Boće

Samo jedno je Boće

Navigation

Prijatelji

Sve vijesti

svevijesti

Boće iz zraka

Boce iz zraka

Dan Sjećanja 08. ožujak 2016.

Share

Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Dan Sjećanja 08. ožujak 2016.

Postaj  Boce-Team on 08.03.16 22:57



F O T O - Hvidra Ravne-Brčko

U spomen žrtvama zločina počinjenog 08.ožujka 1993. godine, dana 08. ožujka 2016., u Boderištu, održana je misa zadušnica nakon koje je uslijedilo polaganje vijenaca kod spomenika poginulim braniteljima. Ponosni smo na naše bojovnike!

"Ne dozvolimo da ikada budemo slični onima koji i danas na drugoj strani Distrikta šire zlo i neistinu. Ako su oni rušili naše kuće, mi njihove nećemo. Ako su oni razorili naše crkve, mi njihovu nećemo. Ako su ti ubili sina, oca, brata, ti njihovog nećeš, nego ćeš ga poštivati onako kako ti i nalaže vjera kršćanska. A oprostiti... I Bog oprašta kada se grješnik pokaje. Zar smo mi onda veći od Boga."

Stjepan Marčetić, predsjednik UOPIN Ravne-Brčko – govor Boderište, 8.3.2016.

Dragi roditelji poginulih hrvatskih branitelja, članovi njihovih obitelji, ratni vojni invalidi, dragi branitelji, oci svećenici, dragi gosti i svi nazočni, sve vas srdačno pozdravljam kao organizator ovoga skupa.

I ove godine, kao predsjedniku Udruge obitelji poginulih branitelja, dopala mi je dužnost obratiti vam se s ovoga mjesta. Nije to ni malo jednostavna dužnost i svaki puta je nerado prihvatim. Nerado je prihvatim i iskreno bih volio da me može zaobići ova čaša. Nerado govorim s ovoga mjesta jer ne pronalazim riječi kojima bih vam se obratio.

Što na današnji dan reći vama roditelji poginulih branitelja? Što i kako izreći, a ponovno ne zaparati nikada zacijeljene rane. Što reći vama majkama koje ste prije dvadeset i više godina obukle crninu, koju do današnjeg dana niste skinule i koju do kraja svoga života nećete skinuti.

Što se to pametno i mudro može reći vama ratni vojni invalidi koji ste na Boderištu i stotinama drugih Boderišta ostavili svoje dijelove tijela, svoju mladost, svoje mladalačke ideje i planove...
Što se danas 2016. godine s ovoga mjesta može poručiti vama preživjelim i neranjavanim braniteljima, vama izigranim i ostavljenim od svih, vama koji ste svoju mladost uložili za nešto za što danas niste sigurni je li vrijedilo.

Što reći vama roditeljima koji ste ovdje sa svojom djecom školskog uzrasta, djecom koju unatoč žrtvi Boderišta, svakoga dana šaljete u škole u kojima im nije mudro govoriti svojim maternjim Hrvatskim jezikom jer će zbog toga biti izvrgnuti ruglu i sramoti.

Što reći vama djeco, vama mladi, koji se svakodnevno po brčanskim školama odričete sebe, svoga jezika, svoje povijesti i tradicije i sve češće, da biste bili prihvaćeni u društvu, govorite nekakvim čudnim jezicima, izvitoperenim beogradskim slengom, kojega ponekad ne znate pravilno ni izgovoriti.

Što s ovoga mjesta reći vama mladi bračni parovi koji se svakodnevno spremate napustiti ovu našu Bogom danu Posavinu.
Što reći vama političarima, uljuljanima u svoju sigurnost, za koje ponekad mislim da niti ne poimate svijet oko sebe i ne shvaćate što nam se to ovoga trenutka događa, a kamoli što nam se u budućnosti sprema.

U dvadeset dana, koliko traje priprema za ovu današnju komemoraciju, ponovno sam, kao i svih prethodnih godina, duboko emotivno proživio sve te ratne dane. U tih dvadeset dana tisuću sam se puta zapitao je li vrijedilo. Vrijede li životi njih osmorice svega ovoga što smo danas postigli. Vrijedi li žrtva njih 178, ako smo svjesni da je ono što sam već rekao naša realnost.
Za vrijeme mise gledao sam imena ispisana na ovom spomeniku i shvatih da su likovi poginulih branitelja polako izblijedili u našem sjećanju.

Njihovih lica i osmjeha sjećaju se još samo njihovi najbliži. Pa i oni tj. mi njihovi roditelji, braća, sestre, djeca sve se češće uhvatimo s činjenicom da se lika svojih najbližih sve više sjećamo s fotografija, da im boju glasa pamtimo samo ako smo imali sreće pa sačuvali neki video snimak tj. staru VHS kasetu.
Oprostite mi što vam se danas obraćam s jednom dozom razočarenja, ali ako želimo biti realni prema sami sebi, drukčije se niti ne može govoriti.

Danas smo ovdje da bismo se prisjetili žrtve Boderišta, Boderišta koje smo uzeli za simbol stradanja Hrvata brčanskog kraja, ali i simbol otpora i simbol obrane. Ne obilježavamo danas ovdje samo 23. godišnjicu napada na Boderište 8.3.1993. Oni koji to misle grdno se varaju i nikako da shvate da se na Boderištu i svim brčanskim Boderištima ginulo pune četiri godine rata. Ginulo se svakog ratnog proljeća, a ne samo proljeća 1993. godine i zato prestanimo biti sebični jer svaka prolivena krv, neovisno o datumu i mjestu, vrijedna je sjećanja.

Na koncu ću parafrazirati riječi preuzvišenog kardinala Franje Kuharića i to neka bude ključni dio moga obraćanja. Ne dozvolimo da ikada budemo slični onima koji i danas na drugoj strani Distrikta šire zlo i neistinu. Ako su oni rušili naše kuće, mi njihove nećemo. Ako su oni razorili naše crkve, mi njihovu nećemo. Ako su ti ubili sina, oca, brata, ti njihovog nećeš, nego ćeš ga poštivati onako kako ti i nalaže vjera kršćanska. A oprostiti... I Bog oprašta kada se grješnik pokaje. Zar smo mi onda veći od Boga.
Na kraju, svima vam se od srca zahvaljujem što ste danas ovdje na ovom mjestu. Posebno se zahvaljujem vama koji ste u prošlih nekoliko dana svim srcem pomogli organizaciju ovog „Dana sjećanja“.

Zahvaljujem se vama oci svećenici. Posebno vama don Ilija na svim onim ratnim danima u kojima ste zlo i dobro ravnopravno dijelili sa svojim pukom.

Specijalno se zahvaljujem i vama župniče Paradžik što ste stoički podnosili sve naše hirove prilikom organizacije ovoga događaja.
Na kraju moram još reći da je ovo posljednja komemoracija ovdje na Boderištu koja se odvija u mojoj organizaciji. Iduće godine štafetu organizatora predajem onima koji to mogu i znaju bolje, kako bismo sve digli na jedan viši nivo. Od mene je bilo dovoljno zadnje tri godine.

Hvala vam na odazivu.

    Sada je: 10.12.16 12:38.