Boće

Samo jedno je Boće

Navigation

Prijatelji

Sve vijesti

svevijesti

Boće iz zraka

Boce iz zraka

Bijela, Dubrave, Ulice, Špionica, Zovik.....

Share

Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Bijela, Dubrave, Ulice, Špionica, Zovik.....

Postaj  Boce-Team on 27.01.12 2:43


U Bijelu se stiže asfaltnim putem preko Dubrava ili željezničkom prugom Brčko-Tuzla.Selo Bijela - a u Bijeloj bijeli se «Begova kula», zeleni se voda na Zelencu na rijeci Tinji, na brdu Kukavičijak pjevaju ptice kukavice, u «Mračnoj pećini» je zaista mračno, u pećini «Grozničavici» je hladovina da te uhvati groznica, a u Klinarima nema klina, ali ima vodenica. U ovom lijepom selu priroda je izdašna i raznovrsna.

Ispod sela teče rijeka Tinja, naoko pitoma, ali za velikih kiša zna da se izlije iz korita i donese dosta nevolja. Bogata je ribom i pecaroši je često posjećuju. U nju se ulivaju Klinarski, Kalajdžijski i Bijeli potok.


Na Tinji u naselju Cvijanovići je široki vir Zelenac,a idući uzvodno vir Stupa, oba pogodni za plivanje. Dno rijeke je pjeskovito, a voda nije mnogo hladna, tako da je ugodna za kupanje. Nekada je ovdje bilo mnoštvo kupača, ali sada ih je manje, pošto se čulo da Srebrenik izliva svoju kanalizaciju u Tinju.

Na kraju zaseoka Klinari na potoku su dvije privatne vodenice - potočare, na kojima njihovi vlasnici melju, uglavnom, kukuruz za projino brašno. Pored vodenice je izvor hladne pitke vode. Tu su i lijepo uredeni tereni za izletnike sa mjestima za odmor i ložištima za roštilj.



Iznad Klinara su šumoviti obronci Majevice, sa brojnim vikendicama i starim putem za Rašljane. Idući tim putem nailazi se na «Katinu pećinu». Po narodnom predanju u toj pećini je na jednom svom putovanju, zanoćila sa svojom pratnjom bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić. Tako je narod dao pećini njeno ime. Nije sigurno da li je ova priča istinita, ali je, kao i sve legende, lijepa.

Na drugoj strani sela tvrdim, vijugavim putem i uzbrdicom se stiže do Mračne pećine. Zbog gustog rastinja otvor nije vidljiv s puta, dok se ne dođe do uske staze, kojom se provlačeći kroz grmlje dolazi pred pećinu.Otvor pećine je širok, a iz prostrane unutrašnje dvorane vode dva mračna i neispitana hodnika. Tle je suvo i neravno.

U udubljenjima stijena je mnoštvo šišmiša, koji danju miruju, a kad padne veče izlijeću u potrazi za hranom. Sa malo ulaganja i truda ovoprirodno blago bi se moglo pretvoriti u lijepo izletište. Potrebno je uraditi markaciju puta od sela do pećine, a stazu bi trebalo iskrčiti i ograditi je, da bi penjanje bilo bezbjedno.

Ispod pećine se putem silazi do potoka, a odatle uzbrdo do sela Bijeli Potok, gdje se nalazi planinski izvor pitke i hladne vode. Odatle se kolskim putem silazi do Tinje. Tu je na desnoj obali rijeke pećina Grozničavica sa izvorom. Do nje se može doći i iz zaseoka Cvijanovići, s tim da se Tinja pregazi ili prijeđe preko krupnog kamenja, koje je na rijeci napravilo malu prirodnu branu.

Nekada su se u pećini za vrijeme ljetnih žega odmarali čobani. Za ovu pećinu legenda kaže: nekog davnog ljeta turski vojnici su naišli na pećinui izvor veoma hladne vode. Umorni od puta i zagrijani napili su se vode, polijegali da se odmore u pećinskoj hladovini i zaspali. Kad su se probudili svi su imali groznicu pa je potome pećina nazvana Grozničavica.

U sredini sela je zaseok Kalajdžije, nastao kao i Kalajdžije u Štrepcima polovinom osamnaestog vijeka, kada su se tu naselili Cincari iz južne Makedonije i Grčke. Stanovnici Kalajdžija su bili zanatlije i vješti trgovci. Živjeli su varoškim načinom života i smatrali su se gospodom u odnosu na druge stanovnike Bijele. Danas Cincara više nema. Od male urbane, lijepo uređene sredine, ostala je samo kaldrmisana uličica i nekoliko dotrajali kuća.

Iznad Kalajdžija je brdo Kukavičijak, koji u proljeće najprije zažuti od cvjetova jagorčevina, zaplavi od ljubičica, zatim zamirišu lipe i zabruji pjesma slavuja. Blage padine Kukavičijaka su zimi pogodne za sankanje. Ispod brda je izvor hladne pitke vode. Bijela je pogodno mjesto za školu u prirodi, za kampiranje, ljetovanje ili zimovanje djece, što bi se moglo lako organizirati. Teren iznad Bijele je atraktivan za planinare, pogotovo što preko nekoliko brda postoji putna komunikacija sa Rašljanima.



DUBRAVE


Dubrave se nalaze u blizini Brčkog, nedaleko od magistralne prometnice Tuzla-Županja. Nedavno oživljeni dubravski samostan nasljednik je samostana osnovanog u 14. stoljeću u obližnjem mjestu Skakava. Samostan u Skakavi naveden je u popisu samostana Bartola Pizanskog 1385. godine.

Nakon pada Bosne pod Turke 1463. godine, on je još pola stoljeća uživao slobodu u okviru Srebreničke banovine. Padom Srebrenika 1512. godine sudbina je samostana postala neizvjesnom. On je vjerojatno nakon nekog vremena porušen, a franjevci su bili prisiljeni napustiti to mjesto.

Tijekom 17. stoljeća za ovdašnju župu javljaju se nazivi Skakava i Bijela. Župa Bijela spominje se prvi put 1623. godine. Nakon Bečkog rata(1683-1699) na području sjeveroistočne Bosne ostalo je vrlo malo katolika, jer se većina njih iselila u prekosavlje. Župa Bijela iščezla je oko 1690. godine.

Tridesetih godina 18.stoljeća cijelu Posavinu u sjeveroistočnoj Bosni obuhvaća župa Ravne sa sjedištem u Štrepcima. Uskoro naziv Ravne iščezava, a od 1742. godine na tom se području javljaju župe Bijela i Štrepci (Zovik).

Godine 1768. Bijela broji 472 katoličke kuće i 3.420 katolika, 1813. god. 3.249 katolika, 1877. god. 2.749, te 1935. god. 5.230 katolika. Župa je kroz to vrijeme diobama teritorijalno umanjena. Godine 1834. sjedište župe je preneseno u Dubrave, ali se to ime ustalilo tek od 1846. godine. Te je godine izgrađen župni stan.

Umjesto stare drvene crkvice podignuta je 1869. god. nova od kamena. Godine 1906. podignut je novi župni stan, a donedavna župna crkva (35x15 m) 1927.godine. U zadnjem ratu ta je župna crkva potpuno uništena.

Izgradnja nove crkve započela je u lipnju 2002. godine po projektu Ivana Strausa. Godine 1978. izgrađena je nova zgrada župnoga stana i tu je 1982. god. osnovan samostan, odnosno oživljen onaj koji je nekoć postojao u obližnjoj Skakavi. Tako je u Dubravama nastavljen život nekad davno porušenog samostana. Iako novi samostan živi na povijesnom duhovnom nasljeđu, on je po mnogo čemu mladi samostan koji tek stvara vlastitu kulturnu tradiciju.

Godine 2001/02. samostan je po planu ing. arh. Zlatka Čolića obnovljen i proširen. U lipnju 1983. godine, kao prilog proslavi oživljavanja samostana, u Dubravama je otvorena mala galerija umjetnina. Stara je župna kuća renovirana, te je u jednom njezinom dijelu smještena zbirka od nekih osamdesetak eksponata. Zbirka je najvećim dijelom nastala donacijom fra S. Pavića, te fra F. Stjepanovića i dr.

U njoj su prezentirani crteži, grafike, slike i skulpture. Zastupljena su djela autora starije, srednje i mlađe generacije, različitih umjetničkih tendencija i smjerova. Među autorima ima i imena, koja drže visoko mjesto u našoj suvremenoj umjetnosti, kao što su Meštrović, Kršinić, Lovrenčić, Mujadžić, Murtić, Šohaj, Rački i dr.

U zadnjem ratu umjetnine su spašene, te je Galerija «Šimun» ponovno otvorena 10.10.2001. godine. God. 2003. nabavljen je brončani kip Sv. Anto , rad Mile Blaževića. U samostanskom arhivu čuvaju se matice iz 18. i 19. stoljeća. Pod konac turske vlasti u BiH, franjevci su u Dubravama otvorili pučku školu.

Župa Dubrave imala je 1991. godine 6.490 katolika (1974: 7.800) a danas ima 3.173 vjernika a izvan župe živi i radi još 1.464. Župu tvore sljedeća naselja: Dubrave, Bijela, Blaževac, Hrgovi Donji, Prijedor, Seonjaci i Skakava (Gornja i Donja).

U župi se nalazi i nekoliko podružnih crkava:
Bijela (20x20 m, projekt: V. Dobrović,izgr. 1979),
D. Skakava (15,50x13,80 m, projekt: B. Borić, izgr. 1980),
Prijedor (14xl0m, projekt: F. Zukanović, izgr. 1982), Hrgovi (23x13 m, projekt: Z. Hanžek, izgr. 1988).

U župi se nalazi i nekoliko kapelica: Zidine (svetište: Rane Sv. Franje - mjesto negdašnjeg samostana u G. Skakavi), Blaževac i Seonjaci, te tri groblja. Podružne crkveu D. Skakavi, Prijedoru i Bijeloj ukrašavaju djela Franje Oršolića, M. Čurića i Lj. Laha. Oltar, ambon i tabernakul u Bijeloj izgrađeni su po nacrtu Z. Grgića.

Župe koje pripadaju samostanu u Dubravama su: Špionica, Ulice, Zovik.


ŠPIONICA



Župa Špionica, smještena na obroncima Majevice, osnovana je 1865. godine odvajanjem od Dubrava. Od te se godine u župi vode matice. Godine l877. župa broji 694 katolika, a nepunih šest desetljeća kasnije (l935) broj se katolika više nego udvostručio popevši se na 1.500. Godine 1881. franjevci su podigli crkvu i na nju postavili tri zvona. Iste je godine tamošnji župnik izgradio pučku školu. Na mjestu stare kuće, izgrađene neposredno po osnutku župe, 1908. godine podignuta je nova. Na području ove župe, umjestu Seoni, gdje danas nema katolika, rodio se 1732. fra Šimun Filipović, koji je djelovao u provinciji Bosni Srebrenoj, da bi konac života proveo u jednom talijanskom samostanu, gdje je umro na glasu svetosti 1802. godine.

Župa Špionica je godine 1991.brojila 2.045 vjernika. Njihov broj se smanjuje kako zbog iseljavanja tako i zbog niskog priraštaja. Danas župa ima 1132 vjernika. Župu tvore sljedeća naselja: Špionica, Cerik,G. Hrgovi, Jošak, Kosice i Šestići. U njoj se nalaze dva groblja.

Nova župna kuća izgrađena je 1973. godine. Kuća je god. 2000. i renovirana. Današnja župna crkva (26x14m) sa dva zvona (150 i 300 kg) izgrađena je 1968-72. po nacrtima arhitekta D.Antolkovića.

Unutrašnjost crkve renovirana je po planu projektne kuće «ABI» iz Zagreba 2000. godine kad su postavljeni drveni križ iza oltara, sveto hranište, krstionica, ambon,itd. U novije vrijeme podignute su i dvije podružne crkve: crkva Sv. Ane u G. Hrgovima(14x9 m, izgr. 1978-79; zvono 159 kg, nabavljeno 1981.), te crkva u Ceriku (12,5x8,5 m; zvono 260 kg, nabavljeno 1988.). Jedna drvena kapelica nalazi se u Kosicama. Na novom groblju u Špionici podignuta je 1999. godine nova kapelica.


ULICE


Župa Ulice, nedaleko od Brčkog, nastala je odvajanjem od župe Zovik, najprije kao kapelanija (1814) sa sjedištem u Goricama, Rajiću i od 1835. u Ulicama, da bi 1838. godine bila proglašena župom. Zasebne matice počinju se voditi od 1817, ali ih je od te godine sačuvan samo mali dio. Godine 1837. u Ulicama je izgrađena kapela, koja je 1849. proširena i obnovljena.

Godine 1851. franjevci u Ulicama otvaraju prvu pučku školu u brčanskom kraju. Godine 1870. na mjestu stare crkve izgrađena je nova, uz koju je 1887. podignut 26 m visok zvonik. Hrvatski drvorezbar Ivan Tordinac izradio je 1875. godine za tu crkvu tri oltara, za koje su potom nabavljeni kipovi B. Dj. Marije, Sv. Franje i Sv. Ante. Godine 1877. župa Ulice broji 1.777 katolika. Njihov se broj 1935. povećao na 3.969 zahvaljujući relativno visokoj stopi prirodnog priraštaja. Na mjestu dotrajale župne kuće podignuta je nova 1898-1901. godine. Ona je služila svojoj svrsi sve do novijeg vremena,odnosno do 1971. godine kada je izgrađena sadašnja župna kuća koja je u zadnjem ratu devastirana i teško oštećena. Njezina obnova započela je 1999. i trajala do 2004. godine.

God. 1966-69. izgrađena je nova crkva (35x20,5 m) po projektu Franje Neidhardta, a zvonik po nacrtu Dragutina Antolkovića. Zvono težine oko 750 kg potječe iz 1924.godine.

U novije vrijeme crkva je bila umjetnički uređena. 1978. godine ak. slikar JosipBifel dovršio je nekoliko velikih zidnih i uljanih slika: Uskrsnuće (750x614 cm), Duhovi(750x256 cm), Gospa s narodom (750x256 cm), Sv. Franjo slavi Božić (ulje, 240x360cm), Govor na Gori (ulje, 240x360 cm), te 14 postaja križnog puta. Prezbiterij je uređen po nacrtu D. Rakića. U crkvi se nalazio još i brončani križ Š. Vulasa, kip Sv. Ante u drvu I. Križanca, te slika Sv. Leopolda od D. Runtića. U zadnjem ratu crkva je teško oštećenaa toranj potpuno miniran. Umjetnička djela koja su se nalazila u crkvi su također uništena. U pripremi je plan za izradu nove crkve.

Do nedavnog rata, na području župenalazile su se tri podružne crkve:
D. Laništa (izgr. 1970-72, 18x10 m, zaštitnik Sv.Nikola Tavelić),
Ulović (izgr. 1975, 14x12,5 m,zaštitnik Sv. Ilija),
Vitanovići (izgr. 1971, 17x6 m,zaštitnik Sv. Mihovil), te četiri drvene kapelice: Marković Polje, G. Laništa, D. Vukšić, Ulović. Pojedna umjetnička slika ukrašavala je podružnu crkvu u D. Laništima i kapelicu u Marković Polju, a križni put M. Čurića crkvu u Uloviću. Sve su podružne crkve i kapele u zadnjem ratu srušene. God. 1999. obnovljena je kapela u Ulicama. Župa je godine 1991. imala 4.054 katolika (1982:3.998). Danas broji 850 vjernika. Nju tvore sljedeća naselja: Ulice, G. i D. Vukšić, G. i D. Laništa, Marković Polje, Ulović i Vitanovići. Na području župe su četiri groblja.


ZOVIK


Župa Zovik kod Brčkog pod sadašnjim imenom opstoji od 18. stoljeća. Područje ove župe je ranije, tijekom 17. stoljeća, potpadalo pod župu Brka, koja je 1674. godine brojala 1.926 katolika.

Ta je župa, zbog iseljavanja katoličkog pučanstva u vrijeme Bečkog rata (1683-1699), iščezla, što se, uostalom, dogodilo i s gotovo svim župama u sjeveroistočnoj Bosni. Nakon tog, po katolike tih krajeva, poraznog ishoda, tamo se početkom 18. stoljeća spominju još samo dvije župe: Soli i Ravne.

Župa Ravne, koja je obuhvaćala cijeli posavski dio sjeveroistočne Bosne, imala je sjedište u Štrepcima. 1742.godine ona je razdijeljena na dvije župe: Bijela i Štrepci. Od konca šezdesetih godina toga stoljeća za župu Štrepce prevladava naziv Zovik. Župne matice se vode od 1743.godine. Tijekom vremena župa Zovik je teritorijalnim razdiobama umanjivana, pa je broj katolika prema tome varirao: 1768. god. župa broji 1.497 katolika, 1813. god. 2.726,1877. god. 872, 1935. god. 1.760 katolika.

U zovičkom kraju franjevci imaju obitavalište od 1688. godine. Najprije u mjestu Brka, zatim u Gornjim Boderištima i Donjem Zoviku, dok 1811. godine nije podignuta kuća u Gornjem Zoviku. Sredinom 19. stoljeća starješinstvo bosanskih franjevaca odlučilo je da se u Zoviku podigne samostan za sjeveroistočni dio Bosne.

Gradnja crkve (35x18 m) započeta je 1856. godine. Međutim ona nije nikada dovršena. U međuvremenu je odlučeno da se novi samostan gradi u Tolisi umjesto u Zoviku. Ta činjenica kao i teške gospodarske prilike onemogućile su za dulje vremena podizanje crkve. Ona je izgrađena na novim temeljima (21x9 m) 1890. godine. Budući da nije mogla više udovoljavati suvremenim zahtjevima, započeta je 1988. godine izgradnja nove crkve (33x16 m) po idejnom projektu arh. Ivana Štrausa.

Crkva je pokrivena 1990. godine. Početak zadnjeg rata usporio je izgradnju i odgodio dovršetak gradnje crkve. Tako je tek 1997. sagrađen zvonik. Nastavljeno je uređenje crkve. U župi se nalaze kapelice Sv. Ante Padovanskog, Sv. Roka i Sv. Juraja, te dvije grobljanske u G.i D. Zoviku.

Tijekom 1999. obnovljena je kapela sv. Roka u Štrepcima, a tijekom 1999./2000. i kapela sv. Jure u Štrepcima. Umjesto stare župne kuće, podignute 1902. godine, izgrađena je nova (1982-87). Vjeronaučna dvorana izgrađena je 1977. god. Župa Zovik je 1991. god. imala 3.300 katolika (1963: 2.302) s tendencijom rasta. Ali ratne nevolje prepolovile su broj župljana tako da ih je danas 1.137. U sastav župe ulaze naselja Gornji i Donji Zovik i Štrepci.



    Sada je: 03.12.16 15:37.