Boće

Samo jedno je Boće

Navigation

Prijatelji

Sve vijesti

svevijesti

Boće iz zraka

Boce iz zraka

Pučki Svetac Šimo Ivkić

Share
avatar
Boce-Team
Admin

Broj postova : 1407
Points : 3014
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 52

Pučki Svetac Šimo Ivkić

Postaj  Boce-Team on 07.06.12 0:20


SIMPOZIJ O ŠIMI IVKIĆU - Vidovice
Simpozij organiziraju župa Vidovice, na čelu sa župnikom vlč. Josipom Senjakom
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
- U župi sv. Vida mučenika u Vidovicama kod Orašja, 16. lipnja održat će se međunarodni znanstveni simpozij o Šimi Ivkiću. U tijeku su pripreme za spomenuti simpozij kao i pripreme za proslavu zaštitnika župe sv. Vida, 15. lipnja.
- Simpozij organiziraju župa Vidovice, na čelu sa župnikom vlč. Josipom Senjakom. Tijekom simpozija devet vrsnih predavača nastojat će osvijetliti lik Šime Ivkića.
- Šimo Ivkić rođen je 9. prosinca 1911., a preminuo je 19. srpnja 1929. na glasu svetosti radi velikog pouzdanja u Boga i strpljivosti tijekom osmogodišnjeg nepokretnog bolovanja. Od njegove smrti do danas narod ga časti i grob mu pohađa tražeći duhovnu i tjelesnu utjehu u svojim potrebama.

Program:

- 09.30 sati - Dr. Sc. Pavo Živković: Župa Vidovice - povijesni pregled;
- 10.00 sati - Fra Vjenceslav Tunjo Janjić: Tko je bio Šimo Ivkić;
- 10.30 sati - Vlč. Mr. Ilija Matanović: Događanja na grobu Šime Ivkića; dostupna građa o Šimi Ivkiću;
- 11.30 sati - Vlč. Dr. Drago Župarić: Pojam svetosti i štovanje svetaca u Katoličkoj Crkvi;
- 12.00 sati - Preč. Dr. Pero Pranjić: Pravni aspekti štovanja svetih, pučkih pobožnost i postupka beatifikacije;
- 12.30 sati - Vlč. Mr. Marko Tomić: Postupak za proglašenje blaženim;
- 15.00 sati - O. Zvonko Martić: Pučka pobožnost neproglašenim svecima;
- 15.30 sati - G. Ilija Knežević: Udruga Šimo Ivkić;
- 16.00 sati - Preč. Ilija Orkić: Svjedočanstva o uslišanju po zagovoru Š. Ivkića.

Simpozij će se održati u dvorani Osnovne škole Antuna Gustava Matoša, J.B. Jelačića bb, BIH - 76275 Vidovice.

Informacije:
Tel. 00 387 31 731 000
Fax. 731 333
Mail: svetivid@yahoo.com
Facebook: Župa Vidovice. (kta/i.m.)

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=33203










Vidovice, 17. lipanj 2012.

Održan simpozij o Šimi Ivkiću
U dvorani Osnovne škole Antuna Gustava Matoša u Vidovicama kod Orašja, 16. lipnja održan je znanstveni simpozij o Šimi Ivkiću, mladiću koji je umro na glasu svetosti. Na Simpoziju je nastupilo devet izlagača, a među nazočnima bili su brojni svećenici na čelu s dekanima iz Bosanskog Šamca i Brčkog te gvardijanom iz Tolise kao i predstavnici vlasti Posavske županije te gradonačelnik Orašja g. Đuro Topić i drugi.
U ime župe sv. Vida u Vidovicama, koja je i organizirala simpozij, sve nazočne pozdravio je župnik vlč. Josip Senjak ističući kako se ovim znanstvenim skupom želi osvijetliti lik Šime Ivkića. Ističući kako kao župnik neće dopustiti ništa što bi prejudiciralo da je Šimo Ivkić već proglašeni svetac, kazao je kako se nastoji ozbiljno, u skladu sa crkvenim zakonima i propisima, posvetiti fenomenu Šime Ivkića, mladića koji je umro na glasu svetosti. „Ovim skupom želimo na jednoj višoj razini, ne samo na razini pobožnosti, bez obzira kakva ona bila, osvijetliti Šimin lik i na neki način zacrtati ono što će biti u budućnosti“, istaknuo je župnik Senjak zahvaljujući predavačima, članovima Organizacijskog odbora i svima koji su pomogli održavanje ovog skupa te moderatorima: ravnateljici škole g. Janji Župarić, dr. Šimi Maršiću i g. Josipu Mikiću.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru dr. sc. Pavo Živković, u svom izlaganju govorio je o povijesti sela i župe Vidovice i tog dijela Bosanske Posavine s posebnim naglaskom na razdoblje u kojem je živio pokojni Šimo. U svom predavanju bazirao se na podacima s kraja 19. i početka 20. stoljeća prikazujući političke, kulturne i gospodarske prilike toga vremena. Osvrnuo se i na povijest župe Vidovice podsjećajući da je, prije nego je uspostavljena kao samostalna župa, nekoć bila u sastavu župe Tolisa pa župe Bijela. Posebno je težište stavio razvoj školstva u Vidovicama i susjednim selima kao i na razvoj zadrugarstva. Spomenuo je i političke stranke iz toga doba koje su imale utjecaj u tim krajevima, prije svega Hrvatsku narodnu zajednicu i Hrvatsku seljačku stranku.
Župnik u Borovu naselju fra Vjenceslav Tunjo Janjić u svom je predavanju predstavio lik Šime Ivkića. Posebno je naglasio Šiminu strpljivost u patnji napominjući da modernom čovjeku patnja postaje sve veći egzistencijalni problem pa je želi izbjeći. Kazao je da je Šimo postao uzor u teškim vremenima kad je bilo puno manje lijekova i ublažujućih sredstava. Nazvao ga je Jobom naših dana. Progovorio je i o vjerničkom životu i osobitom gajenju obiteljske molitve u župi Vidovice kao i cijelom tom kraju što je urodilo brojnim duhovnim zvanjima.
Župnik susjedne župe Kopanice vlč. mr. Ilija Matanović govorio je o događanjima na grobu Šime Ivkića i o dostupnoj pisanoj građi na tu temu. Podsjetio je da je blaženi papa Ivan Pavao II. u svetoj 2000. godini pozvao cijelu Crkvu i sve lokalne zajednice da iznesu na vidjelo velikane svoje vjere kroz povijest kako bi ih se stavilo za uzor. Spomenuo je i slavljenje Svetih misa posljednjih godina na 19. dan u svakom mjesecu na groblju na kojem se nalazi i Šimin grob. Naveo je i pisanje vidovljanskih župnika Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom u vezi s pohodom vjernika na Šimin grob te odgovore iz Ordinarijata iz 1932. godine.
Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu vlč. dr. Drago Župarić govorio je na temu: Pojam svetosti i štovanje svetaca u Katoličkoj Crkvi. Nakon što je pojasnio značenje pojma svetosti u semitskom svijetu kao i pojma kulta, progovorio je o svetosti oslanjajući se na Sveto Pismo. Poseban naglasak je stavio na pojam kršćanske svetosti i značenje svetaca. Kazao je da se u Crkvi svece štuje zbog njihove sličnosti Isusu Kristu odnosno radi njihova uzorna kršćanskog življenja. Istaknuo je da je u prvim kršćanskim vremenima bio razvijen kult mučenika te da su se kršćani okupljali na grobovima mučenika obilježavajući njihov dan smrti kao dan rođenja za nebo odnosno nebeski rođendan. Pojasnio je da su se vremenom u Crkvi počeli štovati i oni ljudi koji nisu podnijeli mučeništvo, a koji su išli putem svetosti. Progovorio je i dogmatskom razlogu štovanja svetaca koji su davali primjer kršćanskog življenja i u velikoj mjeri nasljedovali primjer Isusa Krista radi čega postaju uzor nasljedovanja i razlog traženja njihova zagovora.
Prepošt Vrhbosanskog kaptola preč. dr. Pero Pranjić imao je predavanje o pravnim aspektima štovanja svetih, pučkoj pobožnosti i postupku beatifikacije. Prikazao je pravne odredbe prema starom i novom Zakoniku kanonskoga prava. Pojasnio je da je, ako dođe do pokretanja procesa za proglašenje blaženim, nužno prikupiti sva svjedočanstva i imenovati osobe u nadležna tijela koja će raditi u skladu sa svojim nadležnostima. Naglasio je da odluku o pokretanju procesa za proglašenje blaženim donosi dijecezanski biskup na čijem je teritoriju osoba za koju se traži pokretanju postupka živjela i umrla s tim da, u slučaju eventualnih poteškoća ili nejasnoća, treba biti poslan upit nadležnoj Kongregaciji.
Kupreški župnik vlč. mr. Marko Tomić, postulator kauze za beatifikaciju Drinskih mučenica, govorio je o postupku za proglašenje blaženim. Pojasnio je što u praksi znači provoditi norme Zakonika kanonskoga prava i Kongregacije za proglašenje svetih ukoliko proces za proglašenje blaženim bude pokrenut.
Otac Zvonko Martić, karmelićanin iz samostana sv. Ilije na Buškom jezeru, izlagao je na temu: Pučka pobožnost neproglašenim svecima na kultnim grobovima u Bosni i Hercegovini. Ukratko je prikazao pobožne prakse koje se općenito obavljaju na grobovima u BiH. Posebno se osvrnuo na specifičnosti koje su vezane uz grob Šime Ivkića. Naglasio je njegovu strpljivost u patnji, spremnost na praštanje i radost kojom je odisao napominjući da je Šimo također svirao tamburu.
Predsjednik Udruge „Šimo Ivkić g. Ilija Knežević govorio je o djelovanju Udruge tijekom proteklih osam godina postojanja ističući važnost slavljenja Svetih misa svakog 19. u mjesecu odakle se crpi sva potrebna snaga za njihov rad. Naglasio je da su sačuvali deka kojom se pokrivao pokojni Šimo te da su je restauracijom u Sarajevu spasili od daljnjeg propadanja.
Kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Ilija Orkić iznio je svjedočanstva o uslišanjima po zagovoru Šime Ivkića. Istaknuo je da je do sada prikupljeno dvadesetak pisanih svjedočanstava o čudesnim ozdravljenjima na tijelu i na duši. Posebno se osvrnuo na iskaz roditelja djevojčice Marije iz Vidovica koju je na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2009. doživjela prometnu nesreću kad ju je udario auto te je završila u bolnici u vrlo teškom stanju. Pojasnio je da su roditelji i mnogi drugi išli na grob Šime Ivkića moliti za nju te su joj donosili vodu sa Šimina groba kako bi blagoslovili bolesnu Mariju. Naglasio je da je mala Marija upravo na rođendan Šime Ivkića, 19. srpnja iste godine izišla iz bolnice te dodao da su roditelji uvjereni kako je zagovor Šime Ivkića pomogao da mala Marija, ne samo preživi nego da se vremenom u potpunosti vrati u svakodnevicu te da normalno nastavi školovanje.
Nakon svakog izlaganja bila je mogućnost za diskusiju, a prihvaćen je prijedlog da sva izlaganja budu objavljena. Svi sudionici pohodili su grob Šime Ivkića
Šimo Ivkić rođen je 9. prosinca 1911., a preminuo je 19. srpnja 1929. na glasu svetosti radi velikog pouzdanja u Boga i strpljivosti tijekom osmogodišnjeg nepokretnog bolovanja. Od njegove smrti do danas narod ga časti i grob mu pohađa tražeći duhovnu i tjelesnu utjehu u svojim potrebama. (kta)


http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=33511


Zadnja promjena: Boce-Team; 26.06.12 22:55; ukupno mijenjano 7 put/a.
avatar
Boce-Team
Admin

Broj postova : 1407
Points : 3014
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 52

Re: Pučki Svetac Šimo Ivkić

Postaj  Boce-Team on 07.06.12 0:33

Nekadašnji Garevački župnik Ilija Matanović izdao je god 2007. knjigu o mladiću Šimi Ivkiću pod naslovom ISUSE, LJUBIM TE, koji je jobovskom strpljivošću skoro deset godina bio prikovan uz krevet. U MOLITVENIKU ZA NAROD, koga je župnik Ilija priredio i prošle godine tiskao, nalaze se i Litanije Šimi Vidovačkom koje je sam sastavio (str. 44-46).

Šimo Ivkić je rođen 1911. godine u Vidovicama. Još u djetinjstvu, u desetoj godini je obolio od neizlječive bolesti. Rane su mu se otvarale po čitavom tijelu. Tek što jedna rana zacijeli druga se otvori i tako punih osam godina.

Radi svoje "jobovske" strpljivosti u bolesti narod ga je još za života proglasio "svetim!" To se zove pučka kanonizacija! Njegov je grob postao kultnim. Neki javno svjedoče o čudesnom ozdravljenjima na Šiminom grobu.

Uz grob fra Lovre Milanovića u Turiću i Šimin grob u Vidovicama to su najpoznatiji grobovi u Bosanskoj Posavini. Na njima se svakodnevno okupljaju ljudi očekujući čudesnu pomoć.

Vidovice su od svibnja do listopada 1992. godine bile okupirane. U njima je, za to vrijeme, vladala sila zla i tame. Jedini slobodan kutak Vidovica bilo je staro groblje uz Savu. Na tom je groblju pokopan 19. srpnja (uoči Iline ) 1929. godine najpoznatiji Vidovljanin u njegovoj višestoljetnoj povijesti Šimo Ivkić Šiškić.

Dok su Vidovice bile okupirane i Vidovljani su molili pomoć i zagovor sv.Šime za skori povratak u svoje selo. Ta pomoć nije izostala. Hrvatski su branitelji za dva dana očistili selo od neprijatelja i Vidovljanima donijeli slobodu. Vidovljani su uvjereni da im je tu slobodu podario sam sv.Šimo.

U znak zahvalnosti sv.Šimi i Sinovima Posavine Vidovljani se masovno okupljaju na njegovom grobu svakog 19. u mjesecu.

Najsvečanije je i najviše hodočasnika upravo uoči Iline, 19. srpnja, svake godine. U Vidovicama je obred Lilanja još više dobio na značenju nakon domovinskog rata. Iza svete mise i opijela upale se baklje - oko 400 – na grobu sv.Šime i one se upaljene nose u sve krajeve Vidovica.

Kad se stigne u selo zapale se s tim bakljama Lile. Kršćani su štovanje vatre prihvatili od pogana i pokrstili ga. Vatrom treba otjerati sile zla koje je sa sobom donijela zima i na taj način zemlji izmoliti plodnost! U mnogim selima Bosanske Posavine prisutno je Lilanje. Lila je grana drveta koja završava rašljama. U rašlje se stavlja slama. Rašlje se na vrhu svežu likom ili žicom. Kad padne prvi sumrak djeca i mladež zapale slamu koju su stavili u rašlje i trčeći kroz selo viču: „Lila , lila“ - uoči Iline! Lilanje traje nešto više od pola sata,a onda se većina mještana okupi ispred doma kulture u središtu sela gdje započne narodno veselje.

Šimo Šiškić je umro 1929.,u 18. godini života.

-------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------

Nakon što je primio sakramente umirućih, iscrpljen dugotrajnom bolešću, mladić Šimo je umro na svojoj postelji 19. srpnja 1929. Sutradan groblje u Vidovicama (danas zvano "Staro groblje") bijaše tijesno za sve one koji su došli na posljednji ispraćaj mladića koji je umro na glasu svetosti. Prepričavalo se kako ga je i vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić posjetio prigodom krizme te ukućanima istaknuo jobovsku strpljivost podnošenja boli, a bolesniku rekao da će postati svet i zamolio ga da se moli za njega.

Šimo Ivkić, sin Marijana i Milke, rođen je 12. rujna 1911. u Vidovicama (Bosanska Posavina). Dječak Šimo se nije puno razlikovao od svojih vršnjaka: odrastao je u kršćanskom ozračju svoga sela, obavljao svoje dužnosti u kući, pohađao svetu misu, s ukućanima molio svakodnevno. Prva dva razreda škole je završio odličnim uspjehom, a treći je morao prekinuti zbog bolesti. Naime, pojavile su se rane na njegovom tijelu, što je i liječnik ustvrdio. Koliko su tim ranama bili uzroci učiteljev štap i šiba kojima je tukao svu djecu, teško je reći. Tek, vidno je slabio i kopnio.

Prva rana na njegovom tijelu je nastala pod desnim koljenom; zarasla je, ali su ostale posljedice, pa je mogao hodati tek uz pomoć štaka. Druga se rana pojavila na ruci. Nakon što je zacijelila ostao je sakat u ruku. Treća rana ga je oborila u postelju: pojavila se na kuku, pa je mogao ležati samo na jednoj strani tijela. Kasnije su se pojavile i druge rane. U bolesti je strpljivo molio, puno čitao i s vjerom podnosio sve boli.


Štovanje „svetog“ Šime

Nakon smrti, glas o njemu se brzo pronio cijelim krajem. Ljudi su ga jednostavno zvali sveti Šimo. Hodočašća na njegov grob s molitvom za ozdravljenje su započela nedugo poslije njegove smrti. Vidovljani su rado i u mnogim potrebama počeli dolaziti na njegov grob, nalazeći čudesnu utjehu i pomoć. Osim sumještana, zaredali su se hodo­časnici iz mnogih okolnih mjesta, zatim iz Slavonije i šireg dijela Bosanske Posavine. Bilo je hodočasnika iz okolice Tuzle i Zavidovića, a nakon Domovinskog rata mnogi dolaze na grob iz cijele BiH i Hrvatske. Razlog popularnosti svetog Šime je svjedočenje mnogih uslišan-ja i pomoći. Kroz susrete s drugim osobama Vidovljani rado preporuče nevoljnima „da posjete grob 'svetog' Šime u Vidovicama". Oni najčešće to i učine. Tako tijekom cijele godine možete susresti hodočasnike na njegov grob.

Vjernički puk je već davno proglasio svetim ovog mladića, a osnovana je i Udruga Šimo Ivkić. Ciljevi Udruge su, između ostalog „promicanje svetosti Šime Ivkića (Vidovačkog)“, prikupljanje građe za »dokazivanje njegove svetosti, pomoć pri liječenju bolesnih i starih mještana naselja Vidovice, Kopanice i Jenjić..." Posebnost vezana uz Šimu je sveta Misa koja se slavi od 2005. godine svakog 19. u mjesecu u 10 sati, na kojoj se okupi više stotina hodočasnika. Misa se slavi na groblju, a po završetku mise se mole prigodne molitve.



Nekoliko ozdravljenja po zagovoru „svetog“ Šime

Vjerni katolički puk svjedoči o moćnom Šiminom zagovoru. U usmenoj tradiciji postoji puno svjedočanstava o ozdravljenjima po njegovom zagovoru. O kultnom grobu Šime Ivkića pisali su dr. Marko Babić i fra Vjenceslav Tunjo Janjić. Fra Vjenceslav je zabilježio više ozdravljenja, donosimo neka:

1. Jedna djevojčica iz okolice Tuzle nije mogla hodati pa su je dovezli na grob „svetoga“ Šime. Bilo je to davne 1933. Na grobu su obavili zavjet. Po odlasku iz Vidovica djevojčica je potpuno ozdravila i normalno je hodala. O tome svjedoči Šimin rođeni brat Vinko Ivkić. Tri godine kasnije djevojčica je ponovno došla sa svojim roditeljima na Šimin grob zahvaliti se.

2. Neko dijete koje je imalo dvije i pol godine, normalno se razvijalo. Jednog dana roditelji su primijetili da šepa. Pomislili su da je slomilo nogu. Stavili su ga u auto i odvezli u Jenjić Đuri Miškoviću, koji je bio vješt ispravljanju slomljenih nogu. Iskusni samouki liječnik rekao je roditeljima da se ne radi o prijelomu nego da će se noga početi sušiti i da on ništa ne može pomoći. Netko je predložio da dijete zavjetuju Šimi. Treći dan nakon zavjetovanja, dijete je ozdravilo.

3. U jednom posavskom selu razboljelo se šestogodišnje dijete od gripe. Nakon toga pojavile su se smetnje pri disanju, dolazilo je i do gušenja. Tražili su pomoć odasvud. Liječnici su preporučili da ga pošalju na specijalistički pregled u Beograd. Tamo su ustvrdili da se radi o nekoj opakoj bolesti i da djetetu nema lijeka. Liječnici su također predlagali i operativni zahvat, ali roditelji na to nisu pristali. Dijete je ostalo neko vrijeme u bolni­ci i vratili su ga kući. Netko u selu im je preporučio da učine zavjet Šimi u Vidovicama i da hodočaste na njegov grob. Zemljom i vodom sa Šiminog groba mazali su oboljele dijelove tijela. Mjesec dana nakon prvog odlaska na Šimin grob djetetu je počelo bivati bolje. Roditelji i dijete zajedno su nekoliko puta dolazili na Šimin grob iz zavjeta. Dijete je ozdravilo.

4. Prije mjesec dana je u prometnoj nesreći nastradala djevojčica Marija. Liječničko osoblje nije davalo previše pozitivnu prognozu. Njezini roditelji i više njihovih poznanika su danima hodočastili na grob. Ustali bi veoma rano te otišli do groba „svetog“ Šime u molitvi. Djevojčica se oporavlja. Vjeruju da je čudesno spašena njegovim zagovorom.

Poslije Domovinskog rata u Vidovicama je prisutna još jedna pobožnost: devetnica u čast Šimi Ivkiću. U ranim jutarnjim satima se tijekom devet dana hodočasti na njegov grob; putem se mole krunica i druge molitve. Završetak je uoči Ilina, 19. srpnja, kad se slavi misa na Starom groblju. Obično na kraju mise bude prilika za svjedočanstva ozdravljenih po Šiminom zagovoru. S groblja se sav puk vraća u koloni noseći baklje, a po ulasku u selo počinje „lilanje“.



Preuzeto iz Katoličkog tjednika od 25.07.2010., str. 38-39




O ovom licu moze se puno reci. Ja bih reko ispaceno i zadovoljno lice a pogled kao da svakog od nas pita DOKLE CES ICI TIM PUTEM i ujedno odgovara CEKAM TE NA PRAVOM PUTU


SVETOM ŠIMI VIDOVACKOM


Mi znamo za jedan cvijet
Iz naseg podzemnog vrta
Pod zemljom cvate nikad ne prolazi
A njegov miris k Isusu dolazi

Sv. Šimo neiscvali cvijete
Trebamo svježeg mirisa tvog
Djetinje srce strpljivost blagost
Te da je uvijek s nama Bog

Rano je uzbran taj pupoljak bijeli
Isusovom božanskom rukom
Nikad ga ne bi zakopati smjeli
Svojim zaboravom

Sv. Šimo neiscvali cvijete
Trebamo svježeg mirisa tvog
Djetinje srce strpljivost blagost
Te da je uvijek s nama Bog

Taj mladi bijeli cvijet
Cuva nam djecu i mladež
Od crnog dima što svijet nam pruža
Od vrta trulih uvelih ruža

Sv. Šimo neiscvali cvijete
Trebamo svježeg mirisa tvog
Djetinje srce strpljivost blagost
Te da je uvijek s nama Bog

Mirisom sviježim od zemlje do neba
Cuje se pjesma u srcima
Isus nam treba !DA ! Isus nam treba!....
Mi znamo za jedan cvijet

Sv. Šimo neiscvali cvijete
Trebamo svježeg mirisa tvog
Djetinje srce strpljivost, blagost
Te da je uvijek s nama Bog


(Mali znak zahvalnosti)
Manda Tomaševic
Savska 10 A
19.07.2006.



http://simo-ivkic.org/home.html



    Sada je: 24.08.17 2:59.