Boće

Samo jedno je Boće

Navigation

Prijatelji

Sve vijesti

svevijesti

Boće iz zraka

Boce iz zraka

Jugošvabe

Share
avatar
Boce-Team
Admin

Broj postova : 1407
Points : 3014
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 52

Jugošvabe

Postaj  Boce-Team on 03.12.12 23:24

U vrijeme kršćanskih blagdana i ljeti, kad bi se ostatak Bosne selio na more, Jugošvabe su u svojini starim mercedesima i bemveima, s gepekom punim darova stizali kući.

Nosili su ružne karirane sa­koe ogromnih revera i uske najlonske košulje sa širokim kravatama. Lica su im bila ukrašena čupavim crnim zulufima ispod kojih bi s vremena na vrijeme bljesnuo de­beli zlatan lanac. Ljutili su se što smo ih zvali Jugošvabama jer su bili samo »radnici na privremenom radu u inostranstvu«, a u grudima su nosili veliko snažno srce u koje bi stala cijela Jugoslavija i ne bi nikada iz njega izlazila, nego je čekala te dane kada bi se zajedno s njima vraćala kući.

Nitko nije mogao biti takav patriot kao Jugošvabo, nikome otadžbina nije bila takva artiljerija duše kao Jugošvabi i nitko nije toliko volio Tita kao Jugošvabo. Mi drugi bili smo nezahvalni i nismo znali kako nam je dobro, nismo vidjeli kako tuče i ubija »ekstremna nepri­jateljska emigracija«, niti koliko znoja iz insana može iscijediti strašni kapitalistički gazda.

U svojim selima Jugošvabe su gradili nove kuće. Te kuće razlikovale su se od svih kuća koje smo ikada vidje­li. Nisu građene na dvije ili na četiri vode. Njihovi kro­vovi dodirivali su nebo, s balkonima i terasama na sve četiri strane svijeta, ukrasnim gipsanim stupovima i ka­menim lavovima, garažama i velikim gvozdenim kapija­ma iza kojih je ostajao nevidljivim jedan unutrašnji svijet o kojem nismo mnogo znali, ali to nije bio razlog da mu se ne podsmjehujemo.

Te kuće su tokom sedamdesetih stvarale posve novo lice bosanskih sela, lice ružno, jadno i siroto u svom teško stečenom i u osnovi prividnom ma­terijalnom bogatstvu. Jugošvabe su u Bosnu donijeli Bavarsku viđenu u ranim radničkim jutrima, očima ma­murnog čovjeka.

Jugošvabe su ljudi koji vjeruju da će se jednog dana vratiti kući. To su ljudi koji kućom smatraju onu ružnu građevinu koju kao zadužbinu i vakuf svoje duše grade u svome selu. Trebaju im godine i godine da shvate kako se zapravo nemaju kamo vratiti, ali tada je najčešće već kasno, pritišću godine i ne može se više raditi od jutra do mraka, pa onda kao svoj konačan poraz i kapitulaciju prihvaćaju povratak i penzionerski život u svijetu iz koje­ga su odsustvovali i greškom su ga smatrali zavičajem. Nikada nisu postali Švabe jer se na društvenoj ljestvici nisu pomaknuli od Hauptbahnhoffa, a prestali su biti Bosanci jer su svu svoju životnu snagu uložili u to da se odmaknu od bosanske sudbine.

Između Bosanca i Jugošvabe razlika je bila kao između novog fiće i starog mer-cedesa. Ta razlika se najbolje uočavala na Jadranskoj magistrali. Nitko te u najgoroj okuci nije tako strasno preticao kao Jugošvabo jer nikome osim njemu nije bilo toliko važno pobijediti u toj utrci, važnijoj od života i smrti, utrci koja je zapravo dokazivala da je život uopće imao smisla. Jer čemu smo se zlopatili sve te godine, ra­dili najgore poslove na svijetu i bolovali samoću nerazu­mljivih riječi stranoga jezika ako ono jedino do čega smo došli, taj auto, nije vrijedno izgubljenog vremena i ako ne može preteći najobičnijeg fiću.

Priča o Jugošvabama trajat će onoliko dugo koliko bude trajala i priča o Jugoslaviji. Ti ljudi podijelit će sudbinu svoje zemlje, nestat će preko noći ili u jednom jedinom danu, onda kada postanu svjesni da je dug pre­ma otadžbini isplaćen, a ona kuća-nesretnica u rodnom selu zapaljena.

Tada će Jugošvabe postati dobri Srbi, Hrvati i Bošnjaci, a »ekstremna neprijateljska emigraci­ja« uvući će se u njihovo srce, baš na ono mjesto na ko­jem je bio drug Tito i Centralni komitet. Sve će se tako promijeniti osim jedne stvari: ti će ljudi opet biti veći patrioti od nas i neće propuštati priliku da nas poduče načinu na koji treba voljeti novostečenu domovinu.

S nekom vrstom sladostrasti mnogi će bivši Jugošvabo gledati izbjeglice kako se povlače po njemačkim ulicama i možda će baš tada shvatiti kakvog je smisla imao odla­zak na »privremeni rad u inostranstvo«. Naravno, uvijek će biti i onih drugih koji će i dalje osjećati istu onu staru grižnju savjesti i pomagat će svoja sela i zaseoke, svoje zemljake i izbjeglice, dopuštati da budu prevareni i op­ljačkani od roda rođenog i nikad ih neće prestati žuljati taj kamenčić zavičaja u cipeli.

Riječ Jugošvabo nestala je sasvim iz upotrebe godine 1991. Danas je više nitko ne koristi, a već ima i onih koji ne znaju ni što je ta riječ značila. Pogrde, uvrede i psovke najduže žive u jeziku i iščezavaju iznimno rijetko, tek ako iščezne kontekst u kojem su bile moguće. Ali kada se to dogodi, takve riječi iscure iz jezika kao voda iz oluka nakon kratkog ljetnog pljuska.


Posavski vremeplov


    Sada je: 26.09.17 3:51.