan Vučilić (1520-1523)
Fra Toma Skorojević? (1524-1527)
Fra Ante Matković? (1527-1530)
Fra Jure Bošnjak (1530-1533)
N.N., provincijal (1533-1536)
Fra Jure Divojević (1536-1539)
Fra Petar Zlatarić? (1539-1542)
Fra Grgo Bukovac? (1542-1545)
Fra Pavao Čivić? (1545-1548)
Fra Toma Skorojević (1548-1551)
12. Fra Ivan Mostarac? (1551-1554)
13. Fra Šimun Kamengrađanin? (1554-1557)
14. Fra Ilija Ivković? (1557-1560)
15. Fra Petar Runović? (1560-1563)
16. Fra Jakov Tuzlak? (1563-1566)
17. Fra Marijan Olovčić? (1566-1569)
18. Fra Martin Kosović (1569-1572)
19. Fra Ante Matković (1572-1573)
20. N.N., vikar (1573-1574)
21. Fra Šimun Mostarac (1574-1577)
22. Fra Grgo Kučić (1577-1580)
23. Fra Grgo Masnović (1580-1583)
24. Fra Marijan Haljinić (1583-1586)
25. Fra Franjo Baličević (1586-1588)
26. N.N., provincijal (1588-1589)
27 . Fra Petar Zlojutrić (1589-1592)
28. Fra Marijan Haljinić (1592-1595)
29. N.N., provincijal (1595-1598)
30. Fra Ante Milanković (1598-1601)
31. Fra Stjepan Zlatarić (1601-1604)
32. Fra Jakov iz Slapnice? (1604-1607)
33. Fra Ilija Čakalović (1607-1610)
34. Fra Martin Bilavić? (1610-1613)
35. Fra Grgo Marinović (1613-1616)
36. Fra Toma Ivković (1616-1619)
37. Fra Luka Kačić (1619-1622)
38. Fra Marijan Pavlović (1622-1625)
39. Fra Toma Ivković (1625)
40. Fra Nikola Brajković (1626-1628)
41. Fra Andrija Tomanović (1628-1631)
42. Fra Martin Brguljanin (1631-1634)
43. Fra Nikola Brajković (1634-1637)
44. Fra Marijan Maravić (1637-1640)
45. Fra Martin Nikolić (1640-1643)
46. Fra Petar Lipanović (1643-1646)
47. Fra Mihovil Bogetić (1646-1649)
48. Fra Mato Benlić (1649-1650)
49. Fra Andrija Jajčanin, vikar (1651-1652)
50. Fra Filip Lendić (1652-1655)
51. Fra Jure Dulđerović (1655-1658)
52. Fra Franjo Ogramić (1658-1661)
53. Fra Franjo Miletić (1662-1666)
54. Fra Jure Šabić (1666-1667)
55. Fra Toma Juračić, vikar (1667-1669)
56. Fra Grgo Kovačević (1669-1672)
57. Fra Petar Travničanin (1672-1675)
58. Fra Marko Vasiljevčanin (1675-1678)
59. Fra Grgo Kovačević (1678-1681)
60. Fra Andrija Šipračić (1681-1684)
61. Fra Ante Gabeljak (1684-1685)
62. Fra Mihovil Radnić (1685-1690)
63. Fra Grgo Stanić (1690-1693)
64. Fra Pavao Kačić (1693-1696)
65. Fra Franjo Budalić (1696-1699)
66. Fra Franjo Travničanin (1699-1702)
67. Fra Grgo Gabrić (1702-1705)
68. Fra Marko Bulajić (1705-1708)
69. Fra Andrija Ećimović (1708-1711)
70. Fra Petar Pastirović (1711-1714)
71. Fra Petar Lašvanin (1714-1717)
72. Fra Filip Šurković (1717-1720)
73. Fra Andrija Kutjevčanin (1720-1723)
74. Fra Augustin Tuzlak (1723-1726)
75. Fra Pavao Nikolić (1726-1727)
76. Fra Šimun Tomašević, vikar (1727-1728)
77. Fra Petar Karapandžić. vikar 1729
78. Fra Ivan Kopijarević (1729-1732)
79. Fra Ante Marković (1732-1735)
80. Fra Luka Karagić (1735-1738)
81. Fra Ivan Srijemac (1738-1741)
82. Fra Filip Lastrić (1741-1745)
83. Fra Franjo Ivanović (1745-1748)
84. Fra Petar iz Baje (1748-1751)
85. Fra Jozo Janković (1751-1754)
86. Fra Ante Bačić (1754-1757)
87. Fra Marko Dobretić, vikar (1757-1758)
88. Fra Marko Dobretić (1758-1762)
89. Fra Franjo Bogdanović (1762-1765)
90. Fra Bono Benić (1765-1768)
91. Fra Marko Dobretić (1768-1771)
92. Fra Petar Alović (1771-1774)
93. Fra Bono Benić (1774-1777)
94. Fra Ivan Skočibušić (1777-1780)
95. Fra Augustin Okić (1780-1783)
96. Fra Grgo Ilijić ( 1783-1786)
97. Fra Ivan Skočibušić (1786-1790)
98. Fra Franjo Gracić (1790-1793)
99. Fra Grgo Ilijić (1793-1796)
100. Fra Mato Ivekić (1796-1799)
101. Fra Luka Dropuljić (1799-1802)
102. Fra Augustin Pejčinović (1802-1805)
103. Fra Mato Ivekić (1805-1808)
104. Fra Franjo Milašević (1808-1811)
105. Fra Dominik Franjić (1811-1814)
106. Fra Andeo Franjić (1814-1817)
107. Fra Petar Kordić (1817 -1820)
108. Fra Dominik Franjić (1820-1823)
109. Fra Marko Ostojić (1823-1826)
110. Fra Petar Kordić (1826-1829)
111. Fra Ivan Kljajić (1829-1832)
112. Fra Mijo Dujić (1832-1835)
113. Fra Andrija Kujundžić (1835-1838)
114. Fra Stjepan Marijanović (1838-1847)
115. Fra Marijan Šunjić (1847-1851)
116. Fra Andrija Kujundžić (1851-1854)
117. Fra Martin Nedić (1854-1857)
118. Fra Filip Pašalić (1857-1860)
119. Fra Ante Vladić (1860-1863)
120. Fra Blaž Josić (1863-1866)
121. Fra Mijo Gujić (1866-1872)
122. Fra Mato Čondrić (1872-1875)
123. Fra Dominik Andrić (1875-1878)
124. Fra Nikola Krilić (1878-1881)
125. Fra Ilija Ćavarović (1881-1885)
126. Fra Ante Ćurić (1885-1888)
127. Fra Bono Milišić (1888-1891)
128. Fra Andrija Buzuk (1891-1894)
129. Fra Stjepan Čičak (1894-1897)
130. Fra Anđeo Ćurić (1897-1900)
131. Fra Augustin Čengić (1900-1903)
132. Fra Danijel Ban (1903-1906)
133. Fra Franjo Komadanović (1906-1909)
Fra Alojzije Mišić (1909-1912)
Fra Lovro Mihačević (1912-1916)
Fra Jozo Andrić (1916-1919)
Fra Bonifacije Vidović (1919-1922)
Fra Marijan Marić (1922-1925)
Fra Petar Ćorković (1925-1928)
Fra Jozo Markušić (1928-1931)
Fra Marijan Marić (1931-1934)
Fra Alojzije Ćubelić (1934-1937)
Fra Marijan Jakovljević (1937-1939)
144. Fra Anđeo Kaić (1939-1942)
145. Fra Kruno Misilo (1942-1945)
146. Fra Vitomir Jeličić (1945-1949)
147. Fra Jozo Markušić (1949-1955)
148. Fra Boris Ilovača (1955-1961)
149. Fra Vjekoslav Zirdum (1961-1967)
150. Fra Vlado Karlović (1967-1973)
151. Fra Šimo Šimić (1973)
152. Fra Stjepan Vrgoč (1973-1976)
153. Fra Alojzije Ištuk (1976-1982)
154. Fra Luka Markešić (1982-1991)
155. Fra Petar Anđelović (1991-2000)
156. Fra Mijo Džolan (2000- 2009)
157. Fra Lovro Gavran (2009- )

    Sada je: 22.07.17 20:50.