Boće

Samo jedno je Boće

Navigation

Prijatelji

Sve vijesti

svevijesti

Boće iz zraka

Boce iz zraka

Hrgovi Donji -

Share
avatar
Boce-Team
Admin

Broj postova : 1407
Points : 3014
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 52

Hrgovi Donji -

Postaj  Boce-Team on 28.02.12 15:46


GRADAČAC - Pitomo selo, Hrgovi Donji su vrata Posavine putujući od Tuzle prema Orašju. Nalazi se u sjeveroistočnom dijelu BiH (podno Majevice) i pripada općini Gradačac. Prema neslužbenim podacima, naseljavanje sela je počelo prije više od 250 godina, gdje su se počela naseljavati prezimena: Vidović, Josipović, Plavotić, Bikić, Šimić, Petrović, Lovrić, Marijanović i drugi iz središnje Bosne (Guča gora) i dijela Hercegovine (Mostar i Široki Brijeg).

Kroz Hrgove je prolazila prva i jedna od glavnih BH prometnica još u mnogo ranija vremena, u vrijeme vladavine Mađara: Šamac-Gradačac-Orman Grad-Hrgovi Donji-Dubrave-Skelani kod Brčkog (Hrvatska), nakon toga, dolaskom Austro-Ugarske monarhije, sagrađenja je cesta (makadam) Brčko-Hrgovi Donji-Srnice Donje-Gračanica, dok su gradnjom pruge Brčko-Banovići 1946. godine postali još prepoznatljiviji, da bi gospodarski, kulturni i turistički procvat doživjeli prolaskom tada suvremene prometnice (autoceste) Sarajevo-Tuzla-Županja 1968 godine.

Vrijedi napomenuti da su Hrgovljaci oduvijek bili prepoznatljivi ljubaznošću, gostoprimstvom, radnim navikama, naukom, domoljubljem, vjerom u Boga i katoličku vjeroispovijest, što su ispoljili u svim dosadašnjim ratovima da nikada nisu potpali ni pod čiju dominaciju, u šta se možemo uvjeriti i popisima stanovništva u kojemu su dominantni Hrvati-Katolici.

No, i pored toga, oduvijek su odvijali dobrosusjedske odnose s Muslinamima i Srbima s kojima graniče (Vučkovci, Srnice Donje, Avramovina i Cerik), što im je i nadalje prvenstveni cilj.

Malo je poznato široj javnosti da su Hrgovljaci ranih šesdesetih godina prošlog stoljeća prvi počeli proizvodnju paradajza (rajčice) u ex Jugoslaviji, u čemu su se prvi odvažili pokojni Ilija Šimić i Mato Petrović na otvorenom prostoru i to jedna sadnica paradajza, jedan kolac, (gredica) da bi već sljedeće godine shvatili da uz jedan kolac (gredicu) mogu se zasaditi dvije sadnice paradajza i time poboljšati prinos.

Pored toga, Hrgovi su iznjedrili i mnoštvo narodnih junaka, naučnika, profesora, direktora, intelektualaca, političara, novinara i niz drugih stručnih ljudi koji su dali nemjerljiv doprinos prepoznatljivosti sela u svakom pogledu.

Ne treba zaboraviti da su u kulturnoj ekspanziji od 1960-1970 godine bili jedno od najsuvremenijih i najnaprednijih sela tog dijela Posavine, kako u gospodarskom, tako i kulturnom pogledu, pa su u to vrijeme imali među prvima Dom kulture u kojemu se odigravale igranke uz ozvučenja zahvaljujući mjesnom Savezu Socijalističke Omladine Jugoslavije (SSOJ) i tadašnjim članovima.

I, nije to sve, iz Hrgova Donjih je počela i prva naveliko proizvodnja čuvene šljive na preko 70 hekt. i još odavna proizvodnja napitka od nje (rakije), tzv. „Gradačačka šljiva", na osnovu čega je i pokrenut „Gradačački sajam šljive", Hrgovi se nigdje ne spominju, (koji apsurd).

"E, od tada je i prouzročilo golemo nepovjerenje Hrgovljaka prema općinskim vlastima Gradačca i njihovim namjerama, koje još uvijek ispoljavaju prema ovim naprednim i nadasve vrijednim mještanima", mišljenja su Hrgovljaci.

Hrgovljaci se i nadalje bave tradicionalnim zanatom, proizvodnjom povrtlarskih kultura na otvorenom prostoru i plasteničkom, uz to ne odustaju od tradicije svojih predaka, uzgojem šljive, prije svega autohtone sorte „mađarica" i raznih proizvoda od nje (rakije, pekmeza, suve šljive i drugih) što je rijedak primjerak ovog podneblja, pa i šire. Na što su i ponosni.

Početkom rata 1992. godine su bili prepušteni na milost i nemilost (žrtvovani) kada je na Hrgove Donje izveden prvi napad na općinu Gradačac od strane srpskih oružanih snaga, njihov apel za pomoć nisu ozbiljno shvatili u njihovoj središnjici (općini) Gradačac i nisu im poslali pomoć za obranu (ne smatrajući da su i njihove guzice time ugrožene), šepurili su se ispod zdanja Zmaja od Bosne, smatrajući da su time zaštićeni i da njih nitko ne smije napasti.

Na čemu se ubrzo uspostavilo da su se grdno prevarili u procjeni. No, Hrgovljaci su junačkoga kova: „Tu je i Mato zakart'o ga ćaća, osom je pogodio tenk, drugi se nazad vraća. Ali i Marić, istoga je kova i on je pogodio tenk stojeći iz rova".

U Hrgovima su pale prve žrtve obrane Gradačca, pa, možda i BiH, jer, tada su srpske snage imale moć i mogle su oružanom silom uzeti šta su željeli, i pored toga, BH pojedinci su smatrali da njih nitko ne smije napasti (pretjerana samouvjerenost).

Međutim, veoma malo je zapisa i povijesti o vladavini Mađara ovim dijelom BiH (Posavine) i da je na brežuljku Ormanica iznad sela Hrgovi Donji postojao „ORMAN GRAD" koga su sagradili Mađari, što je kasnije i utvrđeno arheološkim iskopinama da je na tom području postojalo naselje još u brončano doba, gdje su pored ostaloga otkriveni i temelji crkve.

Obzirom da sam rođen u Hrgovima Donjim, osobno raspolažem šturim informacijama koje mi prenijela moja pokojna baka Marta Šimić pedesetih godina prošlog stoljeća (majka od mog pokojnog oca Matije) u mom ranom djetinjstvu pripovijedajući mi o postojanju Orman Grada, vladavini Mađara, koji su i donijeli šljivu mađarica, zatim, okupaciji turske imperije koji su u osvajačkom pohodu sravnili grad sa zemljom, od čega se samo obradom zemljišta ili iskopavanjem mogu pronaći neki dijelovi posuđa, grnčarije, poneki veći obrađeni kamen, temelj i slično.

I ja sam rođen podno Orman Grada. Također, baka Marta se prisjećala dolaska Austro-Ugarske vojske i potiskivanje Turaka s ovih prostora, kada su oni kao djeca se radovali, jer, naravno, nakon 500 godina tlačenja turske velesile dobrodošao je svatko tko će im skinuti taj višestoljetni jaram s vrata, mada i nisu bili svjesni, radovali su se i pjevali „Eto švabe, eto našeg babe".

I pored toga što je Austro-Ugarska bila okupator, ipak je u odnosu na tursku imperiju koja je stoljećima pljačkala, uništavala i uzimala danak (harač), ništa ne obnavljajući uništavala je ionako siromašnu infrastrukturu mještana, Austro-Ugarska je ipak nešto sagradila i ostavila pozitivno iza sebe, nastavlja baka Marta.

Nisu uzimali od nas danak (harač) stečenu imovinu, nego su gradili nove putove poput ceste Brčko-Hrgovi Donji-Srnice Donje-Gračanica, kao i Hrgovi Donji-Srebrenik-Tuzla, uz to, imali smo slobodno opredjeljenje i šta raditi, kao i na vjeroispovijest. Naši fratri (svećenici) su slobodno obilazili naše kuće propovijedati nam rimokatoličku vjeroispovijest, a i mi posjećivali našu župnu crkvu, slobodno slaviti naše blagdane poput Božića, Uskrsa i slično.

Prisjećala se baka Marta i kraljevine Jugoslavije, Prvog svjetskog rata od 1914-1918 godine, kao i Drugog svjetskog rata od 1941-1945 godine, u kojemu je ponajviše stradalo Hrgovljaka u obrani sela od okupatora.

Bio je to užas, prisjeća se baka Marta i nastavlja: Nije se znalo tko se bori protiv koga kada je bilo više vojski: Njemačka, drugi, kako su ih već zvali Ustaše, zatim treći, tada regularna vojska Domobrani, četvrti, Partizani, peti, Zeleni kadar u kojemu su bili Muslimani. Kaos drago dijete. Nije se znalo ni tko pije, ni tko plaća, a, nakon toga na vlast dođoše komunisti (Partizani) 1946., koji se okomiše na naše selo samo zbog toga što je nekolicina mladića bila regrutirana u tada regularnu vojsku ovog područja NDH, Domobrani. Svi koji su bili regrutirani u Domobrane 1943. godine, snosili su strašne sankcije, no i to se preživjelo.

Eh, teška su to vremena bila dijete. Prisjećala se moja baka Marta i na kraju dodaje: Postoji legenda da su Hrgovi dobili ime po tikvi „hrg", koja je služila za izvlačenje rakije iz buradi, koju su naveliko svojevremeno uzgajali Hrgovljaci.

Prestankom rata 1995. godine struktura sela i način življenja su uveliko izmijenjeni. Nezadovoljni cjelokupnom BH politikom, kao i politikom općinskih organa Gradačac u čijoj vladi skoro da uopće nisu zastupljeni, a ako bi kad šta i pokrenuli, bili su nadglasani od većinskih političkih i stranačkih zastupnika u općinskim vladajućim institucijama, jer su jedino selo u općini nastanjeni Hrvatima, zbog čega mladi i radno sposobni odlaze u inozemstvo gdje će graditi svoju egzistenciju, što ostavlja upečatljiv trag. Selo postupno odumire i postaje selo staraca u kojemu svakim danom netko umre, a, novorođenih ni na vidiku, što ostavlja dojam da to netko smišljeno radi. Tužno i žalosno!

U obrambeno domovinskom ratu 1992-1995 za obranu sela, općine Gradačac i BiH živote je izgubilo 11 bojovnika i to njih 8 početkom rata kao pripadnici HVO 107 Brigade Gradačac, ostala tri su živote dali od 1994-1995 u HVO 108 Brčko Ravne, za čije podizanje spomenika su dali doprinos i mještani.

Mada su Hrgovi Donji izričito bili naseljeni Hrvatima Katolicima, vjerske i duhovne obrede su obavljali u Župnoj crkvi BEZGREŠNOG ZAČEĆA u Dubravama (Brčko Disktrikt) udaljenoj četiri km što ih je ponukalo da sagrade u svom mjestu crkvu 1988. godine Sveti Leopold Mandić u čijoj su izgradnji pored mještana nesebičnu podršku dali Hrgovljaci iz dijaspore.

Pored toga, na svu sreću pa još uvijek egzistira OŠ Hrgovi Donji u izuzetno lošim uvjetima gdje djeca nemaju ni odgovarajući sanitarni čvor, a o izvođenju nastave da i ne govorimo.

No, to ni malo ne zabrinjava resorne ministre općine Gradačac i TŽ. Možda i nju namjeravaju zatvoriti kao još neke u županiji i tako iseliti i ovo jedino selo naseljeno Hrvatima u općini Gradačac, priča nam predsjednik Mjesne Zajednice Hrgovi Donji Jakov Marijanović, te nastavlja: „Ukidanjem ove škole, iselilo bi se i ovo mještana što ima, jer,roditelji se nemaju čemu nadati ako njihova djeca ne mogu pohađati razrednu nastavu u mjestu gdje i žive".

U vrijeme mandata HDZ BiH OO Gradačac Hrgovi Donji, čiji je predsjednik bio Marijan Šimić, uspjeli su oživjeti neke projekte poput:

„Tradicionalno Lilanje uoči Ilina, (19.07) koje je bilo zapostavljeno, zatim osvijetliti dio naselja (mahale), izgraditi noćnu rasvjetu na športskom terenu ispred OŠ, no, bilo je tu još projekata: Izgradnja športskog malonogometnog terena, nastavak ulične rasvjete, izgradnja odbojkaškog terena, asvaltiranje mjesnih prometnica, obnova starog doma kulture, nogometnog stadiona i slično, međutim, došle su na vlast nove snage, pa i time kraj svemu tomu" - iznosi naš sugovornik Marijan Šimić u razgovoru za Portal Dnevno.ba.

Na svu sreću pa su Hrgovljaci napokon shvatili da osobno moraju zasukati rukave i svoju sudbinu preuzeti u vlastite ruke, pa su tako nedavno pokrenuli akciju prikupljanja sredstava za izvođenje radova, od kojih su najznačajnija:

„Uređenje prostora oko crkve i OŠ u Hrgovima Donjim, zatim, postavljanje novih reflektora ispred mjesne crkve kako bi osvijetlili toranj i crkvu, zatim, zasađivanje zimzelenog drveća ispred crkve koje bi mogli tradicionalno okititi u vrijeme božićnih blagdana i niz drugih aktivnosti. Odziv je zadovoljavajući i svi su nam dobrodošli" - ističe nam jedan od glavnih inicijatora, Mijo Plavotić, te dodaje:

„Ovom prigodom pozivam sve mještane Hrgova Donjih i one koji su u dijaspori da se pridruže našoj akciji kako bi oživjeli naše selo, vratili mu stari sjaj, uz to, zašto ne i potpomogli osnivanju nekih privrednih subjekata i omogućili zapošljavanje naše mladeži i time im omogućili život na ognjištima naših pradjedova, na koje trebamo biti ponosni. Ne dozvolimo da netko bude bolji od nas."

Lijepo zvuči. Zar ne?

E, sada se nadati novim političkim snagama koje su pokrenute u Hrgovima Donjim da se pokažu na djelu i aktiviraju svoje učešće u ostvarenje želja ovih vrijednih mještana. Ima tu puno prostora i resursa za pokretanje individualnih i privrednih subjekata, samo je stvar interesa političkih struktura općine Gradačac i BiH.









http://www.dnevno.ba/vijesti/bih/102063-foto-prica-iz-gradacca-ne-dozvolimo-da-netko-bude-bolji-od-nas.html[/b]


Zadnja promjena: Boce-Team; 10.03.14 22:08; ukupno mijenjano 5 put/a.
avatar
Boce-Team
Admin

Broj postova : 1407
Points : 3014
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 52

Re: Hrgovi Donji -

Postaj  Boce-Team on 10.03.14 21:56



Hrgovi Donji - Kolijevka civilizacije


Selo u centru svijeta

Hrgovi su selo ili naselje smješteno kao i Karlovac na tri značajne rijeke koje tvore veliki vodeni tok koji se ulijeva u Savu, pa preko Dunava u Crnomorski sliv. Ramenovac, Mala Tinja te Velika Tinja, svojim tokom omogućavaju veliki trgovinski promet između sela i Bliskog Istoka, te je selo samim tim jedan od većih trgovinskih centara ovog dijela svijeta. U selu se nalazi tržnica kroz koju nerijetko prođe nekoliko tisuća ljudi i vozila.

Tim vodotokom došao je i nemali broj ljudi sa dalekog Istoka , poznat pod nazivom. Kinezi.

Kinezi su poznati po svojoj poslovnoj genijalnosti, pa su prepoznali potencijal sela i njegovih ljudi, te se nastoje trajno nastaniti.

Selo je sa jedne strane omeđeno planinom Majevica, koja ima status nezaštićenog prirodnog bogatstva, a nastala je u vrijeme Tercijara, uzdizanjem tla prilikom  sudara Afričkog i Europskog kontinenta prije oko 1,8 milijuna godina.

Tom prilikom bilo je puno ozlijeđenih stanovnika , ali na sreću niko teže.

Sam nastanak sela nije točno određen, ali po nekim nalazima prilikom jednog iskopavanja traktorom, pronađeni su neki predmeti koji datiraju iz vremena prije nastanka ljudske vrste.

Neki priznati geolozi smatraju da je selo u početku bilo usputna stanica prilikom seobe prvih plemena koji su prešli sa Afričkog kontinenta na Europski, i prve nastambe napravili baš na teritoriju današnjih Hrgova (iako neki manje poznati povjesničari tvrde da su prvo prešli na Indijski teritorij prije 60.000 god., pa tek onda na teritoriju Hrgova). Neki stariji ljudi u selu ne slažu se  sa ovom drugom tvrdnjom, ali daljnjim iskopavanjem i ova dvojba će se valjda odgonetnuti.

Međutim pouzdano se zna da je baš na ovom teritoriju stvoren prvi alkoholni napitak, sličan današnjoj šljivovici, kojega su daljnjom seobom prema sjeveru na današnji teritorij Škotske prenijeli neki članovi sela i nazvali ga whiskey.

Malo je poznato da su prvi Hrgovljaci, bili i prvi moreplovci koji su davno prije Kolumba, plovili prema Američkom tlu, ali pošto su zapise o tome radili na janjećoj koži, svi dokazi su zbog lošeg održavanja kože nestali.

Prema nekim saznanjima i sam Marko Polo je rođen u Hrgovima pa je zbog svog trgovačkog mentaliteta, otišao na Korčulu, pa preko Italije u Kinu.

U Šibenskom zaleđu je nedavno pronađen jedan kameni zapis, prema kojem je otac Kralja Zvonimira
bio oženjen Hrgovljankom koja je bila toliko lijepa da je u njenu čast nastalo prezime Hrgović.
Bliža povijest Hrgova nije toliko čuvena osim po nekoliko svjetskih putnika poput braće Seljan, koji su preporodili Južnu Ameriku, kulturom i znanošću.
Hrgovi su osim po svemu navedenom poznati i po svojoj sportskoj tradiciji.

Nogomet se u Hrgovima igrao od samog početka, kada je prilkom jednog dolaska Marko Polo donio jednu kožnatu loptu iz Kine gdje je ovaj sport i nastao negdje oko 200-te godine .Tada je cilj bio protivnika predriblati i ubaciti u otvor širine 40 cm.Bila je to omiljena igra seoskih dječaka, koji su znali zapostaviti i nastavu u školi, igrajući do iznemoglosti.

Klub Sloga osnovan je 1858, netom poslije osnivanja prvog kluba u svijetu-Sheffield F.C.u Engleskoj.
Nažalost zbog financijskih poteškoća prva utakmica je održana tek 10 godina poslije sa Arsenalom, ali rezultat ću ovom prilikom izostaviti.

Drugi sport po zastupljenosti je plivanje, a po nekim podacima u Hrgovima je i nastalo prvo natjecanje u toj disciplini, pa prema tome i prvi svjetski rekord na 50 metara koji je iznosio 45 metara.

Skijanje je više rekreativni sport stanovnika sela, na potezu Ivćino -Jozino brdo, sa nekoliko većih i manjih skakaonica.

Turizam je nekada bila jedna od značajnijih grana privrede uz trgovinu i geologiju.

Uglavnom je to bio riječno- planinski turizam uz bogatu gastronomsku ponudu, kao i gostoljubivost stanovnika.U zadnje vrijeme aktualan je turistički ribolov i lov.

Preporučujem svakako posjet ovom krasnom selu, koje nudi neizmjerno ugodan boravak sa svim gore navedenim bogatstvima, te je nezaobilazna destinacija modernog čovjeka!


http://hrgovidonji.blogspot.com/

    Sada je: 19.08.17 16:35.