Boće

Samo jedno je Boće

Navigation

Prijatelji

Sve vijesti

svevijesti

Boće iz zraka

Boce iz zraka

Zašto ne cijenimo pametne ljude?

Share

Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Zašto ne cijenimo pametne ljude?

Postaj  Boce-Team on 18.06.13 1:29


web-prezentacija Udruge građana Fra Grga Vilić
Fra Grga Vilić rođen je 1. rujna 1945. godine u selu Jošava, župa Potočani (općina Odžak), preminuo 7. siječnja 2009. godine na službi župnika u rodnoj župi Potočani. U spomen na njega osnovana je Udruga pod njegovim imenom a više o udruzi možete saznati na web stranici. Od 2002. do 2004. godine u Odžaku je održan niz otvorenih susreta nazvanih "Razgovori uz kavu" koji je financijski podupirala njemačka Udruga "südost Europa Kultur". O tim susretima objavljena je i knjiga "Sjećam se..." a donji tekst je prijepis dijela tonskog zapisa fra Grginog izlaganja na jednom od susreta.

†Fra Grga Vilić "Razgovori uz kavu"- Zašto ne cijenimo pametne ljude?

„Ja vam moram reći jednu činjenicu: pametan čovjek još često knjige piše. To je najveći dar Božji koji čojek čovjeku može dat. To je pamet. I to nadprosječna pamet. To je najveći dar Božji: pamet!“

E, sad vidite vi: kad sam za vrijeme rata radio u ambasadi BiH gore u Zagrebu, ja sam vodio Društvo Posavljaka. Bilo ono odžačko društvo, pa ono društvo. Svako selo je imalo svoje društvo skoro! Ja velim: „Pa nemeremo mi vako, ljudi, pomoć ljudima. Ajmo se sabrat u jednu kamaru, sjest pa razgovarat ko ljudi i tako sabrat to društvo.“

I tražio sam podatke koliko naših posavskih intelektualaca vrhunske klase ima: profesora fakulteta, ravnatelja bolnica, ravnatelja fakulteta, ravnatelja na televiziji. Znate koliko ih je bilo? Cifra koju su oni meni dali: tri stotine momaka iz Bosanske Posavine! Najjači ljudi u Zagrebu, vrhunski intelektualci. Tri stotine!

E sad, ja vam mogu reći: ko je kriv što su oni otišli iz Posavine? Mi. Mi, jer ne trpimo pametna čovjeka! Ne trpimo pametna čovjeka, e, to vam je garant! Jer mi čim vidimo pametna čovjeka, mi kažemo: „Šta se praviš pametan?“ Naprave budalu od njega!

Evo, ja sam doveo profesora Ivu Pranjkovića, ti si za njega čuo. Čovjek je bio na televiziji, držo ono izlaganje o riječima. Zbilja jedan talentiran doktor znanosti, upravo jezika. Kad je završio fakultet, najbolji u klasi dječko, ja velim – nudili mu lektorat na fakultetu, da bude, eto, lektor – ja velim: „Ajd, bolan, makar jednu godinu dana tu ostani u Kotor Varoši pa da odradiš jednu godinu dana, znaš!“

I on mene poslušo i došo. Prođe godinu dana. Kaže on meni: „Odi ovam!“ „Šta je?“ Veli: „Nemere!“ Kaže: „Ja sam za njih budala.“ I kaže: „Zamisli ti! Meni ne smije dat mito. Ne smije dat mito, jer zna da neću primit. A umjesto mita, koji daju svim profesorima ostalima, meni psuju mater.“ I on se odlučio: Ma šta će meni sovat mater? Odoh ja u Zagreb i bit profesor na fakultetu. I postigo je taj stupanj.

Mi ne trpimo pametna čovjeka, pogotovu ako je naš. Jer, vidite, mi smo u Odžaku uvozili kadrove sa strane, čovječe! A naši ovi ljudi – odoše! Neće ih ni u vlasti metnit na položaj. To je ta lična nesreća. Kažem ti: pametan čovjek je najveći Božji blagoslov! A pamet ima dobru.

A još ću jednu stvar vama reći, psihološki reći, znanstveno praktički: pazite vi, mi ne učimo djecu pameti. Po svim šemama mi ne dobivamo istu pamet, al negdje blizu, blizu; dovoljno inteligencije, dovoljno. Ima promašajā. Jasna stvar da ima i promašaja. Ali mi od djece ne tražimo pamet. Ne tražimo pamet; ne odgajamo ih za pamet, već ih odgajamo za neke druge stvarčice.

Jer mi smo svi neuzorana ledina kad se rodimo. I tu trebamo orati polako, nać jednu ledinu pa orat. I oni ljudi koji su uložili u svoje dijete radi pameti, oni su isto pametniji. Nije pamet u završenom fakultetu – to može svako završit – već je pamet koja u prirodnosti vidi: čovječe, taj čovjek ima u sebi nešto, ima sastavnice, ima razdjelnice. Ima nešto u glavi drukčije. Čovječe, nije to baš tako jednostavno.

Naravno da za to treba imat informacije. Moj mozak ne bi mogo radit da nemam milijardu informacija, ko kompjutor. Nemere to radit ako nema informacija unutar dosta, dovoljno. Jer ako ja ne znam neke stvari, ja o njima ne mogu ni razmišljat u sklopu, u glavi.

A kažem: ne sjeda mi, kažem ti, ovo: mi svoju djecu ne odgajamo za pamet, za razmišljanje. Ne odgajamo ih tako. I vi, učitelji, kad mi ne radimo svoj poso do šeste godine, do početka škole, nećete ni vi napraviti svoj poso, budite sigurni. Jer, vidite, ja sam gledo svu tu djecu okolo. U onim obiteljima, gdje su itekako malo žešći u obiteljima – uče djeca! I znaju gradivo. A one obitelji koje su labave i kojima je sve svejedno, koje imaju kruva i auto, nema tu, tu neće ići.


http://fra-grga-vilic.com/images/bilteni/Bilten%202.pdf



http://fra-grga-vilic.com/ 

    Sada je: 03.12.16 2:36.