Boće

Samo jedno je Boće

Navigation

Prijatelji

Sve vijesti

svevijesti

Boće iz zraka

Boce iz zraka

Flora i Fauna

Share

Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 27.10.10 6:50

Mušmule





Mušmula ili Mespilus germanica
se pokazala kao odlično sredstvo za jačanje probavnih organa, reguliranje stolice i za zaustavljanje lakših proliva.

Njene plodove treba konzumirati sve dok ih ima u kasnoj jeseni i s time spremno ulazimo u samu zimu.

Od svježih pupoljaka i cvjetova mogu se na brzinu spravljati ljekoviti čajevi od kojih su višestruke koristi i za disajne puteve.


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 27.10.10 6:54

Džanarika ili kako se već zove

Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 27.10.10 7:04

ŽARA ili KOPRIVA

Svima dobro poznata korovska ljekovita biljka, koju već možemo nazvati i industrijskom jer joj je sve širi dijapazon upotrebe. Ušla je i u narodnu izreku "Neće grom u koprivu". Narod je od davnina koristi za spremanje raznih jela (salate, pite i variva), baš u gladnim godinama, jer njeni mladi izdanci potjeraju u rano proljeće i tada su i najljekovitiji. Poslije svakog branja ili košenja ona se podmlađuje (i do desetak puta godišnje).

Žara je za malokrvne i anemične osobe, obiluje ljekovitim hlorofilom koji sadrži željeza, Osim hlorofila, ima i tanina, mravlje, octene i maslačne kiseline, karotena, fitosterola, lecitina, sluzi, voska i kremene kiseline. A samo prisustvo glikokinina opravdava njenu upotrebu protiv šečerne bolesti (dijabetesa). Njene žarne ćelije sadrže histamin i acetilholin koji po koži izazivaju crvenilo i plikove (žare), što je naročito neugodno za malu djecu koju roditelji često kažnjavaju i plaše žarom što je jako pogrešno.

Čaj od koprive daje se protiv proliva, bijelog pranja, hemoroida koji krvare i uopce za zaustavljanje krvi. Odlično se pokazala za bolji rast kose, opadanja kose i suzbijanje peruti. Pomaže oboljelim od reumatizma, išijasa i neuralgije kad se povremeno nažare tj. išibaju svježom koprivom. Kopriva se odlično pokazala protiv mnogih zaraza koje su nastale poremećajem prometa materija u organizmu. Kopriva dovodi krvni tlak na normalu ( snižen povećava a povišen snižava do normale ). Jedno je od najboljih sredstava protiv radijacije tj. njenih posljedica.

Dobra za prostatu, protiv noćnog mokrenja u djece, protiv kamenca. Neprevaziđeni čistač krvi i krvnih žila koje širi. Koristi se kao lijek protiv leukemije i raka zajedno sa Kunicom i Nevenom. Moćan antibiotik i antioksidans.

Pripravci korijena službeno su odobreni za liječenje benigne hiperplazije prostate (nezloćudnog povećanja prostate).


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 22:48


ŠUMSKA JAGODA, FRAGARIA VESCA L.
Jagoda liječi jetru

Pučka medicina preporučuje plod šumske jagode kod proljetnog umora, slabe cirkulacije, bolesti jetre, mjehura, bubrega, želuca, crijeva te za liječenje skleroze krvnih žila, povišenog tlaka i tromboze

Jagoda šumska (Fragaria vesca L.) pripada obitelji Ružovki (Familia Rosaceae).

Farmakopejski naziv joj je Fragariae folium – frucus – rhizoma.

Prirodni je antidiaroik, antisklerotik, anibakterik, antireumatik, aromatik, detoksikant, dijetik, diuretik, hemostiptik, holagog, holeretik, laksativ i sedativ.

Druga imena su joj crvena jagoda, divlja jagoda, jagodnjaca, fragula, pozemljuša, rumena malina, rdeča jagoda.

Engleski naziv joj je Strawberry, Wild strawberry, njemački Wald-Erdbeere, Erdbeere, francuski Fraisier des bois, a talijanski Fragola comune.

Jagoda je trajna biljka koja se razmnožava vriježama, koje se prostiru vodoravno po zemlji, ukorijene se i stvaraju nadzemne dijelove biljke. Trostruko perasti listovi su na peteljkama, a okruglo-jajolika oblika, na krajevima nazubljeni i dlakavi.

Cvjetovi su bijele boje i nalaze se na dugim drškama.

Plod je crvene boje, sočnog okusa. Kod nas još rastu samoniklo F. Elatior i F. viridis.

Biljka bez cvjetova ne miriše, a okus joj je po travi, gorak. Plod je aromatičan i sladak.

Jagoda cvjeta od od travnja do lipnja, a može ponovo cvasti ujesen. Raste na različitim mjestima u šumama, livadama, proplancima, čistinama, između grmova te u vrtovima.

Za branje i preradu koristi se čitava biljka, list, korijen, cvijet i plod.

Korijen se sabire u rano proljeće ili ujesen, cijeli nadzemni dio bez cvjetova od svibnja do srpnja, plod kad sazri u srpnju odnosno kolovozu.

Dijelove biljke sušimo na toplom i prozračnom mjestu,

Ljekovito djelovanje
Uvijek kada je riječ o jagodi prisjetim se postarijeg gospodina s naših predavanja i njegovog svjedočenja o ljekovitosti jagode u liječenju oboljele jetre.

Govorio je da su šumske jagode pomiješane s medom pravi lijek za bolesnu jetru.

Šumska jagoda u novije vrijeme izlazi iz zaborava službene farmakopeje jer u pučkoj medicini nije nikad zaboravljena, a rezultati kod liječenja određenih bolesti potvrđuju njezinu ljekovitost.

Pučka medicina preporučuje plod šumske jagode:
- kod proljetnog umora,
- slabe cirkulacije,
- bolesti jetre,
- mjehura,
- bubrega,
- želuca,
- crijeva te za liječenje skleroze krvnih žila i povišenog tlaka,
- za bolesti izazvane grušanjem krvi (tromboza) ili kod takozvane ljepljive krvi.

Čaj od listova jagode liječi razne proljeve izazvane bolešću ili hranom.

Veliki biljar Carl von Linne liječio je svoje napadaje gihta kurama s jagodama.

Jagoda je hrana za razne dijete koje se primjenjuju
- za reumu,
- giht,
- dijabetes,
- multiplu sklerozu,
- rak i u
- rekonvalescenciji.

Kao detoksikant krvi i čitavog organizma nezamjenjiva je u sastavu proljetnih čajeva koji se uzimaju za čišćenje krvi i organizma od otrova (autointoksikacija) nakupljenih jednoličnom zimskom prehranom, zatvorima (neredovita stolica) itd.

Plod jagode u pojedinim kurativama djeluje diuretično, to jest pojačava izlučivanje mokraće te liječi infekcije grla, mokraćnog puta i mokraćnih organa, a izvrsna je dijeta kod svih oboljenja jetre.

Detoksicira, to jest pročišćava jetru, osvježava i potiče njezine funkcije, a kod oboljenja žučne vrećice plod jagode djeluje dvojako, i to kao holeretik, pojačava stvaranje žuči, a kao holagog pojačava izlučivanje žuči, ovisno o namjeni.

Čaj protiv krvarenja
Čaj od listova jagode uspješno se primjenjuje kod oboljenja maternice jer sprječava jako krvarenja.
Kod oboljenja živaca čaj od listova i od čitave biljke (korijen, list), u kombinaciji s ostalim ljekovitim biljem jača živce i smiruje.

Svježi sok jagode omogućuje zadržavanje mokraće (nekontrolirano mokrenje ).

Korijen šumske jagode u čajnom pripravku ljekovito djeluje na krvarenja iz nosa, krvarenja raznih manjih ranica, hemoroida, zubnog mesa itd.

Ako močimo listove jagode u rakiji i njome grgljamo usta, sprječavamo krvarenje zubnog mesa i gnojne upale usta, afte itd.
Kura s jagodama pomaže kod oboljenja bubrega i dijetaze mokraćne kiseline.

Zapadna pučka medicina rabi šumsku jagodu:
- za liječenje lošeg ili izgubljenog apetita,
- astme,
- slabe cirkulacije,
- za čišćenje krvi,
- bolesti mjehura,
- krvarenja,
- bolesti želuca ( gastritisa, katara crijeva, slabog želuca itd.) i
- jetre (hepatitisa, jetrene ciroze, masne jetre, itd.),
- proljetnog umora,
- kašlja,
- hemoroida,
- katara,
- upale usta,
- bolesti bubrega i mjehura,
- artritisa,
- gihta,
- reume.

Od kontraindikacija najčešće su kod djece i to u vidu alergija na jagode!


Inspiracija umjetnicima

Simbolika jagode kroz povijest je u narodu obilježavana na više načina. Kršćani su ukrašavali haljine Djevice Marije kiticama jagoda, a u astrologiji je simbol Venere. Pjesnicima i slikarima inspiracija je ljepote boje i ljubavi. Carl Linné, veliki botaničar, hvali ljekovita svojstva jagode.

Ljekovit sadržaj
Energetska vrijednost ploda je 168 kJ ili 41 cal. Vode ima 81,05%, voćnog šećera 5.13%, grožđanog šećera 1,11%, bjelančevina 0,6%, masti 0,5%, kiselina 1 posto i to folne, limunske, grožđane, salicilne, vinske; vitamina C od 60 mg do 200 mg zavisno o staništu, vitamina B1, B2, B3, nijacina B 6, kalija 134 mg, fosfora 31 mg, kalcija 24,7, magnezija 13,8 mg, sumpora 12 mg.

Sadrži i katehinske tanine, flavonoide, bioflavon (antikancerogena tvar), leukocijan, eterična ulja, fragarin, galotanin, triterpen, pentozan elagni tanin, mikroelemente željeza 0,9 mg, magnezija, bakra, cinka i joda. List ima vitamina C, pektina, tanina, niz alkaloida, flavonoide, eterična ulja, spojeve željeza i vapna.

Proljetni čaj
(za detoksikaciju organizma)
10 g listova jagode, 10 g listova kupine, 10 g listova maline, 10 g cvijeta tratinčice, 10 g listova maslačka
Uputa za pripremu:
Od te mješavine uzmemo 3 žlice i prelijemo s 6 dl kipuće vode. Poklopimo, pustimo da odstoji 1 sat i procijedimo.
Uputa za uporabu:
Pijemo po 2 dl zaslađeno prije jela tri puta dnevno.
Napomena: Čaj možemo pripremiti i od jednakih dijelova svježeg bilja koje sitno isjeckamo.

Ljekovita kura
Napomena:
Kuru s jagodama provodimo s određenom propisanom dijetom. Ova se kura može provesti u trajanju tjedan dana, ali to ovisi o bolesti kod koje je primjenjujemo. Tijekom primjene stolica poprimi crvenu, a mokraća ružičastu boju, zbog fragarina koji se nalazi u plodu.

Čaj od listova i korijena
Uputa za pripremu:
Čaj od listova i korijena jagode pripremamo tako da uzmemo 1 žlicu lista i korijena i stavimo u 2 dl vode. Čim zakuha maknemo s vatre, poklopimo i pustimo da odstoji 1 sat i procijedimo. Takvom čaju možemo dodati i suhe jagode i med.
Uputa za uporabu: Pijemo između obroka 2-3 puta dnevno po 2 dl.

Kura s jagodama II.
1 kg jagoda
Uputa za pripremu:
Tijekom dana u 5 obroka jedemo jagode s mlijekom, vinom, sokom ili limunom. Podijelimo jagode po 200 g i sami odredimo redoslijed uzimanja. Kura traje 5-6 tjedana. Kuru sa šumskim jagodama uzimamo kod sljedećih oboljenja: pijeska i kamenca u bubregu, mjehuru i žuči, bolova u kukovima, za jačanje srca, kod žutice.
Primjer:
Za jačanje srca jest ćemo jagode sa sokom od limuna ili vinom, a za odstranjivanje pijeska i kamenca jedemo jagode s limunovim sokom.
Napomena:
Šumske jagode su djelotvornije od vrtnih. Za liječenje vrtnim jagodama uzimamo dvostruku količinu.

Bistri sok

5 kg jagoda, 750 g šećera
Uputa za pripremu:
Jagode operemo i očistimo od plijesni i peteljki. U posudi koja nije od željeza posipamo jagode šećerom i pustimo da odstoji 2-4 sata. Pomoću sokovnika s centrifugom iscijedimo sok te dobiveni sok stavimo da kratko prokuha. Vrući bistri sok ulijemo u pripremljene sterilizirane boce i hermetički zatvorimo. Boce utoplimo krpama da se polako hlade.
Uputa za uporabu: Uzimamo 3 puta po 2 dl bistrog soka dnevno, a u pojačanoj recepturi dvostruko više.


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 22:59



JORGOVAN (Syringa vulgaris)
Jorgovan obični je ljekovita biljka od čijih se listova spravlja
tinktura a koja liječi:
- malariju,
- groznicu,
- giht,
- kostobolju,
- reumatizam...

Kod malarije i groznice piti po jednu kavenu žličicu prije napada, sljedećeg dana 1 žličicu za vrijeme napada, trećeg dana jednu žličicu poslije napada.
Malarija i groznica prolaze nepovratno.

Kod reumatizma i taloženja soli u zglobovima (gihta) piti po 50 kapi tri puta dnevno.
Liječnje traje tri mjeseca.

Ovu tinkturu utrljavati i praviti od nje obloge.

Koristi se takođe kod kostobolje.

Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:00



KAMILICA (Matricaria chamomilla L.)

Kamilica (Matricaria chamomilla L.) iz obitelji glavočika (Familia Asteraceae),

Ljekarnički naziv – Flores chamomillae je antiseptik, antiinflamatorik, antibakterik, antidepresiv, antiflogistik, antispazmodik, analgetik, aromatik, dermetik, diaforetik, diuretik, fungcid, kozmetik, karminativ, leukocitni stimulans, sedativ.

Druga su joj imena: bela rada, carev cvet, gamilica, jarmen, kamomila, kokotnjak, lepa kata, ljutić, mala titrica, maternjak, milica, rman, telenak, zdravić i žabnjak.

U narodu se upotrebljava kao lijek za sva oboljenja s tisućljetnom tradicijom liječenja.

Cvate od lipnja do kolovoza.

Sakupljaju se cvjetne glavice koje moramo brzo sušiti na toplom i prozračnom mjestu u hladu.

Može se sušiti i na umjetnoj temperaturi, ali ona ne smije biti veća od 45 st C. Osušene cvjetove stavimo u dobro zatvorenu ambalažu u koju ne smije prodrijeti vlaga.

Za kupke od kamilice beremo cijelu biljku koju sušimo na toplom i prozračnom mjestu te nakon sušenja usitnimo.

SADRŽI: eterično ulje azulen (tamnomodre boje ), bisabolol, hamazulen, spatulenol, proazulene (matricin, matricarin,), hamaviolin, seskviterpene, stearin, fitosterin, flavinoid (apna igenina, apigetrin, quercetin,), kumarin (umbeliferina, dioksikumarina), nikotin, organske kiseline, salicilske kiseline, vitamine C i B grupe, karotin, kalcij, fosfor, sumpor, gorke tvari, tanin, gume, vosak, itd.

Najizraženije djelovanje kamilice je antiinflamatorno (antiinflamatorik), to jest antiupalno djelovanje,
kod svih upalnih procesa, bila ona unutarnja ili vanjska.

Znanstveno je dokazano da kod liječenja želučanih oboljenja, kamilica ima izlječiv učinak, jer djeluje antiupalno, antipeptično, sedativno i antispazmodično, naročito kod čira na želucu i dvanaesniku.

Bisabolol sprječava razvoj upale, smiruje i liječi, te se njegovo djelovanje primjenjuje u liječenju inhibicija ulkusa uzrokovanim alkoholom, stresom ili indometacinom.

Također je izraženo antipiretičko djelovanje kod visokih temperatura tijela.

Razvoj upalnih procesa sprečavaju njeni sastojci – matricin, hamazulen i cis-spiroeter.


Kamilicu upotrebljavamo u liječenju kao čaj :
- antiupalnog,
- antispazmotičkog (kod raznih grčeva, naročito kod dojenčadi i djece) i
- analgetičkog djelovanja (smanjuje i smiruje bolna stanja glave, nogu, želuca,
- neuralgije trigemini (upala velikog živca lica),
- antibakterijskog (razne bakterije u mokraći, koži, crijevima),
- dermetičko-kozmetičkog (raznih kožnih nečistoća lica i tijela, upalnih stanja kože, opeklina, sunčanih opeklina, parazita i nametnika na koži),
- raznih posjekotina i rana,
- kod problema s kosom – masna kosa, bolesno vlasište kose – korijen,
- nateklih očiju, podočnjaka, konjuktivitisa, kod iritirane bijeloočnice, crvenih očiju, mutnih očiju, umornih očiju itd.
- diuretičnog (pojačava izlučivanje mokraće – mokraćna kiselina).

Čaj od kamilice upotrebljava se i za pojačano znojenje,
- za jače znojenje dodajemo cvijet lipe i cvijet bazge),
- fungocidnog (kod raznih gljivičnih infekcija),
- karminativnog (smanjuje nadutost i sprječeva nakupljanje plinova u crijevima),
- sedativnog (kod nesanice, naročito dječje, noćnih mora, neuroza, depresija, zabrinutosti i općeg lošeg tjelesnog i psihičkog stanja) djelovanja.

Pijenjem čaja od kamilice povećavamo broj leukocita u krvi,
- liječimo nazeb i prehladu, a kod ženskih bolesti možemo liječiti bijelo pranje, menstrualne grčeve,
upalne procese, kao i razne bakterijske i gljivične infekcije (candida).


Kamilicu možemo rabiti na razne načine:
– za ispiranje (usne šupljine i grla, kožnih osipa i nečistoća, kose itd.),
– grgljanje (infekcije grla),
– inhalacije (dišnih puteva i organa),
– inhalaciju (kod hunjavica, prehlade, nazeba sinusa itd), te za
– pripremu obloga (posjekotine, rane, uganuća, bolna mjesta, kraste, lišaj, itd).

Jaki čaj i veća količina čaja od kamilice izaziva povraćanje, pa je možemo upotrebljavati
kod raznih trovanja želuca.

Kamilica se u oficijelnoj medicini klinički primjenjuje za liječenje:
- alergije,
- alergije kontaktne,
- anemije,
- akne,
- apscesa,
- anksioznosti,
- abdominalnih bolova,
- angine,
- artritisa,
- bolesti mjehura (kamenci, upalna stanja, pijesak),
- bolesti bubrega i mjehura (ciste, upalna stanja, pijesak, bakterije),
- bronhitisa,
- čira na želucu i dvanaesniku,
- divertikulitisa,
- embolusa,
- ekcema,
- enteritisa,
- jetrenih bolesti,
- grčeva, dječjih grčeva,
- groznice,
- gastritisa,
- glavobolje,
- gingivitisa,
- gojaznosti,
- grla – katar,
Za ispiranje:
- iritiranosti kože,
- infekcije rana,
- ispiranje očiju,
- hemoroida,
- kožnog osipa,
- katara, za pranje lica,
- komplikacija želuca,
- konjuktivitisa,
- lošeg zadaha iz ustiju,
- kao losion za kosu,
- kod menstrualnih problema i bolova, te neredovite mjesečnice,
- pri prvoj pomoći (kod svih lakših problema – probava, živci, nesanica itd.),
- za ispiranje rana,
- pri relaksiranju živčanog sustava, kao sedativ za spavanje,
- sunčanje – zaštita, stres, tonzilitis, tumori, ugrizi,
- upalna stanja (želuca, jednjaka, tankog crijeva, ustiju, kože, ),
- pri liječenju vena,
- zatvora-konstipacija,
- zubobolje i zabrinutosti,
- za izazivanje podrigivanja,
- za čišćenje kože, žutica, žlijezde,
- ženske bolesti,
- želučani grčevi i drugo.

Koristi se i kod prehlade.

Kućna biljna ljekarna

Čaj
Čajnu žličicu kamilice preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti da odstoji 5 minuta i procijediti.
Količina cvijeta kamilice može biti i veća. Piti do tri šalice čaja na dan, te prema uputi terapeuta.

Čaj za znojenje
Čajnu žličicu cvjetova kamilice, lipe i bazge, preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti da odstoji 10 minuta i procijediti. Piti dvije do tri šalice čaja u toku dana kod prehlade, gripe, i to naročito kod početnih stanja bolesti kako bi izazvali obilno znojenje.

Prašak
U mlincu za kavu samljeti cvjetove kamilice u prah.
Prašak se koristi za posipanje raznih ozljeda kože, a za unutarnju uporabu dva do tri puta na dan, koliko stane na vrh noža.

Ulje
U tamnu bocu staviti 50 g suhih cvjetova kamilice i preliti s 0,5 l maslinovog, ili ulja od suncokreta ili soje.
Držati na toplom mjestu mjesec dana i dobro procijediti.
Rabiti za masaže, njegu osjetljive kože, kao ulje za sunčanje, kod raznih kožnih nečistoća, suhe kože, peruti, itd.

Tinktura

Za unutarnju uporabu uzima se jedna žličica, s čajem, vodom ili sokom tri puta na dan, a za vanjsku primjenu za ispiranje i mazanje oboljelih mjesta.

Tinktura od kamilice prikladna je za pripremu kućne toaletne vodice za grgljanje i ispiranje.


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:01




JELA - Abies alba

Mili. SMREKA - Picea exelsa Link.

Jela/smreka nosi u sebi šarm božićnih blagdana s bijelim snijegom kao ukrasom, ponoćnom misom, zvončićima i darovima. Nekada, doduše, nije bilo baš velikih darova, ali bili su darovani od srca. Prisjetite li se ikada kolikom vas je radošću ispunjavala lutka ili neka druga igračka?

Možete li ponovno doživjeti tu radost?

Jela/smreka simbol su vječne povezanosti čovjeka i biljaka, pokazuju mirnu snagu i plemenitost, griju nas i štite. Ljeti nam njezine bujne krošnje pružaju hladovinu, a zimi sigurni zaklon. Osim toga, valja dodati da nas i liječe.

Mladi izdanci, smole i esencija koja se od njih dobivaju posjeduju mnoge vrijedne osobine. One su se koristile još od davnine, a i danas ih ubrajamo među dragocjena fitoterapeutska sredstva.

Jele/smreke čine prostrane šume, te su osobito važne za naše gospodarstvo. Drvo je obično mekano i veoma često s mnogo smole. Služi za ogrijev, gradu, u stolariji i sl.

Sve su četinjače (mamutovac, cedar, jela, bor, smreka, borovica obična) više ili manje, podjednako ljekovite.

VRIJEME CVJETANJA
Jela i smreka cvjetaju u svibnju, dok je vrijeme sazrijevanja sjemena u rujnu i listopadu.

STANIŠTA
Smreka i jela su šumsko drveće europskog područja. Smreka uspijeva na planinama sve do granica šumskog područja, dok jela više voli duboke ravnice i sjenovite, vlažne šume.

LJEKOVITI DIJELOVI BILJKE
X drvo
X smola
X iglice (lišće)
X mladi izdanci
X iverje mladih grana
X češeri (plodovi)
X pupovi jele
X smrekov ekstrakt

Smrekove se grančice skupljaju u proljeće.

Skupljamo mlade pupoljke kad su najmekši i puni svježe smole. Smrekova smola najvrjednija je u proljeće. Zarežite deblo da biste skupili kapi smole. Upotrijebiti je treba odmah.

Iverje mladih grana skuplja se u svibnju i lipnju.

LJEKOVITE I DJELOTVORNE TVARI
Smrekine i jeline iglice sadrže mnogo vitamina C. Stoje zima hladnija, iglice ga sadrže više.

Glavni sastavni dijelovi smole su terpentin, kalofonij i katran. Terpentin sadrži oko 15-20% eteričnog ulja i oko 70% čiste smole. Mladi izdanci i potpuno izrasle iglice dugim stajanjem gube relativno visok postotak vitamina C.

LJEKOVITO DJELOVANJE
Zrak u crnogoričnim šumama izliječio je pluća mnogih bolesnika koji su ga šećući šumom duboko udisali. Košarice svježih grančica u spavaonici (mijenjati grančice svakih dva sata) uvelike olakšavaju disanje plućnim bolesnicima.

Pri skupljanju iglica treba paziti da se iglice ne zamijene s veoma otrovnim iglicama tise (Taxus baceata).

Osim crvenih, sočnih plodova i mnogo svjetlijeg naličja iglica, tisa se odjele razlikuje i po tome što je jedina naša četinjača bez smole.

Od velikog je značenja za liječenje i primjena TERPENTINSKOG ULJA.
To ulje djeluje nadražajno ako se nanosi na neozlijeđenu kožu. Povisuje kolanje krvi u koži, pa može čak izazvati upale i stvaranje mjehura na koži. U tom smislu može se terpentinsko ulje primijeniti za pojačanje optoka krvi u koži s odgovarajućim dubinskim djelovanjem. S obzorom da djelovanje na koži nije samo nadražajuće, nego i ljekovito, to se sredstvo za masažu koje sadrži terpentinsko ulje primjenjuje i za suzbijanje bolnog i kroničnog reumatizma mišića, upale zglobova i tetiva, za otklanjanje nakupljene tekućine u tkivu kože (edema) koji nastaje zastojem optoka krvi.

Terpentinsko ulje može se primijeniti za liječenje mjehura na koži. Dospije li terpentin ispod kože, tada se stvaraju lokalne upale koje razaraju tkivo. Kod procesa otrovanja krvi, kao i kod gnojnih infekcija, ubrizgava se terpentin ispod kože jer sprječava širenje uzročnika bolesti.

Kod unutarnje primjene terpentinskog ulja, odnosno preparata koji sadrže terpentinsko ulje, ono pospješuje protok krvi sluznice želuca i crijeva i pobuđuje aktivnost žuči i bubrega.

Preparati koji sadrže terpentinsko ulje preporučuju se, također, za:
- inhalaciju kod oboljenja organa za disanje:
- kroničnih gnojnih oboljenja dišnih putova,
- bronhijalnog katara,
- bronhitisa,
- infekcijskih razaranja plućnog tkiva (plućna gangrena) i
- plućne tuberkuloze, ako se kod plućne tuberkuloze ne radi o već uznapredovalom fibroznom procesu bolesti.

Terpentinsko ulje ima veliku primjenu kod kupelji u obliku ekstrakta za kupelji koji pojačavaju optok krvi u organizmu.

Kupelji od SMREKOVIH IGLICA možete sami prirediti tako da vodi za kupanje dodate procijeđen lagani uvarak od šake iglica smreke, jele ili bora, njihovih zelenih češera ili vršaka grančica.

ULJE OD JELE osvježava, dezinficira i izvrsni je antiseptik.
Liječi
- gripu,
- astmu,
- bronhitis,
- kašalj,
- cirkulaciju,
- upale mjehura,
- proširene vene i
- olakšava menopauzu.

KATRAN OD JELE služi
- protiv prhuti,
- za bolji rast kose,
- za jačanje korijena kose i
- protiv opadanja kose.

LJEKOVITI PRIPRAVCI

ČAJNI OPARAK: Mladi pupovi, odnosno mlade iglice i izdanci preliju se vrućom, ali ne ključalom vodom i ostave 5 do 10 minuta.

Ovaj čaj se pije topao s medom PROTIV KAŠLJA, KATARA i GRIPE.

Ako se topao čaj pije u krevetu, on djeluje na jače IZLUČIVANJE ZNOJA.

Čaj, nadalje, pokazuje vrlo dobre učinke i kod tzv. PROLJETNOG UMORA, pojave koja dolazi izmakom zime i početkom proljeća, a uzrokovana je pomanjkanjem vitamina C.
U to vrijeme, kad još nema svježeg voća i povrća kojima bi tijelu pribavili potreban vitamina C, već tjeraju mladi izdanci četinjača, pa se redovitim uzimanjem čaja od mladih izdanaka s uspjehom može suzbiti proljetni umor.

I ostale bolesti, nastale pomanjkanjem osnovnih tvari potrebnih organizmu, kao
KRVARENJE ZUBNOG MESA, SKORBUT, AKUTNI RAHITIS kod male djece nestaju ako se taj čaj redovito pije. Za istu namjenu možemo priprimiti i sljedeći

C-VITAMINSKI NAPITAK od iglica smreke, jele ili bora. Svježe grančice dobro oprati, a potom potopiti 2 -3 minute u vrućoj vodi. Škarama izrezati 500 g iglica na komadiće duge oko pola cm te ih odmah staviti u posudu s malo vode, jer prerezane odmah oksidiraju i brzo gube vitamin C. Iglice dobro zgnječiti žlicom te dodati ostatak od 1,5 1 prokuhane, hladne vode. Dodati žličicu limunske kiseline ili vinskog octa, kako bi se iz iglica izvuklo što više vitamina. Pokriveno ostaviti da odstoji 5-6 sati, uz povremeno miješanje, a potom napitak procijediti ili oprezno odlijati. Po pola litre napitka, zaslađenog s malo šećera ili meda, uzimati tijekom dana. Nakon tri dana napitak postaje bezvrijedan pa treba pripremiti novi.

SIRUP VRŠKOVA JELE odlično je sredstvo za liječenje PREHLADE ili BRONHITISA, TUBERKULOZE PLUĆA ili TEŠKOG DISANJA. Sirup se priprema tako da se rano u proljeće skupi nekoliko kilograma mladih izdanaka ili pupova od smreke, jele ili bora ili svih triju. Na tu se količinu nalije toliko vode da izdanci budu dobro pokriveni. Čitava se količina ugrije na laganoj vatri, po mogućnosti brzo i uza stalno miješanje, dok ne nastane gusta kaša. Tada se za svaki kilogram izdanaka doda 1/4 kg crvenog ulja, 1/4 kg kandis-šećera i 1/4 kg meda pa se sve još jednom dobro promiješa, dok ne nastane masa poput sirupa. Sirup se napuni u staklenke sa širokim grlom, najbolje one koje se upotrebljavaju za zimsko spremanje voća i povrća, dobro se zatvore i čuvaju na hladnom, tamnom i suhom mjestu.


U liječenju UPALE MOKRAĆNOG MJEHURA pomoći će i sljedeći čaj od vrškova smreke: 25 g vrškova stavimo u 3 litre vode i pustimo močiti 2 sata. Od te tekućine treba piti 4 šalice dnevno.

Simptome UPALE GRLA su promuklost sve do gubitka glasa, iskašljavanje, neugodno grebanje u grlu, bol koja peče u području grla kao i osjećaj suhoće te mučni napadaji kašlja. Prašnjav i suhi zrak, pare i plinovi s tvarima koje djeluju nadražujuće potiču oboljenja dišnih putova, pa i grla. Kao pomoć poslužit će nam inhalacije. Iglice smreke ili bora stavimo u 2 l vruće vode i 10 -15 minuta, ispod velikog ručnika, udisati nastale pare. Osim inhalacije, koristiti i čaj od jelova lišća za grgljanje. U litru vode staviti 4-5 žlica jelova lišća i ostaviti sat-dva močiti. Zatim 5 minuta kuhati i ostaviti poklopljeno 10 minuta. Nakon toga ocijediti i tom vodom ispirati grlo, a topao list iz procijeđenog čaja staviti na bolno grlo. To ponavljati nakoliko dana svako jutro i večer.

SMREKOVE KUPKE se sastoje iz 150-200 g smrekova ekstrakta (Extractum Pini) za jednu kadu. U smrekovom ekstraktu nalazi se: eterično ulje, trpentinsko ulje, trijeslovina, smola i biljna kiselina. Ovakva kupelj djeluje UMIRUJUĆE PRIJE SPAVANJA. Te su kupelji dobre i za rekovalescente.

Kod bolesti ZGLOBOVA I KRALJEŽNICE koristiti kupke od smreke i paprati. Izmiješati jednake dijelove grančica s listovima smreke i korijena paprati. Na 5 litara hladne vode staviti 200 g suhe ili svježe mješavine i ostaviti 12 sati. Zatim ugrijati i izliti u već pripremljenu toplu vodu za kupanje. U kadi ostati 20 minuta, bez prethodnog brisanja leći u krevet, dobro se pokriti i preznojiti. U krevetu ostati 1-2 sata. Kupke raditi ukupno 30-50 puta, svaki drugi dan.

Za UMORNE NOGE korisna je kupka od smrekinih šišarki. Usitnjenih 6 žlica šišarki kuha se 10 minuta u 3 litre vode. U toj vodi kupaju se noge svaku večer prije spavanja 15 minuta.

SMOLA
FURUNKUL (čir potkožnjak) nastaje kao infekcija korijena dlake i okolnog tkiva djelovanjem mikroba. Da bi ubrzali rastvaranje gnojnog "čepa" primijenite zavoj od jeline smole.

Za PROLJETNU KURU progutajte svakog dana kuglicu čiste jeline smole veličine suze. Kura traje 7 dana.

Pilule od smole protv bolesti MOKRAĆNOG SUSTAVA: pomiješajte 3 žlice smole i 6 člica sladića u prahu; sve zajedno dobro izmijesite i svakog dana uzimite pilulu veličine zrna kave.





Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:03



KAKO I KADA KORISTITI JABUČNI OCAT
Narodna medicina ima vrlo jednostavno pravilo za zadovoljavanje tjelesnih mineralnih potreba:
svakog dana jednom ili više puta (ovisno od duhovnog i fizičkog napora) treba uzeti sa čašom vode dvije žlice jabučnog octa.

Jabučni ocat sadrži mineralne sastojke jabuke.
Za normalan razvoj vrlo je važan kalij - jedan od načina dodavanja kalija hrani je uzimanje jabučnog octa. Tako stanice svog tijela snabdijevamo kalijem koji privlači vlagu i neophodan je za stalnu borbu s bakterijama.
Jabučni ocat izuzetno je bogat kalijem.

Ljekovito djelovanje:
* Dezintoksizirajuće djelovanje na crijevnu floru te koristi u mnogim slučajevima kroničnog zatvora.
* Kod nečiste kože,
* povraćanja u trudnoći
* loše probave,
* gastritisa.
* Bakteriostatičko djelovanje, savjetuje se prije konzumiranja obroka za koji nismo sigurni daje svjež.
* Digestivno djelovanje (pospješivanje probave) - uzeti prije glavnog obroka.
* Djeluje protiv povišene kiseline,
* opeklina,
* proljeva,
* zadaha iz usta,
* štucanja.
* Preventivno djeluje protiv
* dekalcifikacije kostiju,
* taloženja kalcija u mekim tkivima,
* kod bolova u kostima
* Poboljšava kvalitetu kose i nokata.

Različiti načini uporabe:
1. Respiratorni organi (Organi za disanje):
Jabučni ocat ima dobra antibakterijska i antiiritirajuća svojstva.
Indicirati je u slučajevima upala nosne sluznice, kašlja, laringitisa, astme, po mogućnosti zajedno s medom i prirodnim vitaminom C.

2. Kašalj i laringitis:
4 žličice octa od jabuka u čašu vode s malo propolisa: uzimati tekućinu svakih pola sata lagano grgljajući.
Nekoliko dana ponavljati postupak ujutro i na večer. U vodu za grgljanje dodati malo integralne soli.

3.Astma: često popiti čašu vode u koju ste dodali dvije žličice octa od jabuka.

4.Glavobolja:
Jabučni ocat djelotvoran je kod liječenja migrene.
Riječ je o inhalaciji. U posudu se stavi jednaki dio jabučnog octa i vode i zagrije do vrenja.
Kad pare počnu izlaziti, nagnemo se što bliže i udišemo pare. Treba udahnuti najmanje 75 puta.
Glavobolja će prestati ili se znatno smanjiti.

5. Prehlada:
Pri prvim simptomima prehlade, u posudu s toplom vodom uliti čašu octa od jabuka. Navlažiti ručnik u vrućoj vodi, iscijediti ga i umočiti u ocat od jabuka te se umotati njime preko leđa. Jedan sat leći u krevet dobro pokriveni. Kroz to vrijeme piti vodu pomiješanu s octom od jabuka. Nakon toga se oprati spužvom u hladnoj vodi pomiješanoj s octom od jabuka.

6. Prehlada i katar iz nosa:
U litru vode dodati 10 žličica octa od jabuka.
Zagrijati tekućinu do vrenja i inhaliranjem para nosnice će biti slobodne 12 sati.
Prema potrebi ponoviti postupak.

7. Krvarenje desni, mala zagnojenja, afte brže će ozdraviti ako se često ispiru vodom s octom od jabuka.

8. Opekline:
Ako se nerazrijeđen jabučni ocat nekoliko puta stavi na opeklinu spriječit će se pojavljivanje plika i ublažiti bolovi.

9. Visoki krvni tlak: Jabučni ocat treba uzimati s vodom u omjeru 2 žlice na čašu vode.

10. Proširene vene: Čistim jabučnim octom dobro se istrlja koža preko proširenih vena svake večeri i jutra. Poboljšanje se primjećuje nakon prvog mjeseca.

11. Zglobovi, ukočenost, utrnulost:
Navečer popiti čašu vode s 2 žlice octa od jabuka i 1 žličicom meda. Preporučuje se upotreba octa od jabuka kao redovitog začina.

Terapijska upotreba - izvana
Stres, premorenost, povišena temperatura, noćno znojenje, nesanica: u čašu vode uliti dvije žličice octa od jabuka, umočiti spužvu i njome se namazati po tijelu te se nakon toga snažno istrljati.

Pretjerana tjelesna težina
Ako se uz svako jelo popije čaša vode s 2 žličice jabučnog octa, krajem drugog mjeseca u struku se gubi 2 centimetra. Nakon jedne godine žena koja je nosila konfekcijski broj 50 može nositi odjeću broj 42.
Gubljenje pretjerane tjelesne težine je postupno. Veliki trbuh postupno će se smanjivati, a nakon dvije godine masne naslage će potpuno nestati. Za ovakvo gubljenje tjelesne težine ne treba bitno mijenjati način prehrane.

Higijena i kozmetika
Dodati 2 žličice octa od jabuka u vodu kod zadnjeg ispiranja kose. Nakon ovakvog tretmana kosa će postati sjajna.

U intimnoj higijeni voda s jednom žlicom octa od jabuka posebno je prikladna za pranje.

Preporuka roditeljima:
Počevši od treće godine starosti, djecu možemo pažljivo navikavati na redovito uzimanje jabučnog
octa; izrast će zdrava i jaka, sa snažnim zubima i kostima.
Prema potrebi možete zasladiti piće s medom ili melasom (nepročišćeni šećer od šećerne trske).

Odrasli
Tri puta dnevno u čašu vode dodati 2 žličice octa od jabuka i zasladiti žličicom melase.
Lagano piti u malim gutljajima za vrijeme obroka.
Ovu naviku zadržati i nakon postignutog željenog učinka.


Proizveden od prirodno uzgojenih jabuka u procesu fermentacije bez dodavanja bilo kakvih umjetnih sastojaka, jabučni ocat osim u kulinarstvu primjenjuje se i kao lijek.

Jača otpornost organizma, smanjuje kolesterol, djeluje protiv upale bubrega, smanjuje umor i nesanicu, djeluje protiv migrene, utječe na smanjenje tjelesne težine pospješivanjem metabolizma i blagi je analgetik.

Ako ga želite uzimati iz zdravstvenih razloga, isprobajte ovaj provjereno dobar i zdrav napitak iz prirodne apoteke:
Pomiješajte
- 2-3 žlice octa i
- žlicu meda s
- čašom vode.
Uzimajte ga ujutro i izmedu obroka.

Opaska!
Jabučni ocat proizveden od plantažnih sorti jabuka nije preporučljivo upotrebljavati kao lijek, jer je kožica od ploda prepuna ostataka od raznih sredstava s kojima se prskaju. Ti razni ostaci u procesu pripreme bez obzira s čim se jabuke peru, prelaze u sok pa poslije u ocat! Potražite svoj lijek kod nekog vlasnika starog "trnaca" u Hrvatskom zagorju!




Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:04



HRAST LUŽNJAK - Quercus penduculata EHRH. (Sinonim: Quercus robur L.)
HRAST KITNJAK - Quercus sessiliflora SALISB. (Sinonim: Quercus sessilis EHRH.).

Od davnine je hrast ili dub svojim snažnim i dostojanstvenim izgledom, svojim gorostasnim rastom i visokom starošću, koju postiže, kako se procjenjuje i do 2.000 godina, ulijevao strah i poštovanje svim narodima gdje je bio poznat.

Prastari je običaj bio, da se bogovima podižu žrtvenici u sjeni samoniklog drveća, u vjeri, da božanstva stanuju u sjeni tog drveća ili u njegovoj krošnji, čiji se šum oduvijek činio ljudima tajanstven.

Stari su Slaveni, kao i većina Indoevropljana, također poštovali hrast.

Slaveni su sadili drveće i na grobovima, vjerojatno da time označe nastavak života i nakon smrti. Prednost su u tu svrhu davali hrastu. Osim toga, hrast ima vrlo duboko korijenje pa se smatra da zbog toga grom u njega češće udara nego u drugo drveće. To svojstvo bilo je razlog daje kod starih Slavena hrast bio posvećen onom koji upravlja munjama i gromovima, gromovniku Perunu. Slavonija je oduvijek obilovala šumama hrasta lužnjaka, u kojima je obitavala kuna, čije je krzno svojedobno služilo kao plaćevno sredstvo.


Među prvu uporabu starih šuma hrasta lužnjaka - osim pašarenja, žirenja i pepeljarenja - spada izgradnja nastambi domaćih žitelja, od kojih se posebno ističu drvene kuće autohtone arhitekture. Te su kuće bile vrlo udobne i lijepe, što svjedoči nekoliko starih drvenih kuća, koje su sačuvale identitet hrvatske arhitekture.

VRIJEME CVJETANJA
Travanj i lipanj.

STANIŠTE
Najznačajnije su dvije vrste hrasta:
HRAST KITNJAK I HRAST LUŽNJAK. Obje se vrst ubrajaju u europska šumska drveća. Dok hrast lužnjak daje prednost nizinama, hrast kitnjak voli više položaje, no unatoč tome se jedna i druga vrsta hrasta često pojavljuju i na istom staništu. Kao ljekovite biljke, obje su vrste jednako vrijedne.

LJEKOVITE I DJELOTVORNE TVARI
Bogato ljekovito područje primjene imaju prije svega sastavni dijelovi hrasta, koji sadrži tanin i kvercitansku kiselinu. Hrast također sadrži trijeslovine, no njezin najveći postotak je u hrastovoj kori. Zbog toga je kora hrasta opora i stezljiva, dok uopće ne sadrži škrob, pa za životinje ne predstavlja vrijednu hranu.

Kora se skuplja u rano proljeće, prije nego drvo prelista. Puno je kvalitetnija i bogatija ljekovitim tvarima mlada kora. U mladoj, svježoj kori ima više od 20% hrastova tanina (Acidum quercitanicum), kojeg u staroj kori ima 5-10%, zatim galne kiseline, elagne, floroglucinola, taninskog crvenila, flobena, 5-6% gume, pa masti, smole te pektinskih tvari.

Za potrebe farmaceutske industrije uzgajaju se hrastovi nasadi koji se svakih nekoliko godina porezu. Kora s takvih mladih stabala ima lijepu, sjajnu površinu.

Osušena droga ima karakterističan miris i gorko-trpak okus. Sami nikada ne smijemo uništavati mlada hrastova stabla jer vrlo sporo rastu. Drogu kupujemo u ljekarni. Suha kora lijepe je žućkaste boje. Ona mora dati po farmakopeji najmanje 10% alkoholnog ekstrakta, koji se uglavnom sastoji od trijeslovine.

Žir sadrži oko 30% škroba, 6-8 % tanina, mast, šećer, kvercitin, limunsku kiselinu i fosfor.

Galna trijeslovina, tanin (Acidum tannicum) koja je u našoj farmakopeji oficijalna, ne dolazi u hrastovoj kori, nego u kitajskim šiškama. pa se odatle i dobiva.

LJEKOVITI DIJELOVI BILJKE
X hrastova kora
X hrastov žir
X mladi listovi
X kora mladih grana i izdanaka
X šišarka
X hrastovi pupoljci
X vrhovi grančica
X mahovina
X hrastov korijen

LJEKOVITO DJELOVANJE
Hrastovi, zbog bogatstva taninom, imaju to svojstvo da zaustavljaju krvarenje i stežu tkiva oštećena raznim povredama. Preporučujemo ih, stoga, u unutarnjoj primjeni (s više pažnje) ili vanjskoj (s više slobode u količinama) kod krvarenja (iz nosa, kod porezotina itd.), za liječenje čireva, krvavih ispljuvaka, krvave mokraće, bijelog pranja, obilnih menstruacija, hemeroida, nemogućnosti zadržavanja mokraće, proljeva, proširenih vena, ekcema, krvarenja iz desni itd.
Čaj od hrastove kore veže otrove i na taj način pročišćuje tijelo.

LJEKOVITI PRIPRAVCI

HRASTOVA KORA
Čaj: Jednu veliku žlicu hrastove kore kuhamo 10 minuta u 1/2 1 vode.
Taj čaj pijemo tijekom dana kao lijek PROTIV KRVARENJA, ŽELUČANOG I CRIJEVNOG KATARA, UJEDA ZMIJA I OTROVNIH INSEKATA.

Protiv KRONIČNIH PROLJEVA možemo pripremiti čaj i na sljedeći način: jednu jušnu žlicu hrastove kore (najbolje svježe) staviti u 2 šalice hladne vode. Ugrijati do ključanja, ostaviti 5 minuta i procijediti, te piti tijekom dana.
Ovako pripremljen čaj koristi i u liječenju nekontroliranog mokrenja.

Čaj: Kod krvavog ispljuvka ili krvave stolice koristan je slijedeći čaj: veliku žlicu kore od hrasta stavimo u litru vode te kuhamo pet do deset minuta, čaj pijemo s mlijekom, bez šećera.

Čaj PROTIV MAMURLUKA: veliku žlicu kore kuhamo 5-10 minuta u litri vode. Pijemo s mlijekom, bez šećera.

Kod DOJENAČKOG EKCEMA (neurodermitisa) korisno je ispirati bolna mjesta nekoliko puta dnevno čajem od 200 g kore hrasta koju smo stavili u 3 litre hladne vode, te nakon 12 sati podgrijali i procijedili.

Kod TROVANJA OTROVNOM BILJKOM ILI GLJIVAMA, šaku mlade hrastove kore skuhati u litri mlijeka. To se pije dok ne nastupi povraćanje.
Ako se upotrijebi na vrijeme, dok se još otrov ne nalazi u krvi, to je siguran
protuotrov.

ČAJNA MJEŠAVINA KOD KATARA ŽELUCA I CRIJEVA:
hrastova kora (Quercus cortex) - 20 g
odoljenov korijen (Valerianae radix) - 20 g
sljezov korijen (Althaea radix) - 20 g
plod borovnice (Mvrtilli fructus) - 20 g
cvijet kamilice (Chamomillae flos) - 40 g
Od dviju čajnih žlica mješavine spravljamo oparak i pijemo po 3 šalice dnevno.

Može se, također, skuhati čaj od hrastove kore (40 g sa 1 velikom žlicom meda) u trajanju od 20 minuta, u polovici vode i polovici vina (2,5 dl), odnosno u bevandi.
Svakih 15 ili 30 minuta pije se gutljaj tog čaja, koji vrlo povoljno DJELUJE NA SRCE JAČAJUĆI GA, ZAUSTAVLJA KRVARENJE iz crijeva, pluća, maternice, hemeroida, fistula, a liječi od PREHLADE MOKRAĆNOG MJEHURA i od GROZNICE.

Protiv ŽVALA korisno je sitno isjeckati i istucati hrastovu koru s grana debehh kao ruka i stavljati na žvale tri puta dnevno.

Kod bolesnika oboljelih od REUME, blagotvorno će djelovati kupke od hrastove kore: 1 kg sitno isjeckane hrastove kore kuhati 1 sat poklopljeno, procijediti i staviti u kadu. Tako se kupati svaki drugi dan.
Takva kupka koristi i oboljelima od ŽELUČANIH I CRIJEVNIH ČIREVA.

Kod PROMUKLOSTI: hrastovoj kori treba ostrugati vanjski dio, 35 dkg staviti u pola litre vode i kuhati 20 minuta. Ocijediti i tom tekućinom ispirati grlo. Vrijedi samo srednja kora.

Hrastova kora je odlično sredstvo PROTIV ZNOJENJA NOGU: 8 velikih žlica usitnjene kore kuha se četvrt sata u litri vode. Tada se ocijedi i nekoliko se večeri peru noge u toj vodi.

Ako imate RASPUCANU, UPALJENU KOŽU koristite za ispirati oparkom od hrastove kore, arnike i maslačkova korijena. Osam žlica mješavine prelijemo sa dvije litre kipuće vode te ostavimo stajati 15 minuta. Ispiremo dva puta na dan.

NATEČENE NOGE liječi mješavina čaja od jednakih dijelova kore, pelina i poljske preslice. Tu mješavinu poparimo šalicom kipuće vode i pijemo po žlicu

Kupelj od hrastove kore pomaže i kod ozeblina na nogama.

Za olakšanje tegoba kod KURJEG OKA pomoći će ispiranje s oparkom hrastove kore.

VRUĆI OBLOG od hrastove kore liječi stare ozlijede, istegnuća, bolove u mišićima, neuralgije, grčeve, kronične upale i kožne probleme. U dovoljno vrući biljni oparak ili uvarak namočimo lanenu ili pamučnu tkaninu, iscijedimo je te stavimo na bolno mjesto. Oblog dobro pokrijemo kako bismo sačuvali toplinu. Kad se ohladi, zamijenimo ga drugim oblogom, a postupak ponavljamo najmanje 2 sata.

TINKTURA protiv groznice, bolesti jetre, proljeva, kamenca žučnog mjehura i bubrega, i protiv grčeva koji oni izazivaju:
Priprema se prema propisima farmakopeje!
Uzimati 10-20 kapi u malo vode tri puta dnevno prije jela.

PROTIV PREKOMJERNOG IZLUČIVANJA SLINE moče se na gornje opisani način, uz hrastovu koru primiješati borovičine bobice, kičica, orahovi listovi, poljska preslica i rosopas. Uzimati najviše 20 kapi. 4-5 puta na dan. Hrastova kora se može usitniti te se koristiti i kao PRASAK te se uzimati po dvije žlice praška s medom.

LIŠĆE
Čaj od mladog hrastova lišća preporučuje se slabim ljudima, rekonvalescenti¬ma, tuberkuloznim bolesnicima i bolesnicima koji boluju od srčane bolesti.

Čaj: Jednu čajnu žlicu hrastova lišća prelijemo šalicom vrele vode i ostavimo 10 minuta. Dnevno se piju 2 šalice, tijekom tri tjedna, kao izvanredan lijek kod teških PROLJEVA, KRVARENJA, osobito unutarnjeg te kod izbacivanja krvi i sluzi.

Starije i onemoćale osobe okrijepit će se čajem pripremljenim od sljedeće mješavine:
- po 20 g hrastovih listova,
- ječmene slame,
- petoprste steže,
- cvjetova kuniće i
- 10 g odoljena.

Hrastovi listovi u vinu: jednu veliku žlicu samljevenih hrastovih listova preli¬jemo litrom vina i pustimo odstajati 48 sati; grgljanjem liječimo ANGINU, te druge bolesti u GRLU ili VRATU.

Lišće kuhano s pola vode i pola octa liječi od ZUBOBOLJE: to treba držati u ustima, na bolesnom zubu.

ŽIR
Hrastov plod, žir ili želud dugoljasti je orah, koji sjedi u zelenoj kapici (cupula).

U žiru ima također trijeslovine, pa se upotrebljava u farmaciji. Odstranivši glatko, smeđe, lomljivi usplođe, dolazimo do sjemenke. Ona se ispod svoje lupine sastoji od dva debela kotiledona, a sadrži uz trijeslovinu još i škrob, šećer, masti i fosfate.

KAVA OD ŽIRA: U jesen, kad je žir zreo i , kada sam otpadne sa stabla, skuplja se, oljušti i izreže na komadiće veličine kavenog zrna i lagano prži na laganoj vatri. Čuvanje prženog žira najbolje je u tamnim i dobro zatvorenim staklenim posudama.

Žir ne treba prije prženja popariti kuhanom vodom da bi mu se na taj način oduzela gorčina, jer se pri tome gubi karakterističan okus hranjive i ljekovite tvari.

Žir, naime, sadrži osim tanina i velike količine škroba, šećera, bjelančevina i masti.
Usitnjeni Žir prži se kao i kava, ali toliko da postane smeđ, jer prejako prženi žir gubi okus i ljekovitost. Žir se ne melje nego se u mužaru usitni u grubi prah.

Usitnjavanje u mužaru treba obaviti neposredno nakon prženja, jer žir uskoro postaje žilav. Ovako pripremljeni žir stavi se u vruću vodu, kuha oko 10 minuta, procijedi i pomiješa sa šećerom, a tek na kraju s mlijekom.

Kava od žira preporučuje se osobito kod engleske bolesti djece (rahitis), kod škrofuloze, grize i bolesti mokraćnog mjehura. Sve osobe koje naginju prekomjernoj mršavosti, otjecanju žlijezda, ekcemima i očnom kataru, trebali bi najmanje 1- 2 puta tjedno redovito piti kavu od žira. Poboljšanje nastupa vrlo brzo. Kod opisanih bolesti preporuča se češća uporaba kave od žira.

Kao pomoć u liječenju od crijevnog ili trbušnog tifusa, ako bolesnik ima PROLJEV, pomoći će kava od žira.

ŽIROVA TEKUĆINA protiv oboljenja SLEZENE: zrelom se žiru skine ljuska i fino nastruže nožem. Ta žirova strugotina stavi se 1 dan močiti u trostruku količinu rakije i nakon toga procijedi. Od toga se uzima 3 puta dnevno po 2 čajne žlice. Ovaj rastvor cijenjen je u pučkoj medicini kao dobro sredstvo za liječenje vodene bolesti kod alkoholičara koji su oboljeli na slezenu i bubrege.

ŠIŠARKEŠišarke nisu ništa drugo do izrasline na peteljkama i listovima hrasta, uzrokovane ubodom ose šiškarice. U prah smljevene šišarke posipaju se na rane koje krvare, pa će krvarenje uskoro prestati, jer bogati sadržaj tanina u šišarkama ima jaku moć stezanja.

Taj prah otklanja i odumrlo tkivo na starim ranama koje u tom slučaju zacjeljuju bez ožiljaka.

PROTIV JAKOG POVRAĆANJA kuhaju se šišarke pomiješane u 1/2 litre octa i 1/2 litre kišnice. U tu se tekućinu uroni tkanina, iscijedi i topla položi na želudac.

Hrastove šišarke (Galla quercina) daju također dekokt za vanjsku i unutarnju uporabu, koji je ne samo adstrigens, nego i on služi kao protuotrov kod trovan¬ja teškim kovinama i alkaloidima. Od šišarki se pravi tinktura gallarum, a dobiva se i oficijalni tanin za grgljanje, ispiranje i pravljenje masti. Od tinkture gallarum uzima se po 20-40 kapi dva puta dnevno s vodom, prije jela.
Od 5 g praha samljevene šišarke, pomiješano sa 30 g svinjske masti, dobiva se mast ZA RANE NA KOZI.

PUPOVI
Kao korisno sredstvo za sprječavanje paradentoze koristimo 1 čajnu žlicu ekstrakta iz pupova hrasta.
Također je blagotvorno ispirati usta uvarkom od hrastovih pupova.

BILJNE ESENCIJE
Globalni povratak prirodi i traženju lijekova u njoj trend je koji već traje godinama. Upravo su tu svoje mjesto našle Bachove cvjetne kapi, biljne esencije nastale početkom XX. st. koje je otkrio britanski liječnik dr. EDWARD BACH. Tijekom svoje liječničke prakse prepoznao ja da osobnost pojedinca ima važniju ulogu za njegov tretman nego tjelesni simptomi. Ta spoznaja otvorila mu je putove prema novim metodama liječenja. Tako je nastao poznati lajtmotiv njegove cvjetne terapije koju je uveo u liječenje: "Liječi bolesnu ličnost, a tijelo će se izliječiti samo od sebe". Bachovo nastojanje bilo je samo s biljnim i neotrovnim lijekovima. Iz tog razloga posvetio se potpuno studiju biljaka i prirodi. Točno je promatrao svoje pacijente, zapisivao njihova ličnosti, sva ponašanja, sve reakcije na bolest, sve osobnosti i navike te u tražio odgovarajuće ljekovito bilje.

Zna se samo da je riječ o biljkama višeg reda koje nježno i pouzdano LIJEČE TIJELO I DUŠU.

Tako je došao do spoznaje da iza svake bolesti djeluje duševno-tjelesni konflikt, čovjek često nije toga svjestan, ali taj se konflikt izražava preko tjelesne bolest. Uzrok bolesti se, konačno, ne traži u neprijateljskim bakterijama i virusima, nego u disharmoniji na području ćudi ili ponašanja čovjeka.

NAŠA BOLEST ČESTO UKAZUJE DA NE ŽIVIMO U SKLADU S PRIRODOM I NE SLIJEDIMO PRAVI PUT.
Za vrijeme života Bach je neprestano radio na ostvarenju svog cilja, bolesne ljude ozdravljivati jednostavnim, prirodnim sredstvima.

Za CVJETNE ESENCIJE (ukupno 38 esencija za koje je smatrao da su "višeg reda") slavni je liječnik tvrdio da skidaju umno-duševne blokade koje su pravi razlog bolesti pojedinca. Svaki cvijet koji je otkrio Bacha, lebdi u određenoj energetskoj frekvenciji koja opet odgovara pozitivnoj energetskoj frekvenciji čovjekove duše. Osobnost preplavi onim vrlinama koju su potrebne i time ispravlja nedostatke (karaktera) koji uzrokuju patnju.
Pretpostavka je za uspjeh ovog procesa da osoba iskreno spozna svoje slabosti te da ih nauči prihvatiti kao prirodan dio svoje ličnosti.

BACHOVA CVJETNA ESENCIJA OD HRASTA LUŽNJAKA (OAK) ZA STANJA KAD SE LJUDI I PORED OČAJA NE ŽELE PREDATI: Ovo je sredstvo idealno za ljude koji ne gube hrabrost premda su suočeni s velikim teškoćama.

Odmah su aktivni, ne gube nadu, bore se i stalno misle da su na tragu rješenja problema. Ako su bolesni probat će sto i jedno sredstvo samo da bi ozdravili.

To će učiniti kad i podsvjesno vjeruju da je sve bez ikakve nade. Takvi ljudi rade vrlo naporno, u ekstremnim slučajevima ne mogu izdržati i dožive živčani slom.




Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:06



GLOG CRVENI (Crataegus oxyacantha L.)

Familiae Rosaceae Porodica Ružovki

Ljekarnički naziv: Flos et fructus Cratagusae

Prirodni je adstrigent, antibakterik, antidiaroik, antiedemik, antikoagulant, antilitik, antispazmatik, arterosklerotik, digestiv, diuretik, emenogog, hipertenzor, hipotenzor, kardik, kongnestik, sedativ, tonikum, vazodilatator

Druga imena. Glog, glogič, glogovac, glogovka, gloginja, trnovina.

Strani nazivi. Engleski - Common Hawthorn, English Hawlhorn, Hawthorn, May Midland Hawthorn, Whitethorn; francuski - Aubepinc lisse, Aubepino epincusc, Epino blanchc; njemački -Zweigriffliger Weissdorn, Stumpfgelappler Weissdorn, Weissdorn, Zweigriffeliger Weissdorn; slovenski - navadni glog; srpski - beli glog, crveni glog, čobanica; talijanski - Biancospino sclvatico.

Iz povijesti. Dioskurid kao i drugi grčki herbalisli rabe glog več u I. st. n.e., kao tajni lijek za oboljenja srca. Englezi za glog kažu da ima u narodu reputaciju kao dvojaki simbol, i lo simbol nade i simbol grijeha-uroka.

Glogov kolac poznato je sredstvo za uništavanje vampira i svekolikog zla u čovjeku.
Kao tvrdo drvo dobio je imepo grčkoj riječi "crataios" - tvrd Crataegus, a oxyacanta po riječi "o oštar trn - trnovit.

Opis. Raste kao razgranate) stablo do 6 metara visine ili kao veći grm. Grane su mu trnovite.

Listovi su dubok, urezani s tri do pet krpastih nejedna ko zupčastih režnjeva, veličine do 4 cm.

Bijeli, a ponekad ružičasti, cvjeto s 5 okruglastih latica, su grupirani, te tvore uspravni štit.

Plod je crvene boji veličine do 1 cm, s dvije do tri sjemeni

Napomena. Bijeli glog se razlikuje od crvenoga po listovima koji su dublji urezani nego kod crvenog gloga, i manje su sjajni. Cvjeta kasnije od crvenog gloga, ima bijele cvjetove i crvene prašnike. Plod ima jednu sjemenku.

Vrijeme cvatnje. Svibanj - lipanj.

Miris i okus. Cvjetovi mirišu po medu, gorka su okusa, a okus ploda je kiseo i opor.

Stanište. Raste kraj putova, medu šikarama, živicama, u grmlju, na rubovima šuma, a javlja se i u vrtovima kao ukrasni grm ili stablo, s ružičastim cvjetovima; voli humusna i svježa zemljišta.

Branje i prerada. U proljeće čim prolistaju pupovi i mladi listovi (Folia Crataegi), beru se za jelo jer su dobri za čišćenje organizma, a nakon cvatnje suše se za pripremu čaja.

Cvjetovi (Flores Crataegi) se beru dok su u pupoljcima zajedno s lišćem i suše se tanko rasprostrti na toplom zračnom mjestu. Ne na suncu! Osušene cvjetove i listove rukom usitniti te odvojiti drvenaste peteljke.

Ubrani cvjetovi stavljaju se u prozračne košarice, a nikako ne u najlonske vrećice. Valja znati da kad latice cvjetova počnu opadati cvijet postaje bezvrijedan, odnosno više nije ljekovit. Od cvjetova pripremaju se čaj, ekstrakt, prašak i tinktura.

Plodovi (Fructus Crataegi) se beru kad potpuno sazriju. Mogu se sušiti ili odmah preraditi u marmeladu, žele, sirup, kompot, rakiju ili tinkturu.

Suhi plodovi, tj. mesnati dio ploda, može se samljeti u glogovo brašno, koje se nekad rabilo za pripremu kruha.

Ljekoviti sadržaj. Kvercetrin, kvercetin, flavonski derivati - bioflavonoidi, vitamin C, oligomerni procijanidi, anthocynaidins, saponin, tanin, cratetegin. Također ima guanina, adenina, florizina, fitosterola, acetilholina, berberina, purinskih derivata, masnih ulja, pektina, šećera, vitamina C 178 mg, vitamina B1, karotina, treslovine, limunske, vinske i drugih kiselina.

Toksičnost. Kako je blago otrovan, predlaže se u liječenju napraviti kratku stanku nakon uzimanja ljekovitih pripravaka od gloga.

LJEKOVITO DJELOVANJE
Crveni i bijeli glog imaju istu primjenu u pučkoj medicini iako izgledaju različito.
Crveni glog ima bijele cvjetove, a plod dvije do tri sjemenke, dok bijeli glog ima ružičaste cvjetove, a plod jednu sjemenku. Dobrom poznavaocu vidljiva je i velika razlika u listovima.

Kao srčani tonikum crveni glog, i to cvijet, rabi se za liječenje problematičnih situaciju kod kardiovaskularnih tegoba:
• za ublažavanje prsnih bolova,
• za reguliranje srčanih otkucaja i jačanje srčanog mišića, te za usporavanje pulsa, širi krvne žile, pojačava opskrbu srca krvlju i kisikom te smanjuje potrošnju energije srca kod pumpanja,
• za reguliranje visokog i niskog krvnog tlaka, te zaštitu koronarnih žila od arterioskleroze,
• za preventivno djelovanje u sprječavanju infarkta,
• utječe na snižavanje kolesterola u krvnoj plazmi i ostalih masnoča u tijelu iplod crvenog gloga),
• kod angine pektoris,
• kod zamora srca (koronarni srčani prekid),
• za održavanje normalnih funkcija srca i uravnoteženog krvnog tlaka,
• regulira rad srca, smanjuje periferni vaskularni otpor, (smanjuje pritisak na srce, snižava krvni tlak te olakšava protok krvi).

Plodovi crvenog gloga rabe se i kao preventivni lijek-biljka kod rizika od kardiovaskularne bolesti, kao dobra zaštita od bolesti srca.
• Primarno crveni glog djeluje na kongestiju srca (slabost, nesposobnost),
• sekundarno djeluje na anginu pectoris (blaži oblik), kardiomiopatiju, te na srčane aritmije i tahikardije.
• Zbog umirujućeg djelovanja crveni glog može se koristi kao sedativ kod raznih uzbuđenja, razdražljivosti, nesanice, stresa, znojenja, razdražljivosti žena u klimakteriju kod iznenadnih aritmija kod nervoznog srca,
• pomaže kod problema sa zglobovima tako što utječe na jačanje zglobne presvlake, te kod reumatoidnog artritisa.

• Cvijet i plod crvenog gloga koriste se u liječenju bolesti grla, te kao diuretik u liječenju raznih kod bubrežnih slabosti.

• Kod intermitentne klaudikacije (bol u nogama - arterije), ubrizgava se ekstrakt gloga koji poboljšava cirkulaciju pridonoseći većoj mogućnosti hodanja i kretanja općenito.

• Kod oštećenja srčanog mišića u starosti, izvrsno je prirodno sredstvo za jačanje i bolji rad srca, kao i za upale srčanog mišića, sužene i već otvrdnute arterije srčanog vijenca.

U kineskoj pučkoj medicini glog (shan-zha - Crategus pinnalifida) rabe za manjak Qi (Či -vitalna tekućina-energija organizma) - kao Qi tonik, kojim uravnotežuju - tonificiraju srčani Qi i Yin.

Nadalje, rabe ga za
- srčana oboljenja kao što su angina pektoris,
- za normaliziranje krvnog tlaka i to visokog i niskog,
- cirkulacijskih problema svih vrsta, aritmije, tahikardije, kod arterioskleroze,
- kao digestiv za povećanje enzima sekretiona,
- za umirenje simpatičkog nervnog sustava,
- za smanjenje abdominalnih bolova,
- za uravnoteživanje rada slezene,
- želuca,
- za liječenje dijareje,
- kronične dezinterije,
- te za bolju memoriju, zajedno s Ginko bilobom.

Slična iskustva u liječenju imaju i Nijemci, Englezi, Amerikanci i mnogi drugi narodi.

Crveni glog se u ljekovite svrhe može kombinirati s različitim biljem:
• s ginkom za moždanu cirkulaciju;
• s kamilicom, listom masline, imelom i češnjakom (Allium sativum), za nervozu srca i nepravilni puls;
• s hmeljom (Humulus lupulus), valerijanom i matičnjakom za umirenje.

Napomena. Kod korištenja gloga za poboljšanje zdravlja obavezno je konzultirati se sa liječnikom.

Kontraindikacije. Kod nepropisne uporabe, tj. kod prekoračenja određenih doza može doći do pojačanog rada srca.


KUĆNA BILJNA LJEKARNA

Čaj od cvjetova
univerzalni čaj za navedene probleme
1 jušna žlica cvjetova gloga,
2 dl vode
Priprema. Vrućom vodom preliti cvjetove, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
Uporaba. Piti po potrebi dvije do četiri šalice čaja na dan.
Čaj se može zasladiti medom.

Čaj od plodova
univerzalni čaj za navedene probleme

1 jušna žlica zgnječenih plodova gloga
2 dl vode
Uporaba. Početna doza od tri kapi, dva do tri puta na dan, postepeno se pove ćava do najviše deset kapi. Ovako se p stupa kako bi se individualno odredilo doziranje, jer veće količine izazivaju a; mije. Prosječno se uzima tri puta po pi kapi na žličicu meda, a ako se uzima s vodom ili čajem, tada se može staviti i po deset kapi tinkture.

Prašak
Priprema. Zgnječene plodove gloga namakati u vodi 2-5 sata i potom prokuhati. Poklopiti i nakon jednog sala procijedili. Uporaba. Piti dvije do Iri šalice čaja dnevno u gutljajima za navedena oboljenja
Priprema. U mlincu za kavu samljeti osušene cvjetove u prašak.
Uporaba. Dnevno uzimati 2-3 puta u količini koliko stane na vrh noža. Prašak može umiješati u jelo ili piće.

Tinktura
aritmija, nervozno srce, visoki tlak, arterioskleroza
Tinktura se priprema se prema propisima farmakopeje!

Homeopatija
Homeopatski lijek Crataegus (linktura od svježih plodova gloga) rabi se za liječenje bolesti miokarda srčanog mišića cirkulacije, aritmija (homeopatski kardio tonik). Današnja znanost potvrđuje sva svjedočenja pučke medicine starijeg i novijeg datuma, naročito po otkriću homeopatije. |oš je 1924. dr. Walter Schwabe, vrlo uspješno, primjenjivao matičnu tinkturu iz plodova gloga, u šestoj potenciji za srčana oboljenja.

Uputa za pčelare
Klasifikacijska oznaka za prinos meda -2.

Preživljavanje u prirodi
U proljeće. Mladi izdanci i listovi pomiješani s kuhanim krumpirom ukusno su jelo priređeno kao salata, a mogu se pripremati i kao varivo, te čaj od cvjetova. U jesen. Plodovi gloga također se mogu jesti, ili se od njih može kuhati čaj i kompot, ili ih rabiti kao dodatak ostalim plodovima jeseni.

Napomena. Glogovo drvo je tvrdo, te se može koristiti za razne potrebe za vrijeme življenja u prirodi.





Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:07



ČUVARKUĆA - SEMPERVIVUM TECTORUM L.

Narodni nazivi: cmilić, cmio, čuvarka, divlje smilje, gromovna trava, možek, nastran, netres, netrisak, ozluživ, pazikuća, pod silu živ, rosa u zlu dobra, smiljak, stolist, treset, uhovnik, usna, vazdaživ, žednjak.

Opis biljke: čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Listovi su debeli, mesnati i proviđeni šiljastim vrhom.
U ljetu izrasle 10 do 30 cm visoka cvjetna stapka koja je pokrivena malim ljuskastim listićima.

U lažnom šticu poredani cvjetići zvjezdastog su oblika, svjetlocrvene boje a kod nekih podvrsta žute do crveno-ljubičaste.

Miris i okus: listovi su bez mirisa, a ukusa su sluzasta, malo trpka, kiselkasta i nalik na okus trave.

Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz.

Stanište: čuvarkuća je prvotno bila biljka kamenjara južne Evrope. Karlo Veliki je naredio da se ta biljka nasađuje radi njezine ljekovitosti i otada se raširila po cijeloj Evropi.

Biljka je veoma skromnih, gotovo nikakvih zahtjeva, nalazi se još u seljačkim i drugim vrtovima, te na slamnatim krovovima seljačkih kuća a ponekad i na krovovima pokrivenim crijepom.

Ljekoviti dijelovi biljke: prema potrebi se sabiru svježi listovi (Sempervivi tectori folium) od početka ožujka do kraja listopada. Svježi sok (Sempervivi tectori succus) dobiva se tiještenjem listova.

Ljekovite i djelotvorne tvari: tanin, biljna sluz, masno ulje, smola, kalcijev malat, mravlja i jabučna kiselina. Sigurno je da su u biljci sadržane i druge, do sada još neistražene, ljekovite tvari.

Ljekovito djelovanje: ova biljka, doduše, nije u službenoj upotrebi, no ipak je još u starom i srednjem vijeku uživala veliki ugled. Kasnije, osim seljačkog stanovništva, jedva da se još tko njome služio. Tek se moderna homeopatija bavila tom biljkom, pa je ponovo postala poznata i cijenjena.

Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok kao sredstvo koje hladi i steže, stavlja se na rane, upale, čireve, opekotine, i na bolna mjesta, nastala gihtom.

Svježe sabrani listovi, pripremljeni kao čaj a istovremeno i oblozi u obliku laganog ocjetka primjenjuju se kao pouzdano sredstvo protiv pojasastog osipa (herpes zoster), zloćudnih kožnih bolesti, raspucane kože, hemoroida i glista (dr W. Winkelmann).

U novije se vrijeme priprema svježi sok od cijele biljke, bilo u obliku tinkture ili kao homeopatski preparat, te ga preporučuju neki autori (Miinch, Stauffer i dr.) kod gnojne upale zubnog mesa i kod upala grla, čak se spominje primjena kod raka na maternici (carcinoma uteri).

Mast od čuvarkuće priprema se tako, da se u toplu i tekuću svinjsku mast pomiješa svježe istiješteni sok iz listova i ostavi da se ohladi. Ta se mast upotrebljava za liječenje zgnječenog tkiva (kontuzija), ozljeda uslijed nezgoda, rana, upala, opekotina, uboda insekata i dr.

Još jedan recept za izradu masti naveden je u »primjeni u pučkoj medicini«. Ljekovitost i jedne i druge masti traje samo godinu dana.

Primjena u pučkoj medicini: primjena u pučkoj medicini bila je oduvijek veoma raznovrsna. Tako sok istiještcn iz svježih listova vrijedi kao sredstvo protiv uboda od insekata. Nadalje se taj sok upotrebljavao protiv grize i grizi sličnom proljevu, a i kao sredstvo protiv crijevnih parazita.

Kod probadanja u području slezene ili bolova u slezeni kuhaju se listovi čuvarkuće u mlijeku i dobivena kaša polaže na bolna mjesta što je moguće toplija.

Svježi sok služi za obloge kod rana koje krvare, a mast za opekotine kao i za rane uzrokovane kiselinom.

Isto tako se svježi sok upotrebljava kod početnog stanja crvenog vjetra (erysipelas), kod skrofuloznih čireva i kod rana koje slabo zacjeljuju.

Svježi se sok izvana primjenjuje kod čireva na oku, kod bolova i curenja uha.

Kurje oči i sunčane pjege s očitim se uspjehom suzbijaju svježim sokom čuvarkuće.

Sok se preporuča i za klistiranje kod napadaja groznice. Kod nagluhosti, izazvane skrućenim žutim usnim sekretom, kapa se svježi sok listova u uho jer on rastvara sekret.

Jedan do dva lista čuvarkuće stave se u čašu vode i taj se hladni napitak pije nakon što je odstajao 1/2 sata, a gasi žeđ onima koji imaju groznicu.

Sok čuvarkuće, pomiješan s nešto jakog bijelog vina, služi za tjeranje glista.

Iz »zbirke recepata kućnih lijekova« Philippine Welser, supruge nadvojvode Ferdinanda, koji je vladao u Tirolu od 1557—1580. god.: »Čuvarkuću gusto zakuhati, k tome dodati soka brđanke, na kraju dodati sasvim malo smole i nešto svinjske masti, to prokuhati, odstraniti od vatre i tako dugo miješati dok sve ne bude hladno i tvrdo. Ova je mast veoma dobra kod ozljeda i svježih rana.«

Primjena u liječenju životinja: u alpskim područjima postojale su ranije mnoge masti za liječenje rana i ozljeda stoke, pripremljene sa čuvarkućom, srčanikom i borovicom.

Nešto iz povijesti nauke o ljekovitom bilju: veoma je zanimljivo poglavlje u toj povijesti upravo čuvarkuća. Iz devetog stoljeća sačuvane su tzv. odredbe o seljačkim gospodarstvima (»Capitulare de villis«) koje vjerojatno potječu od Karla Velikog AH njegova sina Ljudevita Pobožnog. U toj se odredbi, među ostalim, nabrajaju 72 biljke čiji se uzgoj i njega naređuju. Odredba završava nabrajanje rečenicom: »i seljak treba čuvarkuću imati na svojoj kući!«

Prema shvaćanju tadašnjeg vremena štitila je čuvarkuća kuću na čijem je krovu uspijevala od udara munje.
Tisuću godina nakon te odredbe još se i danas ta svojevrsna biljka sa svojom lijepom lisnom rozetom nalazi tu i tamo na krovovima seljačkih kuća, staja ili pojata.

Napomena: sličnog su sastava i ljekovitog djelovanja i druge vrste iz toga roda, npr. Sempervivum alpinum Griseb. i druge, no te se vrste rjeđe nalaze u slobodnoj prirodi pa se, kao i čuvarkuća, za liječenje najviše upotrebljava uzgojena kod kuće.

Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:08



DUHAN (Nicotiana tabacum L. — Solaneceae)

Duhan je zeljasta jednogodišnja biljka, visoka 1—2 m. Listovi su veliki, na kratkoj dršci, po obodu cijeli. Cvjetovi su ružičasto-bijeli i mnogobrojni.

Droga. — Osušeni nefermentirani listovi duhana.

Porijeklo. — Duvan je poreklom iz Južne Amerike, odakle se posle otkrića Amerike naglo raširio po ćelom svetu.

Uzgoj. — Bivša Jugoslavija je bila veliki proizvođač prvoklasnog duhana za pušenje, osobito u Makedoniji i Hercegovini. To je velik izvozni artikl.

Izgled lista. — List duhana je do 60 cm dugačak i do 15 cm širok, tanak, žljezdovito dlakav, duguljasto-lancelast i skoro bez drške. Ukusa je neprijatnog, ljutog, nagorkog i pomalo slanog. Mirisa je opojnog i neprijatnog.

Cijela biljka je otrovna.

Sastav. — Glavni sastojak duhana je alkaloid nikotin. Količina nikotina u raznim vrstama duvana koleba se u vrlo širokim granicama: od 0,3 do 10%. Ima malo i drugih alkaloida: nor-nikotina, anabazina koji je izomer nikotina, nikotelina, koji je čvrst, nikoteina, koji miriše na peršin, nikotina i izonikotina. Alkaloidi su vezani na jabučnu i limunsku kiselinu.

U duhanu ima i smole, etaričnog ulja, masti, sterola, voska, gume, šećera, dva heterozida, mnogo soli: fosfata, nitrata, malata, citrata itd.; kalcija i kalija.

Nikotin je tečan alkaloid. Sveže destiliran nikotin je bezboj¬na, uljasta, prozirna tečnost, teža od vode (specifične težine 1,027), ljutog mirisa koji guši, vrlo ljutog i neprijatnog ukusa koji peče i nagriza sluzokožu. Na svjetlosti se boji mrko i raspada se. Nikotin je jaka baza. Rastvara se u vodi i organskim rastvaračima.
Destilira se vodenom parom, pa se na. taj način i vadi iz lišća i ostalih delova zelene biljke. U biljci se nalazi vezan u obliku malata i citrata.

Sjeme duhana ima 36 do 40% masnog sušivog ulja, koje je po sastavu slično pamučnom ulju i upotrebljava se za izradu firnisa i boja.
Sadrži oko 60°/o linoleinske i oko 27% oleinske kiseline. Uljane pogače imaju oko 40% bjelančevine.

Iz cvijeća i lišća jedne vrste duhana s bijelim mirisavim cvjetovima dobiva se vrlo cijenjeno eterično ulje, koje se mnogo traži u parfumeriji za izradu miješanih, kombiniranih mirisa.

Upotreba. — Najviše duhana se potroši za pušenje. U medicini duhan se danas ne upotrebljava za lijek. Jedino u veterinarskoj medicini služi kao jak infuz duhana protiv ušiju i drugih insekata.

Ekstrakt duhana dobija se maceracijom lišća, a još češće cijele biljke, upotrebljava se vrlo mnogo u poljoprivredi za uništavanje insekata štetočina na gajenim biljkama. U istu svrhu upotrebljavaju se i soli nikotina. Preko traheja (dušnika) nikotin prodire u tkiva insekata i, delujući na nervni sistem, izaziva smrt uslijed paralize.

Nicotina rustica L. — mahorka, ima mnogo limunove kiseline (do 15%), pa se upotrebljava za dobivanje ove i nikotinske (faktor PP) kiseline.

Duvan je otrovan ne samo za čovjeka već, još više, i za mnoge domaće životinje. Osim kroničnih trovanja, koja su najčešća i redovna pojava strasnih pušača, često se događaju i akutna trovanja, koja se ponekad završavaju smrću.

Pored nikotina, koji je nosilac otrovnosti duhana, u prepariranom duhanu ima i drugih toksičnih sastojaka, zbog čega je ovaj otrovniji od običnog, nefermentiranog duvana.

Narodna imena: amerikanski duhan, virginijski duhan, virdžinija-duvan, običan duvan, tobak, tutun.

Nicotiana rustica naziva se u narodu: bagov, brazilijski duhan, divlji tabak, kereuš duhan, kmetski tobak, kržak, krdža, madžarski duhan, prdosija, seljački duhan.






Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:09



DRAGOLJUB
Tropaeolum majus L.

Familia Tropaeolaceae Porodica Dragoljupki
Ljekarnički naziv Herba Nasturtii Indici
Afrodizijak, antibakterik, antibiotik, antikarcinomik, antiseptik, antiskorbut, depurativ, diuretik, ekspektorant, emenagog, laksativ, mikocid, stimulans
Druga imena. Dragomilje, divlji dra­goljub, kapucinka.
Strani nazivi. Engleski - Common Nasturtium, Garden Nasturtium, Indian Cress, Nasturtium; francuski - Grande capucine; njemački - Grosse Kapuzinerkresse, Kapuzinerkresse; slovenski - kapucinka, kapucinček; srpski - dra­goljub divlji, kapucinka; talijanski - nasturzio comune.
Iz povijesti. Domovina dragoljuba je Peru, od kuda kao ukrasna biljka dola­zi u Europu u 16. stoljeću pod nazivom "krvavi cvijet". Poznat je kao biljka za de­zinfekciju rana.

Opis. jednogodišnja puzajuća biljka velikih okruglih mesnatih listova protka­na žilama, lijepih narančasto-žutocrvenih cvjetova.
Vrijeme cvatnje. Svibanj - srpanj.
Miris i okus. Jako aromatičan, pikant­na okusa.
Stanište. U prirodi ga nalazimo u svi­jetlim bukovim šumama, a uzgaja se u vrtovima i lončanicama.
Branje i prerada. Beru se i koriste svježi listovi i pupoljci, a sabire se cijela biljka - list, cvijet i plod, te suši brzo na toplom mjestu u sjeni. Plod se bere kad potpuno dozrije, te suši na toplom mje­stu u sjeni.

Ljekoviti sadržaj. Eterična ulja, glikotropeolin, flavonoidi, karotin, kukurbitacin, škrob, fosforne i aminokiseline, vita­fnin C, pektin, saharoza, fruktoza, maltoza, tanin, guma, smola, željezo, magne­zij, fosfor, sumpor.

Ljekovito djelovanje. Dragoljub je sas­tavni dio kućnog vrta uz bosiljak, bobovnijak, čili papriku, kadulju, metvicu, ruž­marin, vlasac...
Zbog ljekovitih sastojaka, koristi se za liječenje:
• bolesti respiratornog sustava tj. ast­me, bronhitisa, tvrdokorne sluzi, upalnih stanja, kašlja, prehlade, gripe, emfizema pluća,
• karcinoma,
• bolesti bubrega, mjehura i mokrać­nih putova, kao što su infekcije i upalna stanja, zastoj mokraće i si.,
• bolesti kose i vlasišta,
• bolesti kože, tj. za ispiranje raznih kožnih povreda, kožnih nečistoća, opeklina, osipa i sl.,
• bolesti jetre i žuči - slab rad i slabo lučenje,
• bolesti i upale oka,
• ženskih bolesti, za regulaciju mjesečnice,
• šećerne bolesti,
• skorbuta,
• te za jačanje spolnog nagona u muškaraca.

Zeleni plodovi kao i sjeme dragoljuba dobro su sredstvo za liječenje gljivičnih oboljenja kože i gljivičnih infekcija.

Zapadna pučka medicina koristi dragoljub za liječenje: angine, bronhi­tisa, groznice, gljivičnih infekcija, bole­sti bubrega, infekcija respiratornih orga­na, mjehura i mokraćnih putova, infek­cija uzrokovanih streptokokom i stafilo­kokom, iritacija kože, prehlade, upalnih stanja usta, za pražnjenje crijeva.
Kontraindikacije. Nisu poznate.

Mladi pupoljci i nezreli plodovi ki­sele se u octu ili salamuri. Izvrsnog su pikantnog okusa. Jestivi su svježi listovi, cvjetovi i pupoljci dragoljuba. Poznate su ljekovite salate od svježih listova dragoljuba u liječenju skorbuta kao i miješane salate s dragoljubovim listovi­ma za liječenje šećerne bolesti. Služi kao začin raznim juhama, varivima i dr.

Kiseljenje pupoljaka ili zelenih plodova
100 g pupoljaka ili zelenih plodova, 2 jušne žlice soli, 4 jušne žlice octa, 1/2 l vode
Priprema. Očišćene pupoljke ili ze­lene plodove ubaciti u vruću posoljenu i pooctenu vodu, te kratko prokuha­ti. Malo ohladiti te pupoljke i plodove posložiti u staklenku i preliti vodom u kojoj su se kuhali i zatvoriti.
Uporaba. Kao pikantan dodatak može se i jesti uz razna jela od riže, krumpira, raz­ni variva itd.

Čaj
za kožna i očna oboljenja
1 čajna žličica bilja,
2 dl vode
Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti i nakon pola sata procijediti. Uporaba. Piti 2-3 šalice čaja tijekom dana.
Napomena. Za obloge i ispiranje stavlja se 1 jušna žlica bilja na 2 dl vode.

Tinktura (vlastiti proizvod)
za jačanje spolne moći i bolesti kose i vlasišta
Uporaba. Uzimati 10-15 kapi tri puta na dan, s malo vode ili čaja.

Vodeni ekstrakt
za karcinom i navedena oboljenja
200 g cijele biljke u cvatu, litra vode
Priprema. Oprati i usitniti bilje i pre­liti vodom, te poklopiti. Nakon 12 sati dobro pritisnuti bilje u cjedilu i procije­diti.
Uporaba. Uzimati 1-3 čajne žličice na dan, s malo vode ili čaja.

Kupke
Kod raznih kožnih bolesti preporučuju se cjelovite kupke, a sjedeće kupke kod ženskih bolesti.



Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:10



CRKVINA, PARIETARIA OFFICINALIS L.


Crkvina (Parietaria officinalis L.) pripada obitelji Koprivljanki (Familia Urticaceae).

Prirodni je antiasmatik, antitusik, diuretik, depurativ, dermetik, ekspektorant i emolians.

Druga imena su joj štirenica, ščirica.

Engleski naziv crkvine je Common Pellitory – Eastern Pellitory-of-the-wall – Erect Pellitory-of-the-Wall – Pellitory of the Wall; njemački Aufrechtes Glaskraut Glaskraut – Mauer-Glaskraut; francuski Parietaire oficinale; a talijanski parietaria, erba dei muri – Vetriola comune.

Opis biljke
Cijela biljka je dlakava, s jajasto duguljastim nasuprotnim listovima, sjajnim, na dugim peteljkama. Stabljika naraste i do 1 m visine.

Sitni zelenkasti cvjetovi smješteni uz stabljiku i lisne peteljke čine loptaste cvatove. Podanak biljke je jak i dug.

Crkvina cvate od svibnja do rujna.

Okus joj je gorak.


Višestoljetna i tradicionalna pučka uporaba crkvine u liječenju bolesti bubrega i mokraćnih puteva nastavlja se i danas.

Talijanski naziv erba dei muri (u prijevodu – biljka kamenja) govori nam da crkvinu vrlo lako možemo prepoznati i naći.

Raste oko crkvi, na kamenjarima, uz putove, na smetlištima i vlažnom zemljištu u šumama.

Današnja medicina crkvinu cijeni kao dobar diuretik, ali ne priznaje njezinu djelotvornost u razbijanju kamenaca u bubregu, mjehuru i žuči

Beremo mlađe biljke u cvatu i to nadzemni dio.

Sušimo biljne snopiće obješene na toplom prozračnom mjestu u sjeni.

Osušenu biljku rukama usitnimo i pohranimo.

Svježe mlade listove možemo odmah rabiti za uporabu.


Ljekoviti sadržaj crkvine čine gorke tvari, treslovina, sumpor, sluz, kalijev nitrat, kalcijev oksalat itd.

Ljekovito djelovanje

U našem kvarnerskom Primorju crkvinu nazivaju ščirica, a tradicionalno se rabi za liječenje:
- bolesti bubrega, i to
- kamenca u bubregu.

Još kao dijete upoznao sam ščiricu u igri s listovima, koje smo stavljali na lice i odjeću.

Današnja medicina je cijeni kao dobar diuretik te se i preporučuje kod svih vodenih bolesti, ali ne priznaje svojstva – zbog kojih u narodu ima tradicionalnu uporabu u liječenju bolesti
- bubrega,
- mjehura,
- jetre,
- žuči,
- srca,
- pluća i
- kože –
a to su u prvom redu njezin djelotvoran učinak u razbijanju/rastvaranju kamenaca u bubregu, mjehuru i žuči.

Moja iskustva govore da je kod sitnih ili manjih kamenaca ili pijeska dovoljno piti čaj od crkvine.

Za kamence koji su veći od 0,3 cm potrebno je najprije uzimati čajnu mješavinu biljaka koje rastvaraju kamence (na primjer: smola ariša, troskot, pirika, trputac, stolisnik itd.), a terapija traje do mjesec dana, nakon čega ultrazvukom možemo provjeriti učinak.

Nakon smanjivanja kamenaca možemo uzimati čajnu mješavinu za izbacivanje kamenca jer ne prijeti opasnost da se oni zaglave u mokraćnim ili žučnim kanalima. Dakako da terapija za razbijanje kamenaca sadrži i obveznu uporabu limunske kiseline (1-3 limuna dnevno), kao i propisanu dijetu.

Ono što je najvažnije je da osobe sklone stvaranju kamenca, nakon izbacivanja kamenca s pomoću čajne mješavine ili operacijskim zahvatom, za piće moraju rabiti čaj od šipka koji sprječava stvaranje kamenaca.

Ljekovito djelovanje crkvine vidljivo je i kod bolesti mjehura (cistitis), pogotovo kod katara mjehura te kod infekcija raznim bakterijama u mokraćovodu (uretri), kao što su ešerihija, coli itd., zatim kod bolesti zadržavanja mokraće (oligurija), kao i kod pijeska u mjehuru.

Preporučuje se uporaba svježih listova crkvine u liječenju svih dosad navedenih bolesti, kao i za:
- liječenje raznih edema, bubrega, mjehura, insuficijencije srca, ascitesa jetre, astme, katara pluća i dišnih organa, suhog kašlja itd.

Svježe istisnuti sok iz listova crkvine predstavlja najpouzdanije ljekovito sredstvo u liječenju navedenih oboljenja (dnevna doza je 30-60 g svježeg soka).

Mlado lišće crkvine možemo stavljati na kožu kod raznih oštećenja, ranica, čireva itd., jer pomaže u razmekšavanju površine kože (emoliens) i zacjeljivanju.

Čaj

(za sve navedene bolesti)
2 jušne žlice svježih ili suhih listova crkvine, 2 dl vode
Priprema:
Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uporaba:
Pijemo 2 do 4 šalice čaja dnevno, ovisno o težini oboljenja. Čaj možemo sladiti medom.

Tinktura
Priprema se prema propisima farmakopeje!
Uporaba:
Rabimo za liječenje navedenih oboljenja, tako da uzimamo dva do tri puta na dan po 1 čajnu žličicu tinkture razblažene s 1 dl vode, soka ili čaja.

Homeopatija
Homeopatska matična tinktura od crkvine rabi se za otapanje kamenaca i liječenje noćnih mora.

Alergija na crkvinu

Danas ima mnogo osoba koje su alergične na crkvinu i koje imaju velikih problema kad ona cvate. Sjećam se jednog našeg člana koji je napade alergije dobio na našim druženjima u udruzi kada sam govorio o crkvini. Njemu su odmah počele suziti oči i nos. Znao je reći da ne smije ni pomisliti na nju, kao i da je ne smije pogledati kad u prirodi naiđe na nju. Pitao me je može li i on provjeriti narodnu izreku »klin se klinom izbija«, pa da popije čaj od crkvine. Rekao sam mu neka proba. On je to učinio i s veseljem je znao kasnije govoriti da poslovica ima čarobnu moć. Koja su sve djelovanja prirode i hrane na nas, danas mi još ne znamo sve objasniti, ali zato možemo poslušati i primijeniti iskustva onih koji su pokušali i uspjeli povratiti zdravlje.

Kontraindikacije:
U ovom kontekstu važno je reći da su kontraindikacije najčešće kod osoba koje su alergične na crkvinu.


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:11



CIKORIJA - CICHORIUM INTYBUS L.


Narodni nazivi: divja loćika, divji radić, jandrašica, konjogriz, konjska trava, mlečak, modar cvijet, plavocvet, radić, vodopija, zmijina trava, žućenica, žutenica, žutinica.

Opis biljke: iz trajnog valjkastog i vretenastog korijena, izvana žućkasto-bijele boje a iznutra bijele boje, izbija duga čvrsta i razgranjena stabljika.

Listovi su grubo nazubljeni i podsjećaju na maslačak.

Cvjetne glavice razvijaju se pojedinačno po čitavoj biljci u pazušcima listova ili na vrhu grana a najčešće su svijetloplave boje.

Miris i okus: biljka i korijen su gotovo bez mirisa, a okus je više gorak.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.

Stanište: vodopija se gotovo svagdje susreće u slobodnoj prirodi, tako uz rubove putova i polja, na livadama i pustim zemljištima, a daje prednost sušnijim zemljištima.

Kao kulturna forma vodopija ili cikorija uzgaja se u mnogim zemljama. Nadzemni dio vodopije u uzgoju daje dobru zelenu krmu, dok mesnati korijen nakon prženja i mljevenja služi kao poznati nadomjestak za kavu.

Ljekoviti dijelovi biljke: za ljekovite svrhe sabiru se samo biljni dijelovi divlje rastuće vodopije. Korijen (Radix Cichorii) se iskapa od druge polovine ožujka do kraja svibnja, a listovi i cvjetovi se sabiru u srpnju i kolovozu.

Korijen se nakon čišćenja od zemlje i nadzemnih dijelova biljke razreže radi lakšeg sušenja po dužini te se za potrebe kućanstva niže na konac i suši na zračnom mjestu u hladu.

Listovi i cvjetovi suše se također u hladu u vrlo tankom sloju, a naročito cvjetovi zahtijevaju veliku pažnju pri sušenju.

Korijen se priprema i kao povrće no prije toga se mora temeljito namočiti u vodi da bi se izvukao gorak okus. Time se izvlače sve hranjive i ljekovite tvari, tako da se dobiva ukusno povrće ali s druge strane siromašno hranivima.

Ukoliko se korijen, kao jedno od najboljih dijetnih povrća daje šećernim bolesnicima, ne smije se ga izložiti duljem stajanju u vodi.

Ljekovito djelovanje: od Paracelsusa do Kneippa svi su narodni liječnici jedinstveni U mišljenju da je vodopija veoma vrijedna ljekovita biljka. To treba zahvaliti mnogim sadržanim tvarima, a u prvom redu raznim vrstama šećera, od kojih se u relativno većim količinama nalazi inulin. Inulina, koji u ishrani šećernih bolesnika igra tako značajnu ulogu, a osim toga je čak i ljekovit, sadrži svježi korijen do 18 % od ukupnih tvari a u pažljivo osušenom korijenu ima ga i preko 50 % od ukupnih tvari.

Iz toga se razabire da za vrijeme procesa sušenja nastaju još i biokemijske promjene i da prema tome, to vrijedi za sve ljekovito bilje — sušenju i čuvanju ljekovitog bilja treba posvetiti najveću pažnju!

Uz znatne količine željeza sadržana je u cvjetovima gorka tvar cikoriin, u stabljici i listovima gorka tvar laktoin i konačno u korijenu gorka tvar intibin, uz bjelančevinaste tvari, taninsku kiselinu, masna ulja i dr. Već spomenuti inulin dolazi u nekim biljkama (maslačak, čičak) umjesto škroba, te ga šećerni bolesnici ne samo podnose, nego je dokazan — naročito kod uzimanja svježe istiještenog soka iz listova — čak pad šećera u krvi. Kod svih ispitivanja nije se moglo utvrditi otrovno djelovanje inulina na krv ili kakva druga štetna popratna djelovanja.

Vodopija je osim toga izvrsna ljekovita biljka za bolesti jetre i ne može se dovoljno preporučiti kod zastoja u radu jetre, žutice i teškoća sa slezenom.

Svježi sok listova i čaj od cvjetova, listova ili korijena veoma pospješuje izlučivanje žuči, odstranjivanje žučnih kamenaca, čišćenje krvi, izlučivanje prekomjerne sluzi i dr. Sasvim je razumljivo da ovo djelovanje vodopije na pospje-šenje tjelesnih funkcija, na čišćenje krvi, na izlučivanje žuči i pospješenje kolanja krvi utječe na duševnu potištenost (hipohondrija) i da je također liječi.

Za pripremu čaja uzima se korijen, listovi i cvjetovi, 1 puna čajna žlica te mješavine, koja se stavi u hladnu vodu te se kuha dok ne zavrije. Za navedene slučajeve piju se tokom dana 2 do 3 šalice. Svježi sok uzima se više puta dnevno i to svaki puta po jedna puna čajna žlica.

U nekim zemljama u službenoj su upotrebi i biljka cikorija u cvatu (Herba Cichorii) i korijen (Radix Cichorii).

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: od jednakih dijelova vodopije i peršuna priprema se čaj koji služi za pospješenje izlučivanja mokraće a djeluje i na čišćenje krvi.

Listovi vodopije uzimani u octu stišavaju proljev.

Korijen vodopije kuhan s ječmenim sladom i od toga pripremljen oblog, liječi bolove u ždrijelu.

Svježi listovi položeni na upaljene čireve ublažuju bolove, smanjuju vrućinu i crveni vjetar (vrbanac, ervsipelas).

Sok od cvjetova dobar je lijek za oči pa, ako oči peku od umora, pomoći će oblozi od soka koji hlade.

Kod osipa na koži a i inače kod nečistoća kože upotrebljava se svježi sok od svježe biljke i korijena vodopije. Primiješa se nešto ružine vode te se time više puta nakapaju oboljela mjesta na koži a nakapani se sok pusti da se osuši.

Sok od svježih listova vodopije, pomiješan s nekoliko kapi ružina ulja i vinskog octa, brzo ublažuje glavobolju ako se od te mješavine načine oblozi.

Sok od vodopije ukuhan sa šećerom do gustoće sirupa daje za djecu ukusno sredstvo za otvaranje.

Biljka vodopije namočena u vinsku žestu daje sredstvo kojim se češće masiraju radi jačanja oslabljeni udovi. Sok od listova preporuča se protiv povraćanja krvi.

Stare babice na selu hvale čajni uvarak korijena vodopije kao najbolje sredstvo za jačanje oslabljenih unutarnjih spolnih organa rodilja.

Svježi biljni sok vodopije smatra se u pučkoj medicini sredstvom za pospješenje porasta kose a naročito sprečava ispadanje obrva.



Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:12



CIKLA - BETA VULGARIS L. VAR. CRUENTA WITTM.
Sinonimi: Beta vulgaris L. ssp. esculenta Beck. — Dill.


Narodni nazivi: crljena blitva, cveka, cvekla, crvena cvijekla, crvena repa, pejsa, rdeča pesa, runa.

Opis biljke: ishodišnoj biljci (Beta maritima L. — Beta marina Cranz. — Beta perennis Halas) iz koje su proizašle sve kulturne sorte repe, nije domovina obala Sjevernog mora, nego obala Sredozemnog mora.

Putem stoljetnog uzgoja dobiven je gomoljasti podzemni dio iz prvobitnog tankog korijena, koji je iznutra crvene do krvavocrvene boje a stabljika i listovi su kod većine sorti crveno nahukane.

Ljekoviti dijelovi biljke: to su kod cikle podzemni odebljali dijelovi koji se sabiru u jesenskim mjesecima (rujan, listopad) i spremaju u odgovarajuće ne pretople prostorije. Kod pažljivog i prikladnog čuvanja cikla se može održati sve do idućeg ljeta.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u cikli ih postoji mnoštvo.
Veoma su značajne prije svega količine kalija, kalcija, fosfora, sumpora, joda, željeza i bakra, nadalje najdjelotvorniji tragovi tako rijetkih i kod toga tako važnih metala kao što su rubidij i cezij, upravo svi važni elementi koji dolaze u tragovima, a koji su potrebni tijelu. Najnovije otkrivena ljekovita tvar antocijan djeluje na sprečavanje oboljenja od raka, a upravo je ta tvar sadržana u soku od cikle. Uz ugljikohidrate, te biljnu bjelančevinu i biljnu mast, cikla sadrži i vitamine B-1, B-2, C i vitamin P. Kako je poznato, usljed pomanjkanja vitamina P nastaju određene bolesti krvi, a za borbu protiv skorbutnih pojava taj je vitamin jednako važan kao i vitamin C, dok je vitamin B-2 takozvani flavon od izvanrednog značenja za stvaranje krvi, a naročito je sadržan upravo u soku cikle.

Ljekovito djelovanje: već je davno cikla, samo radi krvavo-crvenog soka, vrijedila u pučkoj medicini kao sredstvo za stvaranje krvi i poboljšanje njenog sastava. Već su Dioskurid i Galen o cikli imali veoma visoko mišljenje i pripisivali joj ljekovitu moć, iako nisu poznavali prave razloge te ljekovitosti. Kasnije su saznanja starog vijeka pobijena te je tek razvitak biokemije pokazao koje najvrednije ljekovite i djelotvorne tvari skriva cikla. Moderne metode istraživanja potvrdile su oko 2000 godina staru ocjenu antičkih liječnika. Ali usprkos jedinstvenim analizama biokemije ispočetka nije o ljekovitoj moći cikle htjela znati ni nauka o ishrani a ni medicina.

Tek kad je 1961. godine dr Aleksandar Ferenczi objavio naučne članke o cikli, ona je dobila naziv ljekovite biljke. Glasoviti mađarski liječnik i istraživač utvrdio je, naime, da je u soku cikle sadržana ljekovita tvar antocijan, koja djeluje na suzbijanje tumora. Navedeni istraživač je nadalje utvrdio da u crvenoj boji cikle postojeći visoki sadržaj željeza uzrokuje obnavljanje i aktivnost crvenih krvnih tjelešaca, čiji hemoglobin kao primalac kisika, opskrbljuje stanice raka novim kisikom i time normalizira disanje stanica. Uslijed toga su zloćudne tvorevine podvrgnute smanjenju, a napadnuto tkivo poprima ponovno normalnu strukturu. U soku cikle nije samo otkriveno djelovanje protiv tumora, nego se u svojstvu crvenog soka cikle da poboljša krv nalazi i izravan lijek protiv leukemije, te teške bolesti krvi. Idući korak dalje od tih činjenica, mogao je istraživač dr S. Schmidt iz Bad Rothenfelda postaviti tvrdnju da sok cikle predstavlja veoma vrijedan lijek protiv oštećenja uslijed rendgenskih i radioaktivnih zračenja. To je vjerojatno jedno od najsenzacionalnijih saopćenja zadnjih godina - da se u soku cikle nalazi biološki djelotvorno sredstvo kao pripomoć zaštiti od zračenja radioaktivnih zraka i što je važno, u »primitivnoj« biljci, koja se svagdje u velikim količinama može nabaviti. No kako je već Paracelsus rekao: »U jednostavnom leži sve!«

Ciklu, dakle, možemo preporučiti:
- malaričnim bolesnicima,
- zatim kod akutnih fibroznih oboljenja i gripe u početnom stadiju; nadalje,
- sok cikle pomaže u reguliranju krvnog tlaka, naročito kod bolesnika s niskim krvnim tlakom, a
- aminokiseline (asparagin, betain, glutamin) koje se nalaze u soku cikle imaju povoljan utjecaj na rad živaca i mozga.

Treba naglasiti da je naročito važno uzimati ciklu u sirovom stanju.

Primjena: najbolji je način upotrebe soka od cikle da se sitno naribana sirova cikla istiješti i da se svježe dobiveni sok pije u slučaju potrebe ili tu i tamo preventivno 1/2 do 1 litre u gutljajima kao dnevnu količinu. U slučaju potrebe pije se na početku dnevno 1/2 litre sirovog soka te se kod nastupa vidljivog uspjeha dnevna količina smanjuje na 1/4 litre. Tom količinom treba i nakon ozdravljenja još neko vrijeme nastaviti i to oko 1—2 mjeseca već prema težini bolesti.

Prednost kure sa sokom od cikle leži prije svega u tome što je cikla ne samo jeftina, nego se može i lako pribaviti. Osim toga, kura ne uzrokuje nikakve nepovoljne posljedice, a i želučani sok se ne oštećuje. Od 1 kg svježe ubrane cikle dobiva se oko 700 do najviše 750 ccm svježeg soka, dok je dugo čuvana cikla manje izdašna.

Sok od cikle ima jedinstveno preventivno djelovanje. Za vrijeme nastupanja infekcioznih bolesti, ako se pojavi gripa ili oboljenja poput dizenterije, treba redovito u gutljajima piti sirov sok od cikle.

Primjena u pučkoj medicini: u pučkoj medicini vrijedi sirovi sok ili sirova nastrugana cikla za salatu kao sredstvo za pospješivanje mokraće, za izlučivanje mokraćne kiseline te za stvaranje i čišćenje krvi.

Cikla se pohvalno spominje kao lijek kod nedovoljnog rada jetre, a pripisuje joj se poticajna moć za rad crijeva, želuca i žuči.

Osim toga, sirovi sok cikle preporuča se osobama sklonim prehladi ili trajnoj promuklosti.
Slaboj djeci i slabokrvnim mladim ljudima treba češće davati kao piće sirov sok cd cikle, zaslađen s malo meda.

U pučkoj medicini preporuča se sirov sok od cikle, svježe istiješten, kao sredstvo koje liječi rane.

Primjena u kuhinji: u ploške tanko narezana cikla, konzervirana u octu, vrlo je obljubljena salata te obogaćuje hranu u vitaminima siromašnijem vremenu krajem zime.

Ocat pripremljen pomoću octene kiseline(bijeli) treba izbjegavati a uzimati samo pravi jabučni ili vinski ocat.

Napitak »baršč«, koji potječe iz Poljske, ne samo da je dobar dodatak mesnim juhama, nego je i osvježujući napitak koji djeluje na izlučivanje mokraće, a time se iz tijela izlučuje sol i mokraćna kiselina. Taj se napitak radi tako da se svježe narezane ploške cikle stave u glinenu posudu, preliju vodom i stave na vrenje pri sobnoj temperaturi ili zimi u blizini peći. Nakon 8 dana ta se slatko-kiselkasta tekućina procijedi kroz lanenu krpu i pije. Ne treba pripremati veće zalihe. Bolje je napitak praviti češće, da bude uvijek svjež.


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:13



BRŠLJAN (Hedera helix)



Drugi nazivi: barsijan, beštran, bršljen, brštan.

To je trajna, drvenasta i zimzelena biljka penjačica, a ponekad je u stanju prekriti i cijelo stablo ili kuću uz koju raste.

Zeleni trajni kožasti listovi na licu tamnozeleni, a na naličju svijetli, srcolikog su varijabilnog oblika i spiralno raspoređeni.

Cvijet je zelenkasto-žute boje, dvospolan i tvori štitasti cvat. Plodovi su bobe u mladosti zelene, a kad sazriju u proljeće crne.

Cvjeta od listopada do studenog. Svježi list nema naročitog mirisa i gorkog je okusa.

Osušeni list je gorkog i neprijatnog okusa. Bršljan je šumska biljka a i ukrasna biljka po zidovima kuća.

Za lijek sakupljamo list od proljeća do jeseni, ponekad i cvijet u listopadu, plod u proljeće kad sazrije.

Biljka je veoma otrovna i izvnanredno ljekovita, pa je potrebno strogo pridržavanje recepture!

Bršljan koristimo za unutarnju primjenu
- kod liječenja dišnih organa kao dobar sekretolik,
- kod raznih grčeva kao spazmolitik,
- za liječenje bolesne žuči,
- kod oboljenja krvnih žila,
- kod oboljenja mjehura i mokraćnih putova,
- kod jakih i neredovitih menstruacija i bijelog cvijeta,
- vodenih bolesti,
- katara pluća, želuca i crijeva,
- kod dekontaminacije nakon trovanja pesticidima i radioaktivnog zračenja,
- kod reumatskih oboljenja i
- kožnih oboljenja.

Za liječenje navedenih oboljenja koristimo čajni oparak od listova bršljana.

U vanjskoj primjeni bršljan koristimo:
- za liječenje raznih čireva i oteklina,
- teških opeklina,
- reumatskih teškoća,
- gihta,
- raznih bolova kao prirodni analgetik,
- za odstranjivanje ušiju, gnjida,
- grinja i raznih gljivica,
- gnojnih rana koje teško zarašćuju,
- otečenih nogu,
- rahitisa,
- škrofuloze; itd.

Sviježi sok iz stabljike dobar je afrodizijak, a ušmrkan u nos liječi polipe.

U kozmetici lica i tijela služi:
- za liječenje celulita i
- raznih kožnih nečistoća.

Zgnječeni list stavljamo na kurje oko.

Za liječenje mokraćnih organa, žutice, vodene bolesti, dišnih organa, katara pluća, želuca i crijeva, priprema se:

ČAJ od 2 jušne žlice usitnjenog bršljana koje kuhamo 5-10 minuta u 1 l vina, poklopimo, pustimo da odstoji pola sata i procijedimo. Pije se po 1 mala čašica tri puta dnevno.

Za vanjsku upotrebu služi za liječenje raznih nametnika na koži, protiv bolova, celulita, za pripremu obloga i za grgljanje, priprema se čaj tako, da 1 šaku lišća bršljana kuhamo u 1 l vode 5 minuta, poklopimo, pustimo da odstoji pola sata i procijedimo.

Čaj upotrebljavamo i za ispiranje oboljelih dijelova tijela.



Opaska!
Ovi dolje recepti su iz knjige Božja biljna ljekarna od patera J. Marčinkovića

ČAJ - 1 velika žlica svjezih ili suhih cvjetova bršljana. stavi se 10 minuta u 1/2 litre vrele vode i procijedi; time se tijekom dana nekoliko puta grglja i ispiru usta. Taj se čaj vrlo uspješno primjenjuje u liječenju gnojnih krajnika i zubnih fistula.

ČAJNA MJEŠAVINA - u jednakim se dijelovima izmiješaju listovi bršljana, mišjakinja, cvjetovi gloga i uspravna petoprsta: 1 čajna žličica te mješavine prelije se šalicom vrele vode i ostavi 5 minuta, procijedi i pije dnevno po 2-3 šalice. Taj se čaj pije vrlo topao polagano tijekom dana, na gutljaje. Pije se kroz 3 tjedna, slijedi pauza od 2 tjedna; kura od tri tjedna po potrebi se ponovi. Čajem od navedene mješavine liječimo kamence u žučnom mjehuru, bubrezima i u mokraćnom mjehuru.

KUPELJ - djelomična ali i potpuna: 1/2 kg svježeg bršljanovog lišća kuhamo 30 minuta u 5 litara vode; procijedimo i ulijemo u već pripremljenu kadu s toplom vodom. Kupke traju 20 minuta, a ponavljaju se kroz vise dana. Djelotvorne su kod prhuti, bijeloga pranja, išijasa, kurjeg oka, žuljeva i vodenih prišteva.

VlNSKI UVARAK - 50 g svježih bršljanovih listova sitno se izreže i stavi u jednu litru crnoga vina; laganim kuhanjem količina tekućine upola se smanji, potom procijedimo i pustimo ohladiti te se doda još pola litre kuhanog vina; po jedna čaša toga vina pije se 8-10 dana ujutro 1/2 sata prije doručka, kao djelotvoran lijek protiv kamenaca u žučnom mjehuru, bubrezima i mokraćnom mjehuru.

OBLOZI - prhut i kraste na glavi liječimo stavljajući preko noći obloge od istucanog bršljanovog lišća. Izlječenje je brzo ako su uredni stolica i mokrenje.

PRAŠAK - u hladu osušeni listovi samelju se u prah koji se rabi u liječenju polipa i izraslina u nosu: 5-7 puta na dan taj se prah ušmrkava i izlječenje je vrlo brzo.



Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:14



BOROVICA OBIČNA - ( Juniperus communis L.)

Narodni nazivi: borovac, borovica, borovnica, brin, brina, crna, smrekinja, fenja, kleka, klekinja, smreka, smrekinja, smrika, smrička, smrča, smreka, šmrekovina, venja.

Opis biljke: s obzirom na rast, oblik i veličinu, oblik iglica, borovica je veoma promjenljiva biljka. Već prema staništu javlja se kao patuljasti grm, jedva 1/2 m visine, kao grm do 4 m i kao drvo do 7 m visine.

Listovi su igličasti u početku svijetlozelene boje, kasnije potamne a po sredini gornje strane lista pokazuje se plavkasto-bijela crta. Listovi su dugi 8 do 10 milimetara prema vrhu zašiljeni i bodljikavi, a smješteni su u trodjelni pršljen.

Sitni i jedno-spolni cvjetovi razvijaju se u pazušcima listova, odvojeno na pojedinim biljkama jer je biljka dvodomna. Muški cvjetovi sastoje se od mnogobrojno poredanih prašnika u pršljen, a ženski cvjetovi od 3 uspravna sjemena pupoljka koji su poduprti s 3 ljuske.

Gornji dio tog malog češera je mesnat i pretvara se u okruglu bobu koja je u 1 godini zelena i jajasta oblika a u drugoj godini dozori u tamnocrno-smeđu okruglu bobu s plavim maskom.

Moguć je i trogodišnji razvitak od cvjetanja do sazrijevanja boba.

Miris i okus: iz svih dijelova te biljke izlazi svojstven, fino aromatičan miris a i drvo borovice lijepo miriši.
Drvo i iglice razvijaju prilikom sagorijevanja balzamičan miris.

Bobe imaju smolast i aromatičan miris a okusa su gorko-slatkog te su istovremeno mirisne i smolaste. Okus iglica je smolast, nešto gorak ali aromatičan.

Vrijeme cvatnje: IV – V mjesec a vrijeme sazrijevanja plodova u jeseni (X mjesec) iduće godine.

Stanište: borovica nema naročitih zahtjeva na tlo a dolazi često u velikom mnoštvu na kamenitoj i kraškoj podlozi od primorskog područja do planinskih i brdskih područja.

Ljekoviti dijelovi biljke: biljka borovice čitava je ljekovita no u prvom redu se sabiru plodovi (Baccae Juniperi ili Fructus Juniperi communis) od jeseni pa čak i do zime ako to dozvoljavaju vremenske prilike.

Plodovi se sabiru tako da se s grane omlate na ponjavu a iza toga se razastru radi sušenja na suho i zračno mjesto.

Plod borovice suši se samo prirodnim putem te se ne smije sušiti ni na suncu ni na umjetnoj toplini.

U nekim se područjima sabiru velike količine plodova borovice te se tada sušenje obavlja često u sloju debljine pedlja no u tom je slučaju treba češće miješati da se ne bi ugrijala i izgubila eterično ulje.

Ako se borovica upotrebljava za pečenje rakije ili dobivanje eteričnog ulja, tada se odmah iza sabiranja može pristupiti preradi.

Spremanje suhih plodova borovice najprikladnije je, ukoliko se radi o manjim količinama, u drvenim ili staklenim posudama koje se daju dobro zatvoriti.

Iglice i vrškovi grančica (Herba odnosno Summitates Juniperi) sabiru se od IV do kraja VI mjeseca.

Sušenje i čuvanje jednako je kao i kod plodova samo što se prije spremanja osušene grančice sitno izrežu.

Drvo borovice (Lignum Juniperi) od mladih grana sabire se isto tako od IV do kraja VI mj. Sitno izrezano drvo nakon sušenja čuva se jednako kao i plodovi.

Ulje od borovice (Oleum Juniperi bacearum) dobiva se destilacijom te je uglavnom sadržano u plodovima. Dobivanje ulja ne može se dobro pripremiti u kućanstvu te se to ulje kupuje u ljekarnama.

Ulje iz drveta (Oleum Cadinum ili Oleum Juniperi empyreumalicum) dobiva se
suhom destilacijom drva od borovice te se također nabavlja u ljekarnama.

Špirit od borovice (Spiritus Juniperi) sastavljen je iz jednog dijela ulja od
borovice i 3 dijela alkohola (Spiritus vini). Za osjetljive osobe razređuje se
špirit od borovice i jednim dijelom prokuhane vode.

Špirit borovice ne smije se zamijeniti borovičkom rakijom ili klekovačom koja se dobiva iz
plodova borovice postupkom kojim se dobivaju i druge vrste rakije.

Tinktura borovice (Tinctura Juniperi) dobiva se stavljanjem plodova borovice
u alkohol ili jaku rakiju; zatim se ostavi na suncu da provrije.

Sok borovice (Succus Juniperi inspissatus i Succus Juniperi) priprema se od
plodova sa ili bez dodatka šećera.

U narodnoj medicini, iako rijetko, upotrebljava se i korijen borovice (Radix Juniperi).

Ljekovite i djelotvorne tvari: relativno visok sadržaj eteričnog ulja koje se sastoji uglavnom iz terpena, gorka tvar juniperin, tanin, smola, mast slična vosku, pentozani, pektin, taninski glikozid, grožđani šećer, mravlja i octena kiselina, inozit, invertni šećer, kalcij naročito vezan na jabučnu kiselinu, kalij, mangan vezan na octenu kiselinu. Izdanci i mlade iglice sadrže i vitamin C.

Ljekovito djelovanje: ljekovito djelovanje je toliko mnogostrano, da je već Hieronvmus Bock u svojoj knjizi o ljekovitom bilju, 1577. god. pisao o borovici slijedeće: »Zbroj djelovanja te dobre osobine borovice nije moguće opisati.«

Ljekovito djelovanje proizlazi uglavnom iz eteričnog ulja koje je najvećim dijelom sadržano u bobama.

Borovičino ulje u velikoj mjeri djeluje antiseptično i rastvara masti, te kod upotrebe na koži prodire u znatnoj mjeri u organizam. To veoma povoljno djeluje kod svih bolesti zglobova jer liječi i dublja žarišta bolesti.

Dođe li udisanjem para eterično ulje ili njegovo razrjeđenje u dodir sa sluznicom pluća, ograničuje se prekomjerno izlučivanje sluznice pluća. To predstavlja blagotvorno djelovanje kod vlažnog ili veoma vlažnog bronhitisa. Ta visoka antibaktericidna snaga vrši značajan utjecaj na liječenje infekcioznih plućnih bolesti kao kod vlažne plućne gangrene i kod teških tuberkuloznih procesa pluća. Ovdje se ograničuje širenje infekcioznih dijelova, tako da uz pospješenje izbacivanja gnojnog sekreta nastupa jačanje i ozdravljivanje zahvaćenih pluća.

Sirup od borovice djeluje veoma dobro kod tuberkuloze pluća u dječjoj dobi jer osim baktericidnog djelovanja dolazi do poboljšanja apetita pa to uzrokuje ne samo povećanje tjelesne težine, nego se poboljšanom cjelokupnom izmjenom tvari i izlučivanjem svih otrovnih tvari povisuje i obrambena snaga organizma.

Daljnje područje primjene proizlazi iz ljekovitog utjecaja kod svih oboljenja želuca i crijeva, kao kod infekcioznih crijevnih grčeva, upalnih katara crijeva, upale želuca, želučanih grčeva i dr.

Već spomenuta visoka raskužna snaga i ovdje djeluje veoma brzo: procesi truljenja i vrenja gube brzo hranljivu podlogu te se vrši čišćenje želuca i crijeva; ulje borovice ubija bacterium coli.

Pojačani rad crijeva i pojačani rad muskulature crijeva pospješuje sekreciju želuca i crijeva a time počinje i jedna normalna i zdrava funkcija želuca i crijeva.

Borovičino ulje u plodovima, odnosno, pripremljeno u čaju, otklanja ne samo taloženje mokraćne kiseline u tijelu, nego je i veoma preporučljivo sredstvo protiv vodene bolesti, kroničnog katara mjehura itd.

Budući da potiče optok krvi trbušnih organa, utječe i na menstruaciju, pa je upotreba čaja od plodova borovice djelotvorna za žene, pri čemu se ne treba bojati opasnosti od pobačaja čak i kod upotrebe većih količina plodova.

Eterično ulje uzrokuje na koži snažan nadražaj pa dolazi do paljenja, svrbeža i kožnog crvenila.

Veće količine prouzrokuju upalu kože, jake otekline i stvaranje mjehura.

Treba spomenuti i zapažen utjecaj borovičinog ulja na najrazličitije živčane smetnje, koje kod slabe funkcije u izmjeni tvari uzrokuju i umornost, glavobolju, bolove u zatiljku, opću razdražljivost, pomanjkanje mogućnosti koncentracije, migrenu, nervozne teškoće srca i dr.

Upravo kod glavobolja nalik na migrenu čajna kupka s plodovima borovice donosi olakšanje i konačno ozdravljenje.

Povoljan utjecaj na izmjenu tvari zapažen je i kod šećernih bolesnika, te se bolesnicima koji boluju od šećerne bolesti može preporučiti uzimanje soka od plodova borovice u odgovarajućem razrjeđenju ili nezaslađeni čaj od plodova borovice.

Taj čaj veoma povoljno utječe na probavne smetnje koje nastaju uslijed nedovoljnog stvaranja solne kiseline, odnosno, želučanog soka.

Uz čisto borovičino ulje, dobiveno iz plodova, dobiva se destilacijom drveta borovice također ulje koje se u službenoj upotrebi zove Oleum cadinum ili Oleum Juniperi empvreumaticum. Ono se upotrebljava izvana za liječenje kroničnih kožnih osipa, bolesti kože sa čvorićima koji se na površini ljušte (psoriasis vulgaris) itd. To ulje nije rijetko i svijetlo kao ulje dobiveno iz plodova, nego je poput smole, tamno i gusto. Uvarak iglica i mladih izdanaka borovice kao kupelj za noge otklanja otekline nogu i ostale smetnje u cirkulaciji a primijenjen kao potpuna kupelj djeluje povoljno na cjelokupnu cirkulaciju krvi.

Rakija od borovice (borovička, klekovača) kao i tinktura od borovice obljubljen je pučki lijek kod pokvarenog želuca, bronhalnog katara, astme, bolesti bubrega i mjehura te kod gihta, išijasa i reumatizma pri čemu se često upotrebljava u obliku masaže kod zadnje tri navedene bolesti.

Špirit od borovice upotrebljava se prije svega za vanjsku upotrebu, kao sredstvo za masažu kod reumatičnih oboljenja.

Čaj od plodova borovice: potrebna je 1 čajna žlica dobro zgnječenih plodova za 1 šalicu čajnog oparka, čaj se ostavi 5 do 10 minuta pokriven, zatim se procijedi a piju se 1 do 2 šalice dnevno.

Kod želučanih i crijevnih oboljenja i kod šećerne bolesti čaj se pije nezaslađen. Kod oboljenja organa za disanje, da bi se pojačala otpornost organizma i za poboljšanje izmjene tvari može se čaj zasladiti dodavanjem 1 čajne žlice meda u topao čaj a može se zasladiti i šećerom.

Djelotvorne su i slijedeće čajne mješavine: za poticanje optoka krvi i izlučivanje iz tijela te poboljšanje izmjene tvari preporučuju se slijedeće biljne mješavine u jednakim dijelovima: plodovi borovice, stolisnik i kopriva ili plodovi borovice, listovi breze i kamilica.

Kod grčeva u crijevima, upalnih oboljenja crijeva, upale želuca i grčeva u želucu priprema se čajna mješavina od jednakih dijelova plodova borovice, pelina i kamilice.

Bolesnicima od šećerne bolesti preporuča se slijedeća čajna mješavina: plodovi borovice, komuške od graha, listovi borovnice i kopriva u jednakim dijelovima.

Kod gripoznih prehlada miješaju se u jednakim dijelovima plodovi borovice s podbijelom, trpucem, cvjetovima bazge, i korom od vrbe.

Kod pomanjkanja apetita miješa se u jednakim dijelovima plod borovice, listovi matičnjaka, kičica i listovi koprive.

Priprema tih čajnih mješavina vrši se po općim uputama za pripremanje čajeva. Čajevi, preporučeni za bolji optok krvi, poboljšanje izmjene tvari, za gripozne prehlade i za otklanjanje pomanjkanja apetita zaslađuju se medom, dok se ostale čajne mješavine moraju piti nezaslađene.

Sirup od plodova borovice: 500 g plodova borovice kratko se prokuha u 3 litre vode, nakon toga se plodovi zgnječe i još jednom prokuhaju a vode se doda prema potrebi. Prokuhana masa protiješti se kroz sito i kada se ohladi doda se toliko meda dok ne nastane gusta masa poput sirupa. Sirup se puni u staklene boce sa širokim grlom i dobro se začepi. Djeci se daje 3 puta dnevno 1 sat prije glavnih obroka po 1 čajna žlica toga sirupa a odrasli uzimaju po 2 čajne žlice na isti način. Ovim sirupom liječi se pomanjkanje apetita, osjetljiva pluća pa čak i tuberkuloza pluća.

Kneippovo liječenje kurom plodova borovice: »Tko trpi uslijed slabog želuca, neka primijeni od vremena do vremena kuru s plodovima borovice koja se sastoji u tome da 1 dan počne sa 5 plodova i tako nastavi uzimajući svaki dan 1 plod više dobro sažvakan dok ne dospije do 15 plodova pa se onda ide niže i to s 1 plodom dnevno manje dok se ponovo ne dostigne broj od 5 plodova.«

Ta Kneippova kura nije prikladna za svakoga, a osobe koje su osjetljive na bubrege moraju se za vrijeme kure podvrći liječničkoj kontroli. Opće napomene kod liječenja borovicom: radi mnogostranog ljekovitog djelovanja plodova borovice treba uvijek paziti, jer veće količine ili dulja upotreba može prouzročiti nadražaje ili upalu bubrega, pa dolazi do izlučivanja bjelančevine i krvi u mokraći.

Kod akutnih ili kroničnih bolesti bubrega ne smiju se primjenjivati kure s plodovima borovice niti se smije uzimati čaj od borovice. Od toga su izuzeti homeopatski preparati borovice jer je u tim preparatima određeno razrjedenje za liječenje bolesti.

Primjena u pučkoj medicini: u područjima gdje borovica uspijeva, ona u narodu uživa najveći ugled. Još od davnine važe plodovi borovice kao sredstvo za zaštitu protiv kuge, kolere i drugih pošasti.

Kolera i kuga su, doduše, nestale iz Evrope, ali je do današnjih dana ostalo u shvaćanju pučke medicine da je žvakanje plodova borovice najbolje sredstvo protiv svake zaraze.

Kod crijevnih grčeva pije se čajna mješavina od jednakih dijelova plodova borovice, biljke pelina, stolisnika i cvjetova kamilice a uzima se 1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka i to nezaslađeno.

Plodovi borovice namočeni u rakiju obljubljeni su kućni lijek kod proljeva, grčeva u crijevima, vodene bolesti te kod prvih znakova gripozne prehlade.

Dim plodova i grančica borovice usisan u usta pomoću lijevka liječi zubobolju.

Zdrobljeni plodovi stavljeni na čelo ublažuju glavobolju.

Uvarak od korijena ili drveta borovice naročito je sredstvo za izlučivanje vode.

Zeleni plodovi, zgnječeni i pomiješani s neslanim maslacem, daju mast za liječenje krasta, lišajeva i kožnih osipa te za sazrijevanje oteklina i čireva.

Ispiranje usta čašom mlačne vode u kojoj je dodano nekoliko kapi borovičnog ulja, otklanja loš zadah.

Kod bolesti jetre, čireva na želucu i vodene bolesti sažvače se dnevno 3 do 5 plodova ujutro natašte a doručkuje se tek nekoliko sati kasnije.

Drvo od borovice usitnjeno na male komadiće i jednom prokuhano (1 puna čajna žlica na 1 šalicu) odličan je čaj za čišćenje krvi.

Žvakanje plodova borovice odstranjuje žgaravicu.

Pepeo od drveta borovice, 150 g rastvoreno u 1 litri dobrog bijelog vina i močeno kroz 8 dana, treba češće dnevno protresti i nakon toga procijediti kroz lanenu krpu.To filtrirano vino odlično je sredstvo za pospješenje mokrenja te kod vodene bolesti djeluje na izlučivanje vode. Mokraća poprima miris poput ljubica, jednako kao i kod uzimanja čaja ili plodova od borovice.

Plodovi borovice gusto ukuhani sa šećerom daju prijatan kompot koji potiče apetit, jača želudac i pospješuje probavu a u zimskim mjesecima nadopunjuje pomanjkanje vitamina.

Primjena u liječenju životinja: uvarak mladih izdanaka borovice daje se kod gušavosti konja a primjenjuje se i kao oblog.

Uvarak od plodova daje se stoci kao sredstvo za izlučivanje mokraće ili kod crijevnih grčeva.

Konjima se kod kolike daje komad kruha prethodno namočen u rakiju od borovice.

Borovica naročito pospješuje mokrenje kod psa. Pokusi su pokazali da je količina mokraće u tom slučaju 7 puta veća od normalne dnevne količine.

Ulje borovice, pomiješano sa svinjskom mašću, daje mast protiv lišaja, ekcema te protiv svakovrsnih čireva i oteklina.

Zdrobljeni plodovi borovice, primiješani stočnoj hrani, otklanjaju kod domaćih životinja nevoljkost za uzimanjem hrane.

Kod stočnih epidemija stočne se nastambe preventivno više puta dnevno zadimi ju ju gorućim granama i plodovima borovice.

Napomena: podvrsta obične borovice, tzv. patuljasta borovica — Juniperus communis ssp. nana (VVilld.) je alpski oblik borovice s jednakom ljekovitom snagom.

U nekim se brdskim područjima, gdje se ta podvrsta borovice javlja, u shvaćanju pučke medicine drži da je još djelotvornija od obične borovice.


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:15



AMBROZIJA (AMBROSIA ARTEMISIFOLIA L.)

Jednome muka, drugome lijek

Dok alergičari pate zbog ambrozije, mnogima će ta biljka olakšati mnoge bolesti, primjerice zacijeliti rane, smiriti reumu i želučane tegobe

Ambrozija (Ambrosia artemisifolia L.) pripada obitelji glavočika (Familia Compositae). Farmakopejski naziv joj je Herbae Ambrosiae.

Prirodni je adstrigent, antidot, antiseptik, antibakterik, antiepileptik, antipiretik, antidot, dezinficijens, emetik, hemostatik, febrifug, stimulant.

Druga imena ambrozije su fazanuša, Krauzova trava, limundžik, pelinasta ambrozija. Engleski naziv joj je Ragweed, njemački Aufrechte Ambrosie – Beifussblättrige Ambrosie – Beifussblättriges Traubenkraut, francuski Ambroisie élevée, slovenski pelinolistna ambrozija, navadna ambrozija, srpski ambrozija, limunđak, partizanka, talijanski Ambrosia con foglie di artemisia.

Domovina ambrozije je Sjeverna Amerika. U Europu dolazi 1863. god., s transportom pšenice. U Hrvatsku dolazi preko Rijeke 1941. god. u transportu pšenice, a udomaćuje se na području Podravine, Posavine i Slavonije.

LJEKOVITI SADRŽAJ
Ambrozija sadrži: eterično ulje, artemisifolin, quercetin, agmatin, limonen, gorkih tvari, glikozide, vitamina C.

KARAKTERISTIKE BILJKE
Opis: Jednogodišnja dlakava biljka visine i do 120 cm, sa uspravnom i jako razgrananom četvrtastom stabljikom na kojoj su duboko iscijepani, perasti i nasuprotni listovi na kratkim peteljkama. Žuti brojni cvjetovi zbijeni u glavičasti cvat nalaze se na vrhu stabljike i ogranaka. Oprašuje se pomoću vjetra. Korijen vretenast. Ambrozija se ubraja u neofite – biljke pridošlice u samoniklu floru Europe. Širi se velikom brzinom i to 12 kilometara u krug godišnje.

Polen: Ambrozija spada u alergene biljke koje su agresivnog karaktera. Biljka oslobađa oko sto milijuna zrnaca peludi tijekom svoje cvatnje. Biljka proizvodi oko 60.000. sjemenki. Sjeme ambrozije može po nalazima proživjeti i preko 30 godina, čak i smrzavanje. Pelud ambrozije može preći zrakom i 300 kilometara.

Vrijeme cvatnje: VII. – IX. mjesec

Miris i okus: Aromatičan, a okus gorak.

Stanište: Raste kao korov na napuštenim zemljištima uz obala rijeka, potoka, vrtova, livada, željezničkih pruga i polja među kukuruzom, šećernom repom i krumpirom te na zelenim urbanim – gradskim površinama.

Branje i prerada: U zapadnoj literaturi navodi se uporaba ambrozije za proizvodnju ulja, tinkture, masti i čaja. Beru se biljka u cvatu, listovi i korijen biljke.


Ljekovito djelovanje

Prema dostupnoj literaturi ambrozija se u pučkoj medicini rabi za liječenje niza tegoba i bolesti.
Vanjska uporaba:
• bolesti kože (raznih kožnih nečistoća, osipa, opeklina, modrica, raznih uboda i ugriza insekta (svježi list se zgnječi i stavi na mjesto uboda ili ugriza),
• bolesti reume (upala zglobova – stavlja se oblog na bolni zglob od svježih usitnjenih listova u kašu)
Unutarnja uporaba;
• visoke temperature tijela, groznice ( kao dobar antipiretik i antiseptik)
• grčeva (želuca, crijeva i maternice),
• plućnih tegoba (upale pluća – pneumonia, kašalj, katar, ),
• bolesti crijeva (proljev, infekcije, katar, enteritis, grčevi, konstipacije – zatvora, nadutost, nametnici),
• ženske bolesti (tegobe s mjesečnicom, grčevi, infekcije itd.),
• bolesti živaca ( kao antiepileptik).

Korijen ambrozije liječi tegobe žena i to naročito kod poremećaja mjesečnog ciklusa, a preporučuje se kao čaj nakon srčanog udara – infarkta.

Svježi sok biljke liječi razne infekcije stopala.

Polen ambrozije se rabi za antialergijske tretmane u zimskim mjesecima.

Alergija na ambroziju

Ambrozija je biljka koja izaziva pravu pošast kod osoba koje su alergične na pelud ambrozije.
Postoji savjet da alergične osobe ispiru usta i nos čajem od kadulje (Salvia officinalis L.), ili štapićem za nos, mažu nosnice pravim maslinovim uljem.

Polenoza je alergijska bolest koju izaziva pelud – polen.

Simptomi alergije na pelud ambrozije su:
- šmrcanje,
- suzenje očiju,
- pečenje nosa,
- curenje nosa, svrbež nosa,
- svrbež očiju,
- kašalj,
- kihanje,
- upalu očiju,
- otežano disanje itd.

Reakcija na polen započinje već kod koncentracije od 20 do 30 zrnaca u zraku na 1 metar kubični.
Izaziva ozbiljne reakcije i komplikacije kao što su:
- rinitis,
- peludna hunjavica i
- astma.

Liječi se poznatim lijekovima protiv alergije, a to su antihistaminci, kortikosteroidi, claritin itd.

Prirodan način liječenja je i imuno terapija tojest desenzibilacija sa postupnim davanjem većih doza alergena u svrhu da sam organizam postane otporniji na pelud ambrozije. Uz obične preporuke o izbjegavanju alergena tijekom dana i noći savjetuje se i talasoterapija s morskom klimom.


Zapadna pučka medicina rabi ambroziju kao;
- antibakterik,
- antiseptik,
- antipiretik,
- adstrigent,
- antidot,
- emetik,
- hemostatik,
- stumulant, za liječenje; u obliku čaja ili injekcija (leukoreje, prolapsa maternice, kronične gonoreje, menstrualnih bolova itd.), - za grgljanje bolesti grla,
- za vanjsko liječenje kože (ispiranje i oblozi za liječenje čireva,
- rana koje sliče gangreni,
- uboda insekta itd.), z
- a zaustavljanje pretjeranog slinjenja ispiru se usta svakih pola sata,
- za pranje usta,
- groznice,
- proljeva,
- dizenterije,
- dijareje,
- krvarenja nosa,
- krvarenja,
- živčanih bolesti,
- histerije itd.

U obliku ulja od ambrozije rabi se za:
- liječenje raznih površinskih rana
- za mazanje naročito kod djece, a u
- obliku masti-kreme za liječenje hemoroida,
- tumora hemoroida te ostalih vrsta raznih čireva.

U obliku tinkture uzimamo svakih 4 sata od 5-10 kapi.

KUĆNA BILJNA LJEKARNA: AMBROZIJA

Čaj
1 jušna žlica suhe biljke, 2 dl vode
Priprema: vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uporaba: pijemo 2-3 šalice čaja kod navedenih oboljenja.
Napomena: za ispiranje ili stavljanje obloga napravimo jači čaj.

Tinktura
uzima se 3x na dan od 5 do 10 kapi sa malo vode ili čaja.
Za recept se javiti na kontakt adresu!

Homeopatija
Ambrozija se uzima u obliku matične tinkture za liječenje peludne groznice, proljeva, grčevitih proljeva itd.


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:17



BAZGA – (Sambucus nigra L.)


Sinonimi: Sambucus vulgaris Lam. — Sambucus arborescens Gilib.

Narodni nazivi: apta, baz, baza, bazag, bazgovina, bezeg, bozgovina, crna bazga, crna zova, crni bazag, crni bezeg, obzovina, zova, zovika.

Opis biljke: bazga raste kao grm ili kao drvo, visoko 3 do l0 m. Kora je na donjem dijelu stabla svijetlosmeđa a prema gore sivo-bijela, pomalo izbrazdana i bradavičasto-točkasta. Postrane grane najčešće tjeraju već blizu zemlje. Drvo okružuje srž koja je plutasta, bijela i veoma lagana. Listovi stoje naspramno, nepravilno su perasti s jajolikim, dugo zašiljenim, tamnozelenim i po rubu pilasto nazubljenim listićima. Cvjetovi su bijeli do žućkasto-bijeli i sastavljeni u plosnati paštitac. Iz cvjetova se razvijaju isprva zelene, a potom smeđe-crvene i, konačno, sjajnocrne, male i sočne bobe.

Miris i okus: cvjetovi su jakog mirisa, a u suhom stanju blažeg. Okus cvjetova je aromatičan, pomalo nagorak. Listovi, mladi izboji, kora, a djelomično i korijen, mirišu neugodno nagorko. Sirovi plodovi imaju svojevrstan okus, dok su pripremljeni kao kompot prijatni.

Vrijeme cvatnje: lipanj, a vrijeme cvatnje sazrijevanja plodova - rujan.

Stanište: bazga raste rado na sunčanim šumskim krčevinama, na rubovima šuma ili u jako svijetlim šumama. Susreće se u blizini naselja, a i na zapuštenim mjestima.

Ljekoviti dijelovi biljke: u proljeće, u travnju i svibnju sabiru se mladi izboji i mladi listovi (Folia Sambuci). U vrijeme cvatnje, ali samo po sunčanom vremenu, sabiru se cvjetovi (Flores Sambuci), unutarnji dio korijenove kore sabire se od veljače do kraja studenoga, a koru s grana i stabla (Cortex Sambuci), kojoj je sastrugan unutarnji dio, od veljače do ožujka i od listopada do studenoga. U rujnu se sabiru dobro sazrele bobe (Fructus Sambuci). Kod sabiranja cvjetova sabiru se čitavi paštici te se posuše na suncu ili na sjenovitom mjestu. Tako osušeni cvjetovi mogu se i oruniti na rešetu, kako bi se odstranile cvjetne peteljke i dobio prvorazredno rešetan cvijet (Flores Sambuci sine stip.). Cvjetovi, koji nisu sabrani po sunčanom i suhom vremenu, brzo posmeđe pa čak i pocrne te nisu za upotrebu.
Ako se plodovi podvrgavaju sušenju, i njih treba sabirati tako da se sabire čitav paštitac. Nakon sušenja, najčešće na umjetnoj toplini, plodovi se orune na rešetu i pročiste od peteljaka. Ako se sabiru plodovi bez peteljke, bobe će se međusobno zgnječiti, slijepiti i vrlo lako upljesniviti.

Kuhani sok od boba je pravi osvježavajući napitak. Ne treba uživati svježe sirove bobe, pogotovu ako su dozrele, hiti svježi sok od boba jer može izazvati nepoželjne smetnje. Mučninu, povraćanje i proljev mogu izazvati 2 male čašice svježeg soka ili 2 jedaće žlice zrelih boba. Nakon uživanja svježih sirovih boba, može lako doći i do groznice. Neispravno je shvaćanje pučke medicine da se sirove bazgove bobe mogu upotrijebiti umjesto grožđa kap pojačana grožđana kura, pa se naročito osobama osjetljivim na želudac, takva kura ne savjetuje.
Ljekovite i djelotvorne tvari nabrojane su u nastavku opisa ljekovitosti pojedinih biljnih dijelova bazge.

Ljekovito djelovanje: listovi bazge i mladi izboji sadrže u proljeće ernulin, invertin, prilično mnogo kalijeva nitrata, saharoze, ljekovitu tvar sambucin i još niz dosada pobliže neistraženih ljekovitih tvari. Listovi, iako znatno manje nego cvjetovi, podražajno djeluju na rad znojnih žlijezda, a i pospješuju izlučivanje mokraće. Zbog toga se čaj od listova bazge preporučuje kod manjkavog izlučivanja mokraće, izazvanog poremećenim radom bubrega, kao i za izlučivanje nakupljene tekućine u tijelu. S obzirom da u listovima i mladim izbojima bazge postoji ljekovita tvar koja djeluje na količinu šećera u krvi, može se čaj od bazginih listova primijeniti za potpomaganje liječenja šećerne bolesti. Ćaj od listova radi tog svojstva, kao i zbog utjecaja na čišćenje i poboljšanje krvi, ne bi smio nedostajati ni u jednoj čajnoj mješavini ljekovitog bilja.

Cvjetovi bazge veoma su vrijedni zbog eteričnog ulja, sluzi, holina, samcu nigrina, smole, šećera, jabučne, valerijanske i vinske kiseline i saponina. Saponini i heterozidi naročito pobuđuju djelatnost znojnih žlijezda. Zbog togi se čaj od bazginih cvjetova prije svega primjenjuje kod prehlade, koja se može najbrže otkloniti jakim znojenjem. Potpuno je krivo shvaćanje da je izbijanje znoja, nakon uzimanja čaja od bazginih cvjetova u prvom redu uzrokovano toplinom samog čaja. Ako i stanovito toplinsko djelovanje utječe na znojenje djelotvorne tvari u cvijetu imaju mnogo značajnije utjecaje na izazivanje zno-jenja, pa je već srednja toplina čaja dovoljna da uzrokuje željeno i jako izbijanje znoja. Zato se čaj od cvjetova bazge s uspjehom primjenjuje kod bronhitisa, kašlja, gripe, hripavca, početne upale pluća, u liječenju tuberkuloze, kod jake hunjavice, ali i kod ospica, šarlaha, teškog disanja, astme i kod svih reumatičnih oboljenja kod kojih se intenzivnim znojenjem treba postići izlučivanje tvari koje su uzrokovale oboljenje.

Kora stabla i grana, i to naročito ostrugani srednji zeleni dio kore, kao i korijen bazge, sadrže smolu koja ima jako djelovanje na otvaranje stolice i izlučivanje mokraće, ako se primijeni ispravna količina. Veće količine uzrokuju povraćanje, jaki proljev, upalu želuca i crijeva, štoviše i upalu bubrega. Ispravno doziranje: 1 slaba čajna žlica za 1 šalicu, pije se u gutljajima i to ne više od 2 male šalice dnevno u razmacima, odstranjuje teškoće prilikom mokrenja, kod nagomilavanja mokraće, kod smetnji u radu bubrega i mjehura, vodene bolesti, edema, te kod reumatizma mišića i zglobova. Ovaj čaj i otvara, pa se među ostalim preporuča kod tvrde stolice, začepljenja i zatvora crijeva s povraćanjem stolice. Kneipp je veoma hvalio čaj od korijena bazge i tvrdio »da je on neprocjenjiv za oboljele od vodene bolesti ili za one koji se tuže na debljinu tijela«.

Zrele bobe sadrže mnoge ljekovite tvari: jabučnu, valerijansku i taninsku kiselinu, gorke tvari, eterično ulje, šećer, vosak, gumu, smolu i vitamine A-1, B, B-1, B-2 i C kao i novootkriveni vitamin J. Taj posljedni vitamin ima naročitu moć sprečavanja upale pluća pa ga treba obilno davati onima koji imaju osjetljiva pluća ili boluju od plućne tuberkuloze. U bobama bazge naročito je sadržan vitamin B-l (tijamin, aneurin) pa, ukoliko taj vitamin nedostaje organizmu, pospješuje se avitaminozom uzrokovana bolest beri-beri te brže napreduju upale živaca, vodena bolest i smetnje u optoku krvi. Ni jedna od biljaka, poznatih po vitaminu B-1, kao špinat, loćika, grašak, leća, lješnjak, žitne klice, rižine mekinje, kvasac i kiselo zelje, nemaju tolike količine tog vitamina, kao zrele bazgine bobe. Kako nije preporučljivo uživanje svježih zrelih boba, treba ih lagano prokuhati.

Pekmez od plodova bazge ne samo da je tečno jelo prijatnog mirisa, arome i okusa, nego predstavlja i odlično sredstvo koje potiče pražnjenje crijeva, kada se ne savjetuje uzimanje jakog sredstva za otvaranje, bilo zbog upale pro-bavnog trakta ili grčeva. Naročito je to kod male djece sasvim bezazleno, ali ipak sigurno sredstvo za otvaranje. Vrlo je korisno uzimanje boba u obliku pekmeza ili gustog soka, kod neuralgije, išijasa i krstobolje (lumbago). Kura soka od boba, uzimana hladno ili toplo, i to samo 2 puta dnevno po 30 g znatno pospješuje ozdravljenje od tih bolesti. Sokom od bazgovih boba s velikim se uspjehom liječi neuralgija trigeminusa (neuralgija ličnog živca). Vrlo je vrijedno bazgovo vino, pripremljeno iz zrelih boba. Ono nije samo tečno jagodičasto vino, ono je pravo sredstvo za jačanje (tonikum), naročito nakon tjelesne ili duševne prenapregnutosti, ono blago regulira stolicu, čisti krv, umiruje trbušne grčeve, crijevnu koliku, potiče apetit i otklanja smetnje u optoku krvi. U obliku toplog kuhanog vina, to je najbolje protusredstvo, ako je na pomolu gripa, bronhitis ili čak i upala pluća. S obzirom da se bazgovo vino vrlo jednostavno priprema, svaka bi ga domaćica trebala pripremiti kad bobe dozore. U navedenim slučajevima može se davati i mlađim osobama ali jako razrijeđeno.
Najjednostavnija i za kućanstvo najpraktičnija priprema bazgovog vina prikazana je iscrpno u posebnom poglavlju.

Primjena u narodnoj medicini: korijen bazge, kuhan u vinu, pomaže kod vodene bolesti. Slabunjave osobe uzimaju ga u malim količinama. Zdrobljeni, svježe sabrani listovi bazge i lagano prokuhani u toliko mlijeka koliko je potrebno da tučenjem nastane gusta kaša, upotrebljavaju se kao oblozi za liječenje opekotina i kod hemoroida koji krvare.

Svježe ubrani listovi i mladi izdanci bazge, poprženi na svinjskoj masti, dobro zgnječeni i protisnuti kroz sito, daju mast protiv bolova kod uloga. Iz mladih sušenih izdanaka i listova priprema se prah te se obilno izmiješa s mesnom ili mliječnom juhom. To otvara zatvorena crijeva. Slabašna, skrofulozna djeca treba da piju čaj koji se sastoji iz jednakih dijelova listova bazge i oraha. Za 1 šalicu čaja uzima se 1 čajna žlica te mješavine.

Pekmez od bazge, sok ili vino, uklanjaju nervozne srčane smetnje, a uzmete li ih uveče, olakšat će vam san. Ova sredstva otklanjaju nesanicu i pospješuju probavu.

Čisti čaj od cvjetova bazge, ukapan mlačan u uho, liječi bolove u uhu, a topao u ustima ublažuje zubobolju.

Pečeni cvjetovi bazge: cijeli paštici, ali čisti od ušiju, urone se u tijesto za palačinke i peku tako da plivaju u masti. Ovo je veoma zdravo jelo u proljeće a i pospješuje stolicu.

Sterilizirani sok od bazgovih boba, ili bazgovo vino, pomiješano sa sokom od tmina kuhano lagano sa šećerom, cimetom i klinčićima, daje odlično kuhano vino koje se ne može dovoljno preporučiti kod svih vrsti prehlade: hunjavice, kašlja, gripe i bronhitisa.

Takozvana »kaša od bazge«, a to su zrele bobe kuhane u vodi i protisnute kroz sito, kuhana s jabučnim ploškama i malo zaslađena, daje jušno jelo koje uživano hladno ili toplo ne samo da izvrsno prija, nego pospješuje stolicu i djeluje na čišćenje krvi.

Iz povijesti i mita: uz kamilicu vjerojatno ne postoji ni jedna druga biljka koja je postala tako pučka kao bazga. Ne samo da je nalazimo uza gotovo sve seoske kuće, nego i u malim kućnim vrtovima.
Ljekovitost bazge je vrlo mnogostrana pa se ubraja među najstarije ljekovito bilje.

U naseobinama kamenog doba u Švicarskoj i u naseobinama brončanog doba u gornjoj Italiji, nađeno je prilikom iskopavanja sjeme i grančice bazge, iz čega se može zaključiti da su već prethistorijski ljudi kuhali i uživali kašu od bazgovih boba i da su upotrebljavali koru i grančice od bazge.

Teofrast iz Erezosa (370—285 pr. n. e.), grćki filozof, tako je točno opisao grm bazge, da se po opisu bez sumnje može prepoznati, a i u djelima Dioskurida zabilježen je čitav niz mogućnosti liječenja bazgom. Plinije Sekund, taj neumorni sakupljač starih usmenih predaja, izvješćuje o prastarom narodnom praznovjerju i o upotrebi bazge u pučkoj medicini.

Još danas vrijedi u narodu poslovica da se pred bazgom mora skinuti šešir, jer je ona u stanju liječiti tucet bolesti. O bazgi postoji u povijesti i narodnoj predaji još čitav niz priznanja, no i spomenuto dovoljno govori o njezinoj veoma dugotrajnoj upotrebi.

Recept za pripremu bazgovog vina: u pocakljeni lonac, odgovarajuće veličine, ulije se 7 litara svježe vode, doda se 2 kg šećera i kratko prokuha, nakon toga se hladi dok ne bude mlačno. U tu se šećernu vodu zatim uspe 3 litre pažljivo orunjenih zrelih bazgovih boba i sve se ponovo zagrije još jednom dok gotovo ne zavre. Masa se ne smije kuhati! Nakon što se dobivena masa pokrivena ohladila, doda se 2 dekagrama sitno smrvljenog kvasca, dobro promiješa i sve nalije u jednu ili dvije velike staklene posude (stakleni balon). Nakon toga se začepi i kroz izvrtani čep provede cijev za vrenje. Cijev za vrenje omogućuje odvođenje stvorenog ugljičnog dioksida, a sprečava prodiranje štetnih octenih bakterija. Čep i uvedena cijev za vrenje moraju staklenu posudu dobro zatvarati. Za svaku sigurnost može se još zaliti toplim parafinom. Da bi se spriječilo ulaženje insektima za vrijeme vrenja odozgo u cijev za vrenje, treba je povezati komadićem tanke tkanine (gaza). U tzv. koljenu cijevi za vrenje mora uvijek biti vode da bi se spriječilo prodiranje octenih bakterija. Ako bi snažno izbijanje ugljičnog dioksida dovelo do istjecanja vode iz cijevi, treba je uvijek ponovo nadoliti. Vrenje, koje je u početku burno a kasnije sve slabije, može se dobro promatrati po dizanju i grgotanju mjehura ugljičnog dioksida u cijevi za vrenje, što se proces vrenja odvija brže, to je sigurnije da će bazgovo vino dobro uspjeti. Vrenje se najbolje vrši u prostoriji s temperaturom oko 20° C. U hladnom podrumu vrenje teče prepolagano, a može i posve prestati. Rezultat — umjesto bazgovog vina — bazgov ocat! I previsoke temperature nisu prikladne za ispravno vrenje, jer postoji opasnost da također nastane ocat umjesto vina.

U prvih 8 do 10 dana teče vrenje prilično burno, nakon daljnjih 8 do 10 tjedana, a to je glavno vrenje, sadržaj staklene posude postaje bistar. Sad je vrijeme da se vino oslobodi od taloga koji je nastao vrenjem pa ga treba veoma pažljivo pretočiti u čiste boce. Boce treba spremiti u hladnu prostoriju, najbolje u podrum, dobro začepljene i položene. Bazgovo vino, kao i svako drugo vino, duljim ležanjem postaje još jače i, ako je ispravno pripremljeno i spremljeno, može se držati godinama. Ukoliko su bobe bile naročito slatke i izdašne, može se prilikom pretakanja dobiveni talog na isti način opet spraviti s nešto više šećera (3,5 do 4 kg). Tada se dobije znatno lakše bazgovo vino kojeg nakon pretakanja u boce treba kao prvo trošiti, jer nije prikladno za dulje čuvanje. Važno je još spomenuti, da se dodavanje više šećera (kod prvog vrenja) takozvanim nadoslađivanjem prouzrokuje novi proces vrenja, pa se konačno dobije tzv. »bazgov liker«. Taj često presladak napitak nije više ljekoviti napitak, a može prouzročiti čak i pokvareni želudac. Konačno, treba spomenuti da kod pripremanja bazgovog vina, kao i drugih voćnih vina, ne smiju doći u dodir ni plodovi ni sok s limenim ili drugim metalnim posudana ili predmetima (zaimaljke, lijevak i tome si.). To šteti boji vina, a prije svega okusu.


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 20.09.11 23:17



CELER (Apium graveolens)

Drugi nazivi: AK, AČ, SELEN, VRTNI CELER
Dvogodišnja biljka s vrlo snažnim široko vretenastim korijenom.
Prve godine razvija bogatu rozetu velikih prizemnih listova, a druge godine između listova izraste uspravna, razgranjena stabljika, visoka i do 120 cm.

Cvate od travnja do kolovoza, cvjetovi su sitni, žućkasto-zeleni, združeni u brojne štitaste cvatove.
Celer uzgajamo po vrtovima i plantažno.

Neke vrste celera rastu i samoniklo, ali se ne rabe jer bi to moglo biti i opasno, zbog mogućnosti zamjene s nekom sličnom i otrovnom biljkom, prvenstveno s trubeljkom.

Ljekovita svojstva i primjena; Ljekoviti su svi dijelovi, uključujući i plodove, od kojih se dobiva ljekovito ulje.

Celer je ljekovit i kada ga uzimamo kao hranu i začin, za što se koristi korijen i zeleni nadzemni dio, prvenstveno listovi.

Prema starim zapisima, koristili su ga još stari Grci i Rimljani, a opisuje ga i preporučuje kao ljekovitu biljku i sv. Hildegarda od Bingena.

Celer je od davnine poznat i u našem narodu, naročito kao afrodizijak, pa postoje i uzrečice: "Kad bi žena znala sto celer čini muškarcu, išla bi ga tražiti po cijelom svijetu". Hi: "Kad bi muškarac znao celerovo djelovanje, zasadio bi njime cijeli vrt".

Značajno je naglasiti da celer obiluje vitaminima A, B, C i E, a liječi i pomaže kod niza bolesti:
- bolesti nastale pomanjkanjem vitamina A, B, C i E; giht i reuma;
- potiče izlučivanje mokraće,
- izbacuje pijesak i kamence iz bubrega i mjehura;
- liječi plućni katar s napadima straha i grčeva u prsima,
- razne kožne bolesti,
- djeluje protiv temperature,
- pospješuje cirkulaciju;
- utječe na rast i njegu kose i
- još jednom - celer je najsnažniji afrodizijak.

ČAJ - 2 čajne žličice isjeckanog celerovog korijena preliju se s 1/4 1 hladne vode i polagano se grije dok zakipi; nakon 5 minuta procijedi se.
Pije se po 2 šalice dnevno.

Na isti se način priređuje i čaj od celerovog lišća, ali se on brzo grije do vrenja i odmah se procjeđuje.

OPREZ
Bolesnici oboljeli od upale bubrega ne smiju uzimati celer, a ne preporučuje ga se ni trudnicama.
Srčani bolesnici smiju uzimati celer u manjim količinama, samo kao uobičajeni začin.

KUPELJ - sitno se isjecka 200 g celera (korijen i listovi) i ostavi se preko noći u 3 litre hladne vode; ujutro dobro podgrijemo te pravimo kupke ruku i nogu.
Tako činimo 1 x dnevno, kroz 2 tjedna.

KURA S CELEROM - svakodnevno se kroz dva mjeseca pojedu (s raznim drugim jelom) 3-4 osrednja celerova korijena, zajedno s listovima (misli se na celer iz domaćeg vrta, a ne iz plantažnog uzgoja). Time se uspješno liječi niz prethodno navedenih oboljenja, pod uvjetom da pacijent ima zdravo srce.


SOK - najljekovitiji je svježe iscijeđeni sok korijena, lista i stabljike; u odnosu na korijen uzme se manje listova, jer oni daju gorak okus.
Čisti celerov sok pije se 3 x na dan po pola šalice, 15 minuta prije jela; može se pomiješati i s nekim drugim sokom.

SOK OD LIŠĆA - pola čase toga soka dnevno uzima se za tjeranje mokraće iz tijela.

LJEKOVITA KAŠICA - sitno ribani celerov korijen i jedna domaća jabuka izmiješaju se s 50 g samljevenih oraha i 2 žlice meda od kadulje: ta se kašica pojede u tri puta tijekom dana, neposredno prije glavnih obroka, kao lijek protiv kožnih bolesti.


OBLOZI - sitno nasjeckani korijen i listovi celera kuhaju se u vinu dok se dobije kaša:
tu kašu stavljamo kao oblog u području mjehura. Time liječimo zastoj mokrenja.

OBLOZI - ako dojke otvrdnu, nasjecka se celerov korijen i stavi na grudi kao oblog.
Po potrebi se to ponavlja, a istovremeno se pije 1-2 šalice čaja od celerovog korijena.

KUPELJ - sitno se isjecka 200 g celera (korijen i listovi) i ostavi se preko noći u 3 litre hladne vode; ujutro dobro podgrijemo te pravimo kupke ruku i nogu.
Tako činimo 1 x dnevno, kroz 2 tjedna.

MJEŠAVINA ZA NJEGU KOSE - načini se uvarak od celerovih listova i stabljike zajedno s listovima čička i breze; opere se kosa i osuši, bez ispiranja.
Osim njege ova mješavina potiče i rast kose.


Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 11.09.12 0:33


Kurjak, Božurak, Kraljev cvijet, Trojačke rože, Cvijetni inat, Kosovski božur.
Lokacija Strepci, Bosnia And Herzegovina, 24.03.2012.
Rijetki cvijet snimljen na „nepoznatoj lokaciji“ u Štrepcima. Poznata imena: božurak, kraljev cvijet, kurjak, trojačke rože, cvijetni inat, kosovski božur.
Božur je zakonom zaštićena vrsta, tercijarni relikt i rijetka biljka, zaštićen i u našim krajevima te se nesmije brati. Najčešće se uzgaja kao vrtna ukrasna biljka, a u prirodi raste po planinskim uvalama.

Korijen božura djelotvoran je u liječenju:
- Grčeva i to epileptičnih i grčeva mokraćnog mjehura i bubrega, grčeva u djece, menstrualnih grčeva.
- Bolesti živaca kao što su živčane slabosti, neuralgija, padavica, histerija, posljedice pretrpljenog straha, (PTSP).
- Bolesti bubrega i mjehura.
- Bronhijalnog napada, astme.
- Bolesti jetre tj žutice.
- Stezanja ili grčenja periferije srca.
- Epilepsije.
- Hormonalnih tegoba u žena za vrijeme ciklusa, te za izazivanje mjesečnice.
- U pučkoj medicini nekad su se cvijet i sjeme božura koristili za liječenje grčeva crijeva i želuca.
- Jakog grčevitog kašlja.

Kinezi smatraju da je ova biljka vrlo svojeglava, odnosno da se inati, jer kad je kraljica Mu priređivala neku proslavu, naredila je svom cvijeću da procvate, i svo je cvijeće poslušalo, jedino je božur otezao i nikako da procvate. Kraljica ga je za kaznu protjerala u provinciju, a kad je cvijet stigao u planinsko selo, božur je otvorio svoje predivne cvjetove. Kraljica je pobjesnila kad je saznala, naredila je da odmah spale prkosni božur.

Međutim, božur je baš poput feniksa, iz pepela izrasao još ljepši i impozantniji.

Na drugom kraju svijeta, u staroj Grčkoj, božuru su posvetili cijeli mit. Navodno je liječnik Paeon njome izliječio ranu bogu Plutonu, kojeg je ranio Hermes. otud i njezin latinski naziv, paeonia. Paeon, Grčki bog zdravlja.



Boce-Team
Admin

Broj postova : 1400
Points : 2993
Reputation : 4
Join date : 15.05.2008
Age : 51

Re: Flora i Fauna

Postaj  Boce-Team on 11.09.12 0:40

Neki od naziva cvijeća su isti i u drugim krajevima, a neki su samo naši. Zapisah ih da se podsjetimo nečega lijepog iz našeg djetinjstva, a što je vjerojatno već i zaboravljeno. Ovim nepotpunim nabrajanjem zavičajnoga nazivlja cvijeća ostavljam mogućnost za sve one koji znadu više da ga nadopune.

Najčešće proljetnice naših livada zvale su se:

visibaba – bijele boje
procijepak – svijetloplavi
žabljak – žuti
kukurijek ili snježnica – različitih boja
ljubičica – ljubičaste boje, makar je u pjesmama spominju kao plavu
Kasnije su svojom ljepotom i crvenom bojom, naša polja, ukrašavali cvjetovi poljskoga maka.

..........

Cvijeće naših vrtlačića (cvijetnjaka i ružičnjaka):

- Ružice penjačice – bile su ukrasi malih bijelih posavskih prizemnica, a kasnije i viših kuća i ponos svake djevojke. Ružicama je uvijek i trebao potporanj zbog dugih, mlohavih grana, a za to su bili pogodni zidovi naših kuća.

Ruža - bijele, crvene i ružičaste


- Ruža - bijele, crvene i ružičaste, koje su u svako vrijeme imale dostojanstven izgled i poklanjale se u osobitim prigodama, najobljubljenija je i najraširenija vrtna biljka. Ne zovu je zaludu „kraljica cvijeća”. U našem kraju je bilo prelijepih ruža, doduše ne kao u nizozemskom rozarijumu „Westbroekpark” gdje se održava internacionalna izložba „Zlatna ruža” (ili nekom drugom rozarijumu u svijetu), ali koje će ostati upečatljivije u našim sjećanjima više od bilo koje svjetske izložbe.

- Ljiljan ili ljeljen – najprije bijeli sa žutim tučkom opojna mirisa, zvani „svetoantunski”, kasnije su se u selu uzgajali i u drugim, najviše tamnonarandžastim bojama, ponekad „špricani” tj. šatirani.
Ljiljan je izražajnih ljevkastih cvjetova na visokim stabljikama, koji osvajaju svojom ljepotom i mirisom. Negdje je i jestiva biljka, ali u našem zavičaju prije svega plijenio je svojim mirisom.

Ljiljan



- Markovac (perunika, iris)– ljubičasto- plavi i bijeli, cvate oko blagadana sv. Marka (25. travnja), otud mu i ime markovac. Međutim, perunike i u drugim bojama; žute, bijele..., kažu gotovo u svim bojama, osim u žarko crvenoj, a ima i dvobojnih npr. ljubičasto-žute.

Markovac (perunika, iris)


- Kadifa (riječ kadifa dolazi iz turskog jezika u značenju, samt, baršun, pliš, a neki kažu da je dobila ime po etruščanskogm bogu Tagesu, bogu mudrosti..) zlatnožute, narandžasto-crvenkaste i smeđe-crvene boje, „baršunastih” cvjetnih latica intenzivnog mirisa. Kadifa je jednoljetnica, koju je uzgajala gotovo svaka posavska kuća zbog duljine njenog cvjetanja od lipnja pa skoro do sv. Kate, tj. prvoga snijega.

Kadifa



- Liza (pelargonija) – lize su krasile okna malih posavskih, a kasnije i balkone planskih kuća svojom bijelom, crvenom i ružičastom bojom. Njome su kićeni svatovi. Neki je dovode u svezu s imenom Elizabeta.....

Liza (pelargonija)


- Minđuše (fuksije) – naziv ovoga cvijeta je turcizam, a mogli bismo ga prevesti kao „ušnjaci” ili „naušnice” a doista tako i izgledaju prekrasni tamnocrveni i višnjevi cvjetovi
Negdje to cvijeće nazivaju i srdašca, koja su djevojke stavljale na uši.

- Jorgovan – grančice grozdastih bijelih, ružičastih i ljubičastih cvjetova, čije smo najsitnije cvjetiće zaticali u kožne bore ručnoga palca mašući njime polako, brojeći ili govoreći „voli me - ne voli me” trenirajući tako svoju izdržljivost i spretnost. Jorgovanov prodorni miris koncem travnja i početkom svibnja razlijegao se našim dvorištima i nagovještavao stvarni kraj hladnijeg doba. Grmovi jorgovana rasli su od 4 do 7 metara, a naši punocvjetni jorgovani su razgaljivali mlađahna srca koja su si pod njihovim granama izražavali prve zaljubljene osjećaje.
Kada su „došli u modu” sapuni s mirisima ruže, ljubice, jorgovana...svaka djevojka se nastojala domoći te dragocjenosti i imati ju pored dunje i jabuke na svome ormaru (namjerno velim prijedlog „na” a ne „u” ormaru jer je tako cijela curska sobica mirisala).

Jorgovan



- Dragoljub – cvijet simboličnoga imena resio je gotovo svaki posavski vrtlačić, vjerojatno zbog osobitog tla koje mu je pogodovalo. Zanimljiv je po svojim listićima (čula sam kasnije da ih netko upotrebljava i za salatu!), koji čine krug, rozetu, kao i po svojim bojama: crveni i ružičasti. Naše žene su voljele one „streljičave” tj. narandžaste boje i čičkove boje.

Dragoljub


- Noćnjak - neki ga zovu i noćnik ili noćurak (a i čudesni cvijet), čije ime takodjer sve govori. Naime, ti plavo-ljubičasti, bijeli „prskani” cvjetovi, plave ili bijele površine latice s točkicama neke druge boje ( na jednoj stapki se nalazilo po 3 do 6 cvjetova zajedno). Cvjetovi se otvaraju u predvečerje do sljedećega jutra, dakle, rađali su se zalaskom sunca, a njegovim rađanjem povlačaili na počinak zatvarajući svoje latice..

Noćnjak


- Jesenjak – iako je taj cvijet vezan uz vrijeme osobitog pohoda grobljima za Dan mrtvih, u drugim zemljama nema samo tu odliku. Ime je pogođeno i vrijeme kada nije bilo drugačije mogućnost uzgoja doista je i cvao samo u jeseni. Dragocjen je po svojoj raznolikosti oblika i boja.

- Božur (ak) – biljka velikih rujnih i „višnjevih” cvjetova iz porodice žabnjača bila je rado viđena ispred naših kuća. Sada ih primjećujemo manje nego nekad, kao da su „izašli iz mode”. No, tko je nekada vidio božur u punom cvatu u seoskim cvjetnjacima sigurno će ga zaželjiti imati pred svojom kućom.
Naravno, ima božura različitih boja onih ružičastih sa zlatnom sredinom, svjetlobijelih s crvenim mrljama, ljubičastoružičastih srebrenog sjaja, tamnoružičastih.....
Kažu da je božur simbol istine, ali i stida.

- Ključić- sitni crvenkasti cvjetići

- Karanfili (klinčići) – bijeli, ružičasti, crveni i šatirani, intenzivnoga mirisa, zvali su ih i turski. Cvjetovi zasebne ljepote puni ili jednostavni s laticama glatkoga izrezuckanoga ruba, vrlo su ugodnoga mirisa.
Zanimljivo je s jezičnog aspekta da sam od pokojnog djeda čula zbirnu imenicu za karanfile: karanfilje, valjda analogijom smilje, bosilje...Taj je lijepi cvijet kasnije “ni kriv ni dužan”, u vrijeme „provomajskih parada” i slavlja radnika stavljan u zapučke revera kaputa i kostima, te dijeljen “drugaricama” za Dan žena, postao je simbolom komunističke orjentacije.

- Prela – vitka biljčica s ljubičsto plavim i ružičastim cvjetićima ne na vrhu, već sa strane stabljike

- Jorgotin - (dalije ili georgine) grmolika lika, uvijek s više cvjetova na stabalcu. Cvatu poput božura sa svojim lijepim kovrčastim laticama, narandžastih, ružičastih višnjevih, crvenih ....boja

- Lijepi d(j)ečki – jednostavni i ponosni, sa sjemenkama koje pucaju na najmanji dodir. Cvjetići mogu biti u bijeloj, žutoj, purpurnocrvenoj, plavoj, ljubičastoj i šarenoj boji.

“Zečje uši” – osobito na grobljima, dugi mekani ”flišeni” listovi

- Ciciban......

Zanimljivo je reći da su i imena cvijeća dobivana po imenima osoba npr.
Lijepa mara,
bijela janja
zelen kata .......

Uz bršljane i druge zimzelene ukrasnice naši vrtlačići tj. cvjetnjaci i ružičnjaci bili su mjesta koja su odražavala dušu onih njihovih vlasnika. Vrtlačić je bio ponos svake djevojke i mlade žene i valjalo ga je poseno ograditi i urediti, obojenim, a nekada i prepletenim tarabicama ili ogradama od cigle. To je ovisilo o spretnosti muških ukućana koji su imali volje i smisla da naprave nešto lijepo. Bilo im je ugodno čuti javne glasne komentare prolaznica koje su hvalile spretne ruke rukotvorina.


Sponsored content

Re: Flora i Fauna

Postaj  Sponsored content Today at 5:11


    Sada je: 10.12.16 5:11.