Boće

Samo jedno je Boće

Samo za registrirane

Sve vijesti

Foto galerije

Brojač


    Flora i Fauna

    Share

    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 27.10.10 8:50

    Mušmule





    Mušmula ili Mespilus germanica

    se pokazala kao odlično sredstvo za jačanje probavnih organa, reguliranje stolice i za zaustavljanje lakših proliva.

    Njene plodove treba konzumirati sve dok ih ima u kasnoj jeseni i s time spremno ulazimo u samu zimu.

    Od svježih pupoljaka i cvjetova mogu se na brzinu spravljati ljekoviti čajevi od kojih su višestruke koristi i za disajne puteve.


    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 27.10.10 8:54

    Džanarika ili kako se već zove

    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 27.10.10 9:04

    ŽARA ili KOPRIVA


    Svima dobro poznata korovska ljekovita biljka, koju već možemo nazvati i industrijskom jer joj je sve širi dijapazon upotrebe. Ušla je i u narodnu izreku "Neće grom u koprivu". Narod je od davnina koristi za spremanje raznih jela (salate, pite i variva), baš u gladnim godinama, jer njeni mladi izdanci potjeraju u rano proljeće i tada su i najljekovitiji. Poslije svakog branja ili košenja ona se podmlađuje (i do desetak puta godišnje).

    Žara je za malokrvne i anemične osobe, obiluje ljekovitim hlorofilom koji sadrži željeza, Osim hlorofila, ima i tanina, mravlje, octene i maslačne kiseline, karotena, fitosterola, lecitina, sluzi, voska i kremene kiseline. A samo prisustvo glikokinina opravdava njenu upotrebu protiv šečerne bolesti (dijabetesa). Njene žarne ćelije sadrže histamin i acetilholin koji po koži izazivaju crvenilo i plikove (žare), što je naročito neugodno za malu djecu koju roditelji često kažnjavaju i plaše žarom što je jako pogrešno.

    Čaj od koprive daje se protiv proliva, bijelog pranja, hemoroida koji krvare i uopce za zaustavljanje krvi. Odlično se pokazala za bolji rast kose, opadanja kose i suzbijanje peruti. Pomaže oboljelim od reumatizma, išijasa i neuralgije kad se povremeno nažare tj. išibaju svježom koprivom. Kopriva se odlično pokazala protiv mnogih zaraza koje su nastale poremećajem prometa materija u organizmu. Kopriva dovodi krvni tlak na normalu ( snižen povećava a povišen snižava do normale ). Jedno je od najboljih sredstava protiv radijacije tj. njenih posljedica.

    Dobra za prostatu, protiv noćnog mokrenja u djece, protiv kamenca. Neprevaziđeni čistač krvi i krvnih žila koje širi. Koristi se kao lijek protiv leukemije i raka zajedno sa Kunicom i Nevenom. Moćan antibiotik i antioksidans.

    Pripravci korijena službeno su odobreni za liječenje benigne hiperplazije prostate (nezloćudnog povećanja prostate).



    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 0:48



    ŠUMSKA JAGODA, FRAGARIA VESCA L.
    Jagoda liječi jetru

    Pučka medicina preporučuje plod šumske jagode kod proljetnog umora, slabe cirkulacije, bolesti jetre, mjehura, bubrega, želuca, crijeva te za liječenje skleroze krvnih žila, povišenog tlaka i tromboze

    Jagoda šumska (Fragaria vesca L.) pripada obitelji Ružovki (Familia Rosaceae).

    Farmakopejski naziv joj je Fragariae folium – frucus – rhizoma.

    Prirodni je antidiaroik, antisklerotik, anibakterik, antireumatik, aromatik, detoksikant, dijetik, diuretik, hemostiptik, holagog, holeretik, laksativ i sedativ.

    Druga imena su joj crvena jagoda, divlja jagoda, jagodnjaca, fragula, pozemljuša, rumena malina, rdeča jagoda.

    Engleski naziv joj je Strawberry, Wild strawberry, njemački Wald-Erdbeere, Erdbeere, francuski Fraisier des bois, a talijanski Fragola comune.

    Jagoda je trajna biljka koja se razmnožava vriježama, koje se prostiru vodoravno po zemlji, ukorijene se i stvaraju nadzemne dijelove biljke. Trostruko perasti listovi su na peteljkama, a okruglo-jajolika oblika, na krajevima nazubljeni i dlakavi.

    Cvjetovi su bijele boje i nalaze se na dugim drškama.

    Plod je crvene boje, sočnog okusa. Kod nas još rastu samoniklo F. Elatior i F. viridis.

    Biljka bez cvjetova ne miriše, a okus joj je po travi, gorak. Plod je aromatičan i sladak.

    Jagoda cvjeta od od travnja do lipnja, a može ponovo cvasti ujesen. Raste na različitim mjestima u šumama, livadama, proplancima, čistinama, između grmova te u vrtovima.

    Za branje i preradu koristi se čitava biljka, list, korijen, cvijet i plod.

    Korijen se sabire u rano proljeće ili ujesen, cijeli nadzemni dio bez cvjetova od svibnja do srpnja, plod kad sazri u srpnju odnosno kolovozu.

    Dijelove biljke sušimo na toplom i prozračnom mjestu,

    Ljekovito djelovanje
    Uvijek kada je riječ o jagodi prisjetim se postarijeg gospodina s naših predavanja i njegovog svjedočenja o ljekovitosti jagode u liječenju oboljele jetre.

    Govorio je da su šumske jagode pomiješane s medom pravi lijek za bolesnu jetru.

    Šumska jagoda u novije vrijeme izlazi iz zaborava službene farmakopeje jer u pučkoj medicini nije nikad zaboravljena, a rezultati kod liječenja određenih bolesti potvrđuju njezinu ljekovitost.

    Pučka medicina preporučuje plod šumske jagode:
    - kod proljetnog umora,
    - slabe cirkulacije,
    - bolesti jetre,
    - mjehura,
    - bubrega,
    - želuca,
    - crijeva te za liječenje skleroze krvnih žila i povišenog tlaka,
    - za bolesti izazvane grušanjem krvi (tromboza) ili kod takozvane ljepljive krvi.

    Čaj od listova jagode liječi razne proljeve izazvane bolešću ili hranom.

    Veliki biljar Carl von Linne liječio je svoje napadaje gihta kurama s jagodama.

    Jagoda je hrana za razne dijete koje se primjenjuju
    - za reumu,
    - giht,
    - dijabetes,
    - multiplu sklerozu,
    - rak i u
    - rekonvalescenciji.

    Kao detoksikant krvi i čitavog organizma nezamjenjiva je u sastavu proljetnih čajeva koji se uzimaju za čišćenje krvi i organizma od otrova (autointoksikacija) nakupljenih jednoličnom zimskom prehranom, zatvorima (neredovita stolica) itd.

    Plod jagode u pojedinim kurativama djeluje diuretično, to jest pojačava izlučivanje mokraće te liječi infekcije grla, mokraćnog puta i mokraćnih organa, a izvrsna je dijeta kod svih oboljenja jetre.

    Detoksicira, to jest pročišćava jetru, osvježava i potiče njezine funkcije, a kod oboljenja žučne vrećice plod jagode djeluje dvojako, i to kao holeretik, pojačava stvaranje žuči, a kao holagog pojačava izlučivanje žuči, ovisno o namjeni.

    Čaj protiv krvarenja
    Čaj od listova jagode uspješno se primjenjuje kod oboljenja maternice jer sprječava jako krvarenja.
    Kod oboljenja živaca čaj od listova i od čitave biljke (korijen, list), u kombinaciji s ostalim ljekovitim biljem jača živce i smiruje.

    Svježi sok jagode omogućuje zadržavanje mokraće (nekontrolirano mokrenje ).

    Korijen šumske jagode u čajnom pripravku ljekovito djeluje na krvarenja iz nosa, krvarenja raznih manjih ranica, hemoroida, zubnog mesa itd.

    Ako močimo listove jagode u rakiji i njome grgljamo usta, sprječavamo krvarenje zubnog mesa i gnojne upale usta, afte itd.
    Kura s jagodama pomaže kod oboljenja bubrega i dijetaze mokraćne kiseline.

    Zapadna pučka medicina rabi šumsku jagodu:
    - za liječenje lošeg ili izgubljenog apetita,
    - astme,
    - slabe cirkulacije,
    - za čišćenje krvi,
    - bolesti mjehura,
    - krvarenja,
    - bolesti želuca ( gastritisa, katara crijeva, slabog želuca itd.) i
    - jetre (hepatitisa, jetrene ciroze, masne jetre, itd.),
    - proljetnog umora,
    - kašlja,
    - hemoroida,
    - katara,
    - upale usta,
    - bolesti bubrega i mjehura,
    - artritisa,
    - gihta,
    - reume.

    Od kontraindikacija najčešće su kod djece i to u vidu alergija na jagode!


    Inspiracija umjetnicima

    Simbolika jagode kroz povijest je u narodu obilježavana na više načina. Kršćani su ukrašavali haljine Djevice Marije kiticama jagoda, a u astrologiji je simbol Venere. Pjesnicima i slikarima inspiracija je ljepote boje i ljubavi. Carl Linné, veliki botaničar, hvali ljekovita svojstva jagode.

    Ljekovit sadržaj
    Energetska vrijednost ploda je 168 kJ ili 41 cal. Vode ima 81,05%, voćnog šećera 5.13%, grožđanog šećera 1,11%, bjelančevina 0,6%, masti 0,5%, kiselina 1 posto i to folne, limunske, grožđane, salicilne, vinske; vitamina C od 60 mg do 200 mg zavisno o staništu, vitamina B1, B2, B3, nijacina B 6, kalija 134 mg, fosfora 31 mg, kalcija 24,7, magnezija 13,8 mg, sumpora 12 mg.

    Sadrži i katehinske tanine, flavonoide, bioflavon (antikancerogena tvar), leukocijan, eterična ulja, fragarin, galotanin, triterpen, pentozan elagni tanin, mikroelemente željeza 0,9 mg, magnezija, bakra, cinka i joda. List ima vitamina C, pektina, tanina, niz alkaloida, flavonoide, eterična ulja, spojeve željeza i vapna.

    Proljetni čaj
    (za detoksikaciju organizma)
    10 g listova jagode, 10 g listova kupine, 10 g listova maline, 10 g cvijeta tratinčice, 10 g listova maslačka
    Uputa za pripremu:
    Od te mješavine uzmemo 3 žlice i prelijemo s 6 dl kipuće vode. Poklopimo, pustimo da odstoji 1 sat i procijedimo.
    Uputa za uporabu:
    Pijemo po 2 dl zaslađeno prije jela tri puta dnevno.
    Napomena: Čaj možemo pripremiti i od jednakih dijelova svježeg bilja koje sitno isjeckamo.

    Ljekovita kura
    Napomena:
    Kuru s jagodama provodimo s određenom propisanom dijetom. Ova se kura može provesti u trajanju tjedan dana, ali to ovisi o bolesti kod koje je primjenjujemo. Tijekom primjene stolica poprimi crvenu, a mokraća ružičastu boju, zbog fragarina koji se nalazi u plodu.

    Čaj od listova i korijena
    Uputa za pripremu:
    Čaj od listova i korijena jagode pripremamo tako da uzmemo 1 žlicu lista i korijena i stavimo u 2 dl vode. Čim zakuha maknemo s vatre, poklopimo i pustimo da odstoji 1 sat i procijedimo. Takvom čaju možemo dodati i suhe jagode i med.
    Uputa za uporabu: Pijemo između obroka 2-3 puta dnevno po 2 dl.

    Kura s jagodama II.
    1 kg jagoda
    Uputa za pripremu:
    Tijekom dana u 5 obroka jedemo jagode s mlijekom, vinom, sokom ili limunom. Podijelimo jagode po 200 g i sami odredimo redoslijed uzimanja. Kura traje 5-6 tjedana. Kuru sa šumskim jagodama uzimamo kod sljedećih oboljenja: pijeska i kamenca u bubregu, mjehuru i žuči, bolova u kukovima, za jačanje srca, kod žutice.
    Primjer:
    Za jačanje srca jest ćemo jagode sa sokom od limuna ili vinom, a za odstranjivanje pijeska i kamenca jedemo jagode s limunovim sokom.
    Napomena:
    Šumske jagode su djelotvornije od vrtnih. Za liječenje vrtnim jagodama uzimamo dvostruku količinu.

    Bistri sok

    5 kg jagoda, 750 g šećera
    Uputa za pripremu:
    Jagode operemo i očistimo od plijesni i peteljki. U posudi koja nije od željeza posipamo jagode šećerom i pustimo da odstoji 2-4 sata. Pomoću sokovnika s centrifugom iscijedimo sok te dobiveni sok stavimo da kratko prokuha. Vrući bistri sok ulijemo u pripremljene sterilizirane boce i hermetički zatvorimo. Boce utoplimo krpama da se polako hlade.
    Uputa za uporabu: Uzimamo 3 puta po 2 dl bistrog soka dnevno, a u pojačanoj recepturi dvostruko više.


    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 0:59



    JORGOVAN (Syringa vulgaris)
    Jorgovan obični je ljekovita biljka od čijih se listova spravlja
    tinktura a koja liječi:
    - malariju,
    - groznicu,
    - giht,
    - kostobolju,
    - reumatizam...

    Kod malarije i groznice piti po jednu kavenu žličicu prije napada, sljedećeg dana 1 žličicu za vrijeme napada, trećeg dana jednu žličicu poslije napada.
    Malarija i groznica prolaze nepovratno.

    Kod reumatizma i taloženja soli u zglobovima (gihta) piti po 50 kapi tri puta dnevno.
    Liječnje traje tri mjeseca.

    Ovu tinkturu utrljavati i praviti od nje obloge.

    Koristi se takođe kod kostobolje.

    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:00



    KAMILICA (Matricaria chamomilla L.)

    Kamilica (Matricaria chamomilla L.) iz obitelji glavočika (Familia Asteraceae),

    Ljekarnički naziv – Flores chamomillae je antiseptik, antiinflamatorik, antibakterik, antidepresiv, antiflogistik, antispazmodik, analgetik, aromatik, dermetik, diaforetik, diuretik, fungcid, kozmetik, karminativ, leukocitni stimulans, sedativ.

    Druga su joj imena: bela rada, carev cvet, gamilica, jarmen, kamomila, kokotnjak, lepa kata, ljutić, mala titrica, maternjak, milica, rman, telenak, zdravić i žabnjak.

    U narodu se upotrebljava kao lijek za sva oboljenja s tisućljetnom tradicijom liječenja.

    Cvate od lipnja do kolovoza.

    Sakupljaju se cvjetne glavice koje moramo brzo sušiti na toplom i prozračnom mjestu u hladu.

    Može se sušiti i na umjetnoj temperaturi, ali ona ne smije biti veća od 45 st C. Osušene cvjetove stavimo u dobro zatvorenu ambalažu u koju ne smije prodrijeti vlaga.

    Za kupke od kamilice beremo cijelu biljku koju sušimo na toplom i prozračnom mjestu te nakon sušenja usitnimo.

    SADRŽI: eterično ulje azulen (tamnomodre boje ), bisabolol, hamazulen, spatulenol, proazulene (matricin, matricarin,), hamaviolin, seskviterpene, stearin, fitosterin, flavinoid (apna igenina, apigetrin, quercetin,), kumarin (umbeliferina, dioksikumarina), nikotin, organske kiseline, salicilske kiseline, vitamine C i B grupe, karotin, kalcij, fosfor, sumpor, gorke tvari, tanin, gume, vosak, itd.

    Najizraženije djelovanje kamilice je antiinflamatorno (antiinflamatorik), to jest antiupalno djelovanje,
    kod svih upalnih procesa, bila ona unutarnja ili vanjska.

    Znanstveno je dokazano da kod liječenja želučanih oboljenja, kamilica ima izlječiv učinak, jer djeluje antiupalno, antipeptično, sedativno i antispazmodično, naročito kod čira na želucu i dvanaesniku.

    Bisabolol sprječava razvoj upale, smiruje i liječi, te se njegovo djelovanje primjenjuje u liječenju inhibicija ulkusa uzrokovanim alkoholom, stresom ili indometacinom.

    Također je izraženo antipiretičko djelovanje kod visokih temperatura tijela.

    Razvoj upalnih procesa sprečavaju njeni sastojci – matricin, hamazulen i cis-spiroeter.


    Kamilicu upotrebljavamo u liječenju kao čaj :
    - antiupalnog,
    - antispazmotičkog (kod raznih grčeva, naročito kod dojenčadi i djece) i
    - analgetičkog djelovanja (smanjuje i smiruje bolna stanja glave, nogu, želuca,
    - neuralgije trigemini (upala velikog živca lica),
    - antibakterijskog (razne bakterije u mokraći, koži, crijevima),
    - dermetičko-kozmetičkog (raznih kožnih nečistoća lica i tijela, upalnih stanja kože, opeklina, sunčanih opeklina, parazita i nametnika na koži),
    - raznih posjekotina i rana,
    - kod problema s kosom – masna kosa, bolesno vlasište kose – korijen,
    - nateklih očiju, podočnjaka, konjuktivitisa, kod iritirane bijeloočnice, crvenih očiju, mutnih očiju, umornih očiju itd.
    - diuretičnog (pojačava izlučivanje mokraće – mokraćna kiselina).

    Čaj od kamilice upotrebljava se i za pojačano znojenje,
    - za jače znojenje dodajemo cvijet lipe i cvijet bazge),
    - fungocidnog (kod raznih gljivičnih infekcija),
    - karminativnog (smanjuje nadutost i sprječeva nakupljanje plinova u crijevima),
    - sedativnog (kod nesanice, naročito dječje, noćnih mora, neuroza, depresija, zabrinutosti i općeg lošeg tjelesnog i psihičkog stanja) djelovanja.

    Pijenjem čaja od kamilice povećavamo broj leukocita u krvi,
    - liječimo nazeb i prehladu, a kod ženskih bolesti možemo liječiti bijelo pranje, menstrualne grčeve,
    upalne procese, kao i razne bakterijske i gljivične infekcije (candida).


    Kamilicu možemo rabiti na razne načine:
    – za ispiranje (usne šupljine i grla, kožnih osipa i nečistoća, kose itd.),
    – grgljanje (infekcije grla),
    – inhalacije (dišnih puteva i organa),
    – inhalaciju (kod hunjavica, prehlade, nazeba sinusa itd), te za
    – pripremu obloga (posjekotine, rane, uganuća, bolna mjesta, kraste, lišaj, itd).

    Jaki čaj i veća količina čaja od kamilice izaziva povraćanje, pa je možemo upotrebljavati
    kod raznih trovanja želuca.

    Kamilica se u oficijelnoj medicini klinički primjenjuje za liječenje:
    - alergije,
    - alergije kontaktne,
    - anemije,
    - akne,
    - apscesa,
    - anksioznosti,
    - abdominalnih bolova,
    - angine,
    - artritisa,
    - bolesti mjehura (kamenci, upalna stanja, pijesak),
    - bolesti bubrega i mjehura (ciste, upalna stanja, pijesak, bakterije),
    - bronhitisa,
    - čira na želucu i dvanaesniku,
    - divertikulitisa,
    - embolusa,
    - ekcema,
    - enteritisa,
    - jetrenih bolesti,
    - grčeva, dječjih grčeva,
    - groznice,
    - gastritisa,
    - glavobolje,
    - gingivitisa,
    - gojaznosti,
    - grla – katar,
    Za ispiranje:
    - iritiranosti kože,
    - infekcije rana,
    - ispiranje očiju,
    - hemoroida,
    - kožnog osipa,
    - katara, za pranje lica,
    - komplikacija želuca,
    - konjuktivitisa,
    - lošeg zadaha iz ustiju,
    - kao losion za kosu,
    - kod menstrualnih problema i bolova, te neredovite mjesečnice,
    - pri prvoj pomoći (kod svih lakših problema – probava, živci, nesanica itd.),
    - za ispiranje rana,
    - pri relaksiranju živčanog sustava, kao sedativ za spavanje,
    - sunčanje – zaštita, stres, tonzilitis, tumori, ugrizi,
    - upalna stanja (želuca, jednjaka, tankog crijeva, ustiju, kože, ),
    - pri liječenju vena,
    - zatvora-konstipacija,
    - zubobolje i zabrinutosti,
    - za izazivanje podrigivanja,
    - za čišćenje kože, žutica, žlijezde,
    - ženske bolesti,
    - želučani grčevi i drugo.

    Koristi se i kod prehlade.

    Kućna biljna ljekarna

    Čaj
    Čajnu žličicu kamilice preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti da odstoji 5 minuta i procijediti.
    Količina cvijeta kamilice može biti i veća. Piti do tri šalice čaja na dan, te prema uputi terapeuta.

    Čaj za znojenje
    Čajnu žličicu cvjetova kamilice, lipe i bazge, preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti da odstoji 10 minuta i procijediti. Piti dvije do tri šalice čaja u toku dana kod prehlade, gripe, i to naročito kod početnih stanja bolesti kako bi izazvali obilno znojenje.

    Prašak
    U mlincu za kavu samljeti cvjetove kamilice u prah.
    Prašak se koristi za posipanje raznih ozljeda kože, a za unutarnju uporabu dva do tri puta na dan, koliko stane na vrh noža.

    Ulje
    U tamnu bocu staviti 50 g suhih cvjetova kamilice i preliti s 0,5 l maslinovog, ili ulja od suncokreta ili soje.
    Držati na toplom mjestu mjesec dana i dobro procijediti.
    Rabiti za masaže, njegu osjetljive kože, kao ulje za sunčanje, kod raznih kožnih nečistoća, suhe kože, peruti, itd.

    Tinktura

    Za unutarnju uporabu uzima se jedna žličica, s čajem, vodom ili sokom tri puta na dan, a za vanjsku primjenu za ispiranje i mazanje oboljelih mjesta.

    Tinktura od kamilice prikladna je za pripremu kućne toaletne vodice za grgljanje i ispiranje.


    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:01




    JELA - Abies alba

    Mili. SMREKA - Picea exelsa Link.

    Jela/smreka nosi u sebi šarm božićnih blagdana s bijelim snijegom kao ukrasom, ponoćnom misom, zvončićima i darovima. Nekada, doduše, nije bilo baš velikih darova, ali bili su darovani od srca. Prisjetite li se ikada kolikom vas je radošću ispunjavala lutka ili neka druga igračka?

    Možete li ponovno doživjeti tu radost?

    Jela/smreka simbol su vječne povezanosti čovjeka i biljaka, pokazuju mirnu snagu i plemenitost, griju nas i štite. Ljeti nam njezine bujne krošnje pružaju hladovinu, a zimi sigurni zaklon. Osim toga, valja dodati da nas i liječe.

    Mladi izdanci, smole i esencija koja se od njih dobivaju posjeduju mnoge vrijedne osobine. One su se koristile još od davnine, a i danas ih ubrajamo među dragocjena fitoterapeutska sredstva.

    Jele/smreke čine prostrane šume, te su osobito važne za naše gospodarstvo. Drvo je obično mekano i veoma često s mnogo smole. Služi za ogrijev, gradu, u stolariji i sl.

    Sve su četinjače (mamutovac, cedar, jela, bor, smreka, borovica obična) više ili manje, podjednako ljekovite.

    VRIJEME CVJETANJA
    Jela i smreka cvjetaju u svibnju, dok je vrijeme sazrijevanja sjemena u rujnu i listopadu.

    STANIŠTA
    Smreka i jela su šumsko drveće europskog područja. Smreka uspijeva na planinama sve do granica šumskog područja, dok jela više voli duboke ravnice i sjenovite, vlažne šume.

    LJEKOVITI DIJELOVI BILJKE
    X drvo
    X smola
    X iglice (lišće)
    X mladi izdanci
    X iverje mladih grana
    X češeri (plodovi)
    X pupovi jele
    X smrekov ekstrakt

    Smrekove se grančice skupljaju u proljeće.

    Skupljamo mlade pupoljke kad su najmekši i puni svježe smole. Smrekova smola najvrjednija je u proljeće. Zarežite deblo da biste skupili kapi smole. Upotrijebiti je treba odmah.

    Iverje mladih grana skuplja se u svibnju i lipnju.

    LJEKOVITE I DJELOTVORNE TVARI
    Smrekine i jeline iglice sadrže mnogo vitamina C. Stoje zima hladnija, iglice ga sadrže više.

    Glavni sastavni dijelovi smole su terpentin, kalofonij i katran. Terpentin sadrži oko 15-20% eteričnog ulja i oko 70% čiste smole. Mladi izdanci i potpuno izrasle iglice dugim stajanjem gube relativno visok postotak vitamina C.

    LJEKOVITO DJELOVANJE
    Zrak u crnogoričnim šumama izliječio je pluća mnogih bolesnika koji su ga šećući šumom duboko udisali. Košarice svježih grančica u spavaonici (mijenjati grančice svakih dva sata) uvelike olakšavaju disanje plućnim bolesnicima.

    Pri skupljanju iglica treba paziti da se iglice ne zamijene s veoma otrovnim iglicama tise (Taxus baceata).

    Osim crvenih, sočnih plodova i mnogo svjetlijeg naličja iglica, tisa se odjele razlikuje i po tome što je jedina naša četinjača bez smole.

    Od velikog je značenja za liječenje i primjena TERPENTINSKOG ULJA.
    To ulje djeluje nadražajno ako se nanosi na neozlijeđenu kožu. Povisuje kolanje krvi u koži, pa može čak izazvati upale i stvaranje mjehura na koži. U tom smislu može se terpentinsko ulje primijeniti za pojačanje optoka krvi u koži s odgovarajućim dubinskim djelovanjem. S obzorom da djelovanje na koži nije samo nadražajuće, nego i ljekovito, to se sredstvo za masažu koje sadrži terpentinsko ulje primjenjuje i za suzbijanje bolnog i kroničnog reumatizma mišića, upale zglobova i tetiva, za otklanjanje nakupljene tekućine u tkivu kože (edema) koji nastaje zastojem optoka krvi.

    Terpentinsko ulje može se primijeniti za liječenje mjehura na koži. Dospije li terpentin ispod kože, tada se stvaraju lokalne upale koje razaraju tkivo. Kod procesa otrovanja krvi, kao i kod gnojnih infekcija, ubrizgava se terpentin ispod kože jer sprječava širenje uzročnika bolesti.

    Kod unutarnje primjene terpentinskog ulja, odnosno preparata koji sadrže terpentinsko ulje, ono pospješuje protok krvi sluznice želuca i crijeva i pobuđuje aktivnost žuči i bubrega.

    Preparati koji sadrže terpentinsko ulje preporučuju se, također, za:
    - inhalaciju kod oboljenja organa za disanje:
    - kroničnih gnojnih oboljenja dišnih putova,
    - bronhijalnog katara,
    - bronhitisa,
    - infekcijskih razaranja plućnog tkiva (plućna gangrena) i
    - plućne tuberkuloze, ako se kod plućne tuberkuloze ne radi o već uznapredovalom fibroznom procesu bolesti.

    Terpentinsko ulje ima veliku primjenu kod kupelji u obliku ekstrakta za kupelji koji pojačavaju optok krvi u organizmu.

    Kupelji od SMREKOVIH IGLICA možete sami prirediti tako da vodi za kupanje dodate procijeđen lagani uvarak od šake iglica smreke, jele ili bora, njihovih zelenih češera ili vršaka grančica.

    ULJE OD JELE osvježava, dezinficira i izvrsni je antiseptik.
    Liječi
    - gripu,
    - astmu,
    - bronhitis,
    - kašalj,
    - cirkulaciju,
    - upale mjehura,
    - proširene vene i
    - olakšava menopauzu.

    KATRAN OD JELE služi
    - protiv prhuti,
    - za bolji rast kose,
    - za jačanje korijena kose i
    - protiv opadanja kose.

    LJEKOVITI PRIPRAVCI

    ČAJNI OPARAK: Mladi pupovi, odnosno mlade iglice i izdanci preliju se vrućom, ali ne ključalom vodom i ostave 5 do 10 minuta.

    Ovaj čaj se pije topao s medom PROTIV KAŠLJA, KATARA i GRIPE.

    Ako se topao čaj pije u krevetu, on djeluje na jače IZLUČIVANJE ZNOJA.

    Čaj, nadalje, pokazuje vrlo dobre učinke i kod tzv. PROLJETNOG UMORA, pojave koja dolazi izmakom zime i početkom proljeća, a uzrokovana je pomanjkanjem vitamina C.
    U to vrijeme, kad još nema svježeg voća i povrća kojima bi tijelu pribavili potreban vitamina C, već tjeraju mladi izdanci četinjača, pa se redovitim uzimanjem čaja od mladih izdanaka s uspjehom može suzbiti proljetni umor.

    I ostale bolesti, nastale pomanjkanjem osnovnih tvari potrebnih organizmu, kao
    KRVARENJE ZUBNOG MESA, SKORBUT, AKUTNI RAHITIS kod male djece nestaju ako se taj čaj redovito pije. Za istu namjenu možemo priprimiti i sljedeći

    C-VITAMINSKI NAPITAK od iglica smreke, jele ili bora. Svježe grančice dobro oprati, a potom potopiti 2 -3 minute u vrućoj vodi. Škarama izrezati 500 g iglica na komadiće duge oko pola cm te ih odmah staviti u posudu s malo vode, jer prerezane odmah oksidiraju i brzo gube vitamin C. Iglice dobro zgnječiti žlicom te dodati ostatak od 1,5 1 prokuhane, hladne vode. Dodati žličicu limunske kiseline ili vinskog octa, kako bi se iz iglica izvuklo što više vitamina. Pokriveno ostaviti da odstoji 5-6 sati, uz povremeno miješanje, a potom napitak procijediti ili oprezno odlijati. Po pola litre napitka, zaslađenog s malo šećera ili meda, uzimati tijekom dana. Nakon tri dana napitak postaje bezvrijedan pa treba pripremiti novi.

    SIRUP VRŠKOVA JELE odlično je sredstvo za liječenje PREHLADE ili BRONHITISA, TUBERKULOZE PLUĆA ili TEŠKOG DISANJA. Sirup se priprema tako da se rano u proljeće skupi nekoliko kilograma mladih izdanaka ili pupova od smreke, jele ili bora ili svih triju. Na tu se količinu nalije toliko vode da izdanci budu dobro pokriveni. Čitava se količina ugrije na laganoj vatri, po mogućnosti brzo i uza stalno miješanje, dok ne nastane gusta kaša. Tada se za svaki kilogram izdanaka doda 1/4 kg crvenog ulja, 1/4 kg kandis-šećera i 1/4 kg meda pa se sve još jednom dobro promiješa, dok ne nastane masa poput sirupa. Sirup se napuni u staklenke sa širokim grlom, najbolje one koje se upotrebljavaju za zimsko spremanje voća i povrća, dobro se zatvore i čuvaju na hladnom, tamnom i suhom mjestu.


    U liječenju UPALE MOKRAĆNOG MJEHURA pomoći će i sljedeći čaj od vrškova smreke: 25 g vrškova stavimo u 3 litre vode i pustimo močiti 2 sata. Od te tekućine treba piti 4 šalice dnevno.

    Simptome UPALE GRLA su promuklost sve do gubitka glasa, iskašljavanje, neugodno grebanje u grlu, bol koja peče u području grla kao i osjećaj suhoće te mučni napadaji kašlja. Prašnjav i suhi zrak, pare i plinovi s tvarima koje djeluju nadražujuće potiču oboljenja dišnih putova, pa i grla. Kao pomoć poslužit će nam inhalacije. Iglice smreke ili bora stavimo u 2 l vruće vode i 10 -15 minuta, ispod velikog ručnika, udisati nastale pare. Osim inhalacije, koristiti i čaj od jelova lišća za grgljanje. U litru vode staviti 4-5 žlica jelova lišća i ostaviti sat-dva močiti. Zatim 5 minuta kuhati i ostaviti poklopljeno 10 minuta. Nakon toga ocijediti i tom vodom ispirati grlo, a topao list iz procijeđenog čaja staviti na bolno grlo. To ponavljati nakoliko dana svako jutro i večer.

    SMREKOVE KUPKE se sastoje iz 150-200 g smrekova ekstrakta (Extractum Pini) za jednu kadu. U smrekovom ekstraktu nalazi se: eterično ulje, trpentinsko ulje, trijeslovina, smola i biljna kiselina. Ovakva kupelj djeluje UMIRUJUĆE PRIJE SPAVANJA. Te su kupelji dobre i za rekovalescente.

    Kod bolesti ZGLOBOVA I KRALJEŽNICE koristiti kupke od smreke i paprati. Izmiješati jednake dijelove grančica s listovima smreke i korijena paprati. Na 5 litara hladne vode staviti 200 g suhe ili svježe mješavine i ostaviti 12 sati. Zatim ugrijati i izliti u već pripremljenu toplu vodu za kupanje. U kadi ostati 20 minuta, bez prethodnog brisanja leći u krevet, dobro se pokriti i preznojiti. U krevetu ostati 1-2 sata. Kupke raditi ukupno 30-50 puta, svaki drugi dan.

    Za UMORNE NOGE korisna je kupka od smrekinih šišarki. Usitnjenih 6 žlica šišarki kuha se 10 minuta u 3 litre vode. U toj vodi kupaju se noge svaku večer prije spavanja 15 minuta.

    SMOLA
    FURUNKUL (čir potkožnjak) nastaje kao infekcija korijena dlake i okolnog tkiva djelovanjem mikroba. Da bi ubrzali rastvaranje gnojnog "čepa" primijenite zavoj od jeline smole.

    Za PROLJETNU KURU progutajte svakog dana kuglicu čiste jeline smole veličine suze. Kura traje 7 dana.

    Pilule od smole protv bolesti MOKRAĆNOG SUSTAVA: pomiješajte 3 žlice smole i 6 člica sladića u prahu; sve zajedno dobro izmijesite i svakog dana uzimite pilulu veličine zrna kave.





    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:03



    KAKO I KADA KORISTITI JABUČNI OCAT
    Narodna medicina ima vrlo jednostavno pravilo za zadovoljavanje tjelesnih mineralnih potreba:
    svakog dana jednom ili više puta (ovisno od duhovnog i fizičkog napora) treba uzeti sa čašom vode dvije žlice jabučnog octa.

    Jabučni ocat sadrži mineralne sastojke jabuke.
    Za normalan razvoj vrlo je važan kalij - jedan od načina dodavanja kalija hrani je uzimanje jabučnog octa. Tako stanice svog tijela snabdijevamo kalijem koji privlači vlagu i neophodan je za stalnu borbu s bakterijama.
    Jabučni ocat izuzetno je bogat kalijem.

    Ljekovito djelovanje:
    * Dezintoksizirajuće djelovanje na crijevnu floru te koristi u mnogim slučajevima kroničnog zatvora.
    * Kod nečiste kože,
    * povraćanja u trudnoći
    * loše probave,
    * gastritisa.
    * Bakteriostatičko djelovanje, savjetuje se prije konzumiranja obroka za koji nismo sigurni daje svjež.
    * Digestivno djelovanje (pospješivanje probave) - uzeti prije glavnog obroka.
    * Djeluje protiv povišene kiseline,
    * opeklina,
    * proljeva,
    * zadaha iz usta,
    * štucanja.
    * Preventivno djeluje protiv
    * dekalcifikacije kostiju,
    * taloženja kalcija u mekim tkivima,
    * kod bolova u kostima
    * Poboljšava kvalitetu kose i nokata.

    Različiti načini uporabe:
    1. Respiratorni organi (Organi za disanje):
    Jabučni ocat ima dobra antibakterijska i antiiritirajuća svojstva.
    Indicirati je u slučajevima upala nosne sluznice, kašlja, laringitisa, astme, po mogućnosti zajedno s medom i prirodnim vitaminom C.

    2. Kašalj i laringitis:
    4 žličice octa od jabuka u čašu vode s malo propolisa: uzimati tekućinu svakih pola sata lagano grgljajući.
    Nekoliko dana ponavljati postupak ujutro i na večer. U vodu za grgljanje dodati malo integralne soli.

    3.Astma: često popiti čašu vode u koju ste dodali dvije žličice octa od jabuka.

    4.Glavobolja:
    Jabučni ocat djelotvoran je kod liječenja migrene.
    Riječ je o inhalaciji. U posudu se stavi jednaki dio jabučnog octa i vode i zagrije do vrenja.
    Kad pare počnu izlaziti, nagnemo se što bliže i udišemo pare. Treba udahnuti najmanje 75 puta.
    Glavobolja će prestati ili se znatno smanjiti.

    5. Prehlada:
    Pri prvim simptomima prehlade, u posudu s toplom vodom uliti čašu octa od jabuka. Navlažiti ručnik u vrućoj vodi, iscijediti ga i umočiti u ocat od jabuka te se umotati njime preko leđa. Jedan sat leći u krevet dobro pokriveni. Kroz to vrijeme piti vodu pomiješanu s octom od jabuka. Nakon toga se oprati spužvom u hladnoj vodi pomiješanoj s octom od jabuka.

    6. Prehlada i katar iz nosa:
    U litru vode dodati 10 žličica octa od jabuka.
    Zagrijati tekućinu do vrenja i inhaliranjem para nosnice će biti slobodne 12 sati.
    Prema potrebi ponoviti postupak.

    7. Krvarenje desni, mala zagnojenja, afte brže će ozdraviti ako se često ispiru vodom s octom od jabuka.

    8. Opekline:
    Ako se nerazrijeđen jabučni ocat nekoliko puta stavi na opeklinu spriječit će se pojavljivanje plika i ublažiti bolovi.

    9. Visoki krvni tlak: Jabučni ocat treba uzimati s vodom u omjeru 2 žlice na čašu vode.

    10. Proširene vene: Čistim jabučnim octom dobro se istrlja koža preko proširenih vena svake večeri i jutra. Poboljšanje se primjećuje nakon prvog mjeseca.

    11. Zglobovi, ukočenost, utrnulost:
    Navečer popiti čašu vode s 2 žlice octa od jabuka i 1 žličicom meda. Preporučuje se upotreba octa od jabuka kao redovitog začina.

    Terapijska upotreba - izvana
    Stres, premorenost, povišena temperatura, noćno znojenje, nesanica: u čašu vode uliti dvije žličice octa od jabuka, umočiti spužvu i njome se namazati po tijelu te se nakon toga snažno istrljati.

    Pretjerana tjelesna težina
    Ako se uz svako jelo popije čaša vode s 2 žličice jabučnog octa, krajem drugog mjeseca u struku se gubi 2 centimetra. Nakon jedne godine žena koja je nosila konfekcijski broj 50 može nositi odjeću broj 42.
    Gubljenje pretjerane tjelesne težine je postupno. Veliki trbuh postupno će se smanjivati, a nakon dvije godine masne naslage će potpuno nestati. Za ovakvo gubljenje tjelesne težine ne treba bitno mijenjati način prehrane.

    Higijena i kozmetika
    Dodati 2 žličice octa od jabuka u vodu kod zadnjeg ispiranja kose. Nakon ovakvog tretmana kosa će postati sjajna.

    U intimnoj higijeni voda s jednom žlicom octa od jabuka posebno je prikladna za pranje.

    Preporuka roditeljima:
    Počevši od treće godine starosti, djecu možemo pažljivo navikavati na redovito uzimanje jabučnog
    octa; izrast će zdrava i jaka, sa snažnim zubima i kostima.
    Prema potrebi možete zasladiti piće s medom ili melasom (nepročišćeni šećer od šećerne trske).

    Odrasli
    Tri puta dnevno u čašu vode dodati 2 žličice octa od jabuka i zasladiti žličicom melase.
    Lagano piti u malim gutljajima za vrijeme obroka.
    Ovu naviku zadržati i nakon postignutog željenog učinka.


    Proizveden od prirodno uzgojenih jabuka u procesu fermentacije bez dodavanja bilo kakvih umjetnih sastojaka, jabučni ocat osim u kulinarstvu primjenjuje se i kao lijek.

    Jača otpornost organizma, smanjuje kolesterol, djeluje protiv upale bubrega, smanjuje umor i nesanicu, djeluje protiv migrene, utječe na smanjenje tjelesne težine pospješivanjem metabolizma i blagi je analgetik.

    Ako ga želite uzimati iz zdravstvenih razloga, isprobajte ovaj provjereno dobar i zdrav napitak iz prirodne apoteke:
    Pomiješajte
    - 2-3 žlice octa i
    - žlicu meda s
    - čašom vode.
    Uzimajte ga ujutro i izmedu obroka.

    Opaska!
    Jabučni ocat proizveden od plantažnih sorti jabuka nije preporučljivo upotrebljavati kao lijek, jer je kožica od ploda prepuna ostataka od raznih sredstava s kojima se prskaju. Ti razni ostaci u procesu pripreme bez obzira s čim se jabuke peru, prelaze u sok pa poslije u ocat! Potražite svoj lijek kod nekog vlasnika starog "trnaca" u Hrvatskom zagorju!




    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:04



    HRAST LUŽNJAK - Quercus penduculata EHRH. (Sinonim: Quercus robur L.)
    HRAST KITNJAK - Quercus sessiliflora SALISB. (Sinonim: Quercus sessilis EHRH.).

    Od davnine je hrast ili dub svojim snažnim i dostojanstvenim izgledom, svojim gorostasnim rastom i visokom starošću, koju postiže, kako se procjenjuje i do 2.000 godina, ulijevao strah i poštovanje svim narodima gdje je bio poznat.

    Prastari je običaj bio, da se bogovima podižu žrtvenici u sjeni samoniklog drveća, u vjeri, da božanstva stanuju u sjeni tog drveća ili u njegovoj krošnji, čiji se šum oduvijek činio ljudima tajanstven.

    Stari su Slaveni, kao i većina Indoevropljana, također poštovali hrast.

    Slaveni su sadili drveće i na grobovima, vjerojatno da time označe nastavak života i nakon smrti. Prednost su u tu svrhu davali hrastu. Osim toga, hrast ima vrlo duboko korijenje pa se smatra da zbog toga grom u njega češće udara nego u drugo drveće. To svojstvo bilo je razlog daje kod starih Slavena hrast bio posvećen onom koji upravlja munjama i gromovima, gromovniku Perunu. Slavonija je oduvijek obilovala šumama hrasta lužnjaka, u kojima je obitavala kuna, čije je krzno svojedobno služilo kao plaćevno sredstvo.


    Među prvu uporabu starih šuma hrasta lužnjaka - osim pašarenja, žirenja i pepeljarenja - spada izgradnja nastambi domaćih žitelja, od kojih se posebno ističu drvene kuće autohtone arhitekture. Te su kuće bile vrlo udobne i lijepe, što svjedoči nekoliko starih drvenih kuća, koje su sačuvale identitet hrvatske arhitekture.

    VRIJEME CVJETANJA
    Travanj i lipanj.

    STANIŠTE
    Najznačajnije su dvije vrste hrasta:
    HRAST KITNJAK I HRAST LUŽNJAK. Obje se vrst ubrajaju u europska šumska drveća. Dok hrast lužnjak daje prednost nizinama, hrast kitnjak voli više položaje, no unatoč tome se jedna i druga vrsta hrasta često pojavljuju i na istom staništu. Kao ljekovite biljke, obje su vrste jednako vrijedne.

    LJEKOVITE I DJELOTVORNE TVARI
    Bogato ljekovito područje primjene imaju prije svega sastavni dijelovi hrasta, koji sadrži tanin i kvercitansku kiselinu. Hrast također sadrži trijeslovine, no njezin najveći postotak je u hrastovoj kori. Zbog toga je kora hrasta opora i stezljiva, dok uopće ne sadrži škrob, pa za životinje ne predstavlja vrijednu hranu.

    Kora se skuplja u rano proljeće, prije nego drvo prelista. Puno je kvalitetnija i bogatija ljekovitim tvarima mlada kora. U mladoj, svježoj kori ima više od 20% hrastova tanina (Acidum quercitanicum), kojeg u staroj kori ima 5-10%, zatim galne kiseline, elagne, floroglucinola, taninskog crvenila, flobena, 5-6% gume, pa masti, smole te pektinskih tvari.

    Za potrebe farmaceutske industrije uzgajaju se hrastovi nasadi koji se svakih nekoliko godina porezu. Kora s takvih mladih stabala ima lijepu, sjajnu površinu.

    Osušena droga ima karakterističan miris i gorko-trpak okus. Sami nikada ne smijemo uništavati mlada hrastova stabla jer vrlo sporo rastu. Drogu kupujemo u ljekarni. Suha kora lijepe je žućkaste boje. Ona mora dati po farmakopeji najmanje 10% alkoholnog ekstrakta, koji se uglavnom sastoji od trijeslovine.

    Žir sadrži oko 30% škroba, 6-8 % tanina, mast, šećer, kvercitin, limunsku kiselinu i fosfor.

    Galna trijeslovina, tanin (Acidum tannicum) koja je u našoj farmakopeji oficijalna, ne dolazi u hrastovoj kori, nego u kitajskim šiškama. pa se odatle i dobiva.

    LJEKOVITI DIJELOVI BILJKE
    X hrastova kora
    X hrastov žir
    X mladi listovi
    X kora mladih grana i izdanaka
    X šišarka
    X hrastovi pupoljci
    X vrhovi grančica
    X mahovina
    X hrastov korijen

    LJEKOVITO DJELOVANJE
    Hrastovi, zbog bogatstva taninom, imaju to svojstvo da zaustavljaju krvarenje i stežu tkiva oštećena raznim povredama. Preporučujemo ih, stoga, u unutarnjoj primjeni (s više pažnje) ili vanjskoj (s više slobode u količinama) kod krvarenja (iz nosa, kod porezotina itd.), za liječenje čireva, krvavih ispljuvaka, krvave mokraće, bijelog pranja, obilnih menstruacija, hemeroida, nemogućnosti zadržavanja mokraće, proljeva, proširenih vena, ekcema, krvarenja iz desni itd.
    Čaj od hrastove kore veže otrove i na taj način pročišćuje tijelo.

    LJEKOVITI PRIPRAVCI

    HRASTOVA KORA
    Čaj: Jednu veliku žlicu hrastove kore kuhamo 10 minuta u 1/2 1 vode.
    Taj čaj pijemo tijekom dana kao lijek PROTIV KRVARENJA, ŽELUČANOG I CRIJEVNOG KATARA, UJEDA ZMIJA I OTROVNIH INSEKATA.

    Protiv KRONIČNIH PROLJEVA možemo pripremiti čaj i na sljedeći način: jednu jušnu žlicu hrastove kore (najbolje svježe) staviti u 2 šalice hladne vode. Ugrijati do ključanja, ostaviti 5 minuta i procijediti, te piti tijekom dana.
    Ovako pripremljen čaj koristi i u liječenju nekontroliranog mokrenja.

    Čaj: Kod krvavog ispljuvka ili krvave stolice koristan je slijedeći čaj: veliku žlicu kore od hrasta stavimo u litru vode te kuhamo pet do deset minuta, čaj pijemo s mlijekom, bez šećera.

    Čaj PROTIV MAMURLUKA: veliku žlicu kore kuhamo 5-10 minuta u litri vode. Pijemo s mlijekom, bez šećera.

    Kod DOJENAČKOG EKCEMA (neurodermitisa) korisno je ispirati bolna mjesta nekoliko puta dnevno čajem od 200 g kore hrasta koju smo stavili u 3 litre hladne vode, te nakon 12 sati podgrijali i procijedili.

    Kod TROVANJA OTROVNOM BILJKOM ILI GLJIVAMA, šaku mlade hrastove kore skuhati u litri mlijeka. To se pije dok ne nastupi povraćanje.
    Ako se upotrijebi na vrijeme, dok se još otrov ne nalazi u krvi, to je siguran
    protuotrov.

    ČAJNA MJEŠAVINA KOD KATARA ŽELUCA I CRIJEVA:
    hrastova kora (Quercus cortex) - 20 g
    odoljenov korijen (Valerianae radix) - 20 g
    sljezov korijen (Althaea radix) - 20 g
    plod borovnice (Mvrtilli fructus) - 20 g
    cvijet kamilice (Chamomillae flos) - 40 g
    Od dviju čajnih žlica mješavine spravljamo oparak i pijemo po 3 šalice dnevno.

    Može se, također, skuhati čaj od hrastove kore (40 g sa 1 velikom žlicom meda) u trajanju od 20 minuta, u polovici vode i polovici vina (2,5 dl), odnosno u bevandi.
    Svakih 15 ili 30 minuta pije se gutljaj tog čaja, koji vrlo povoljno DJELUJE NA SRCE JAČAJUĆI GA, ZAUSTAVLJA KRVARENJE iz crijeva, pluća, maternice, hemeroida, fistula, a liječi od PREHLADE MOKRAĆNOG MJEHURA i od GROZNICE.

    Protiv ŽVALA korisno je sitno isjeckati i istucati hrastovu koru s grana debehh kao ruka i stavljati na žvale tri puta dnevno.

    Kod bolesnika oboljelih od REUME, blagotvorno će djelovati kupke od hrastove kore: 1 kg sitno isjeckane hrastove kore kuhati 1 sat poklopljeno, procijediti i staviti u kadu. Tako se kupati svaki drugi dan.
    Takva kupka koristi i oboljelima od ŽELUČANIH I CRIJEVNIH ČIREVA.

    Kod PROMUKLOSTI: hrastovoj kori treba ostrugati vanjski dio, 35 dkg staviti u pola litre vode i kuhati 20 minuta. Ocijediti i tom tekućinom ispirati grlo. Vrijedi samo srednja kora.

    Hrastova kora je odlično sredstvo PROTIV ZNOJENJA NOGU: 8 velikih žlica usitnjene kore kuha se četvrt sata u litri vode. Tada se ocijedi i nekoliko se večeri peru noge u toj vodi.

    Ako imate RASPUCANU, UPALJENU KOŽU koristite za ispirati oparkom od hrastove kore, arnike i maslačkova korijena. Osam žlica mješavine prelijemo sa dvije litre kipuće vode te ostavimo stajati 15 minuta. Ispiremo dva puta na dan.

    NATEČENE NOGE liječi mješavina čaja od jednakih dijelova kore, pelina i poljske preslice. Tu mješavinu poparimo šalicom kipuće vode i pijemo po žlicu

    Kupelj od hrastove kore pomaže i kod ozeblina na nogama.

    Za olakšanje tegoba kod KURJEG OKA pomoći će ispiranje s oparkom hrastove kore.

    VRUĆI OBLOG od hrastove kore liječi stare ozlijede, istegnuća, bolove u mišićima, neuralgije, grčeve, kronične upale i kožne probleme. U dovoljno vrući biljni oparak ili uvarak namočimo lanenu ili pamučnu tkaninu, iscijedimo je te stavimo na bolno mjesto. Oblog dobro pokrijemo kako bismo sačuvali toplinu. Kad se ohladi, zamijenimo ga drugim oblogom, a postupak ponavljamo najmanje 2 sata.

    TINKTURA protiv groznice, bolesti jetre, proljeva, kamenca žučnog mjehura i bubrega, i protiv grčeva koji oni izazivaju:
    Priprema se prema propisima farmakopeje!
    Uzimati 10-20 kapi u malo vode tri puta dnevno prije jela.

    PROTIV PREKOMJERNOG IZLUČIVANJA SLINE moče se na gornje opisani način, uz hrastovu koru primiješati borovičine bobice, kičica, orahovi listovi, poljska preslica i rosopas. Uzimati najviše 20 kapi. 4-5 puta na dan. Hrastova kora se može usitniti te se koristiti i kao PRASAK te se uzimati po dvije žlice praška s medom.

    LIŠĆE
    Čaj od mladog hrastova lišća preporučuje se slabim ljudima, rekonvalescenti¬ma, tuberkuloznim bolesnicima i bolesnicima koji boluju od srčane bolesti.

    Čaj: Jednu čajnu žlicu hrastova lišća prelijemo šalicom vrele vode i ostavimo 10 minuta. Dnevno se piju 2 šalice, tijekom tri tjedna, kao izvanredan lijek kod teških PROLJEVA, KRVARENJA, osobito unutarnjeg te kod izbacivanja krvi i sluzi.

    Starije i onemoćale osobe okrijepit će se čajem pripremljenim od sljedeće mješavine:
    - po 20 g hrastovih listova,
    - ječmene slame,
    - petoprste steže,
    - cvjetova kuniće i
    - 10 g odoljena.

    Hrastovi listovi u vinu: jednu veliku žlicu samljevenih hrastovih listova preli¬jemo litrom vina i pustimo odstajati 48 sati; grgljanjem liječimo ANGINU, te druge bolesti u GRLU ili VRATU.

    Lišće kuhano s pola vode i pola octa liječi od ZUBOBOLJE: to treba držati u ustima, na bolesnom zubu.

    ŽIR
    Hrastov plod, žir ili želud dugoljasti je orah, koji sjedi u zelenoj kapici (cupula).

    U žiru ima također trijeslovine, pa se upotrebljava u farmaciji. Odstranivši glatko, smeđe, lomljivi usplođe, dolazimo do sjemenke. Ona se ispod svoje lupine sastoji od dva debela kotiledona, a sadrži uz trijeslovinu još i škrob, šećer, masti i fosfate.

    KAVA OD ŽIRA: U jesen, kad je žir zreo i , kada sam otpadne sa stabla, skuplja se, oljušti i izreže na komadiće veličine kavenog zrna i lagano prži na laganoj vatri. Čuvanje prženog žira najbolje je u tamnim i dobro zatvorenim staklenim posudama.

    Žir ne treba prije prženja popariti kuhanom vodom da bi mu se na taj način oduzela gorčina, jer se pri tome gubi karakterističan okus hranjive i ljekovite tvari.

    Žir, naime, sadrži osim tanina i velike količine škroba, šećera, bjelančevina i masti.
    Usitnjeni Žir prži se kao i kava, ali toliko da postane smeđ, jer prejako prženi žir gubi okus i ljekovitost. Žir se ne melje nego se u mužaru usitni u grubi prah.

    Usitnjavanje u mužaru treba obaviti neposredno nakon prženja, jer žir uskoro postaje žilav. Ovako pripremljeni žir stavi se u vruću vodu, kuha oko 10 minuta, procijedi i pomiješa sa šećerom, a tek na kraju s mlijekom.

    Kava od žira preporučuje se osobito kod engleske bolesti djece (rahitis), kod škrofuloze, grize i bolesti mokraćnog mjehura. Sve osobe koje naginju prekomjernoj mršavosti, otjecanju žlijezda, ekcemima i očnom kataru, trebali bi najmanje 1- 2 puta tjedno redovito piti kavu od žira. Poboljšanje nastupa vrlo brzo. Kod opisanih bolesti preporuča se češća uporaba kave od žira.

    Kao pomoć u liječenju od crijevnog ili trbušnog tifusa, ako bolesnik ima PROLJEV, pomoći će kava od žira.

    ŽIROVA TEKUĆINA protiv oboljenja SLEZENE: zrelom se žiru skine ljuska i fino nastruže nožem. Ta žirova strugotina stavi se 1 dan močiti u trostruku količinu rakije i nakon toga procijedi. Od toga se uzima 3 puta dnevno po 2 čajne žlice. Ovaj rastvor cijenjen je u pučkoj medicini kao dobro sredstvo za liječenje vodene bolesti kod alkoholičara koji su oboljeli na slezenu i bubrege.

    ŠIŠARKEŠišarke nisu ništa drugo do izrasline na peteljkama i listovima hrasta, uzrokovane ubodom ose šiškarice. U prah smljevene šišarke posipaju se na rane koje krvare, pa će krvarenje uskoro prestati, jer bogati sadržaj tanina u šišarkama ima jaku moć stezanja.

    Taj prah otklanja i odumrlo tkivo na starim ranama koje u tom slučaju zacjeljuju bez ožiljaka.

    PROTIV JAKOG POVRAĆANJA kuhaju se šišarke pomiješane u 1/2 litre octa i 1/2 litre kišnice. U tu se tekućinu uroni tkanina, iscijedi i topla položi na želudac.

    Hrastove šišarke (Galla quercina) daju također dekokt za vanjsku i unutarnju uporabu, koji je ne samo adstrigens, nego i on služi kao protuotrov kod trovan¬ja teškim kovinama i alkaloidima. Od šišarki se pravi tinktura gallarum, a dobiva se i oficijalni tanin za grgljanje, ispiranje i pravljenje masti. Od tinkture gallarum uzima se po 20-40 kapi dva puta dnevno s vodom, prije jela.
    Od 5 g praha samljevene šišarke, pomiješano sa 30 g svinjske masti, dobiva se mast ZA RANE NA KOZI.

    PUPOVI
    Kao korisno sredstvo za sprječavanje paradentoze koristimo 1 čajnu žlicu ekstrakta iz pupova hrasta.
    Također je blagotvorno ispirati usta uvarkom od hrastovih pupova.

    BILJNE ESENCIJE
    Globalni povratak prirodi i traženju lijekova u njoj trend je koji već traje godinama. Upravo su tu svoje mjesto našle Bachove cvjetne kapi, biljne esencije nastale početkom XX. st. koje je otkrio britanski liječnik dr. EDWARD BACH. Tijekom svoje liječničke prakse prepoznao ja da osobnost pojedinca ima važniju ulogu za njegov tretman nego tjelesni simptomi. Ta spoznaja otvorila mu je putove prema novim metodama liječenja. Tako je nastao poznati lajtmotiv njegove cvjetne terapije koju je uveo u liječenje: "Liječi bolesnu ličnost, a tijelo će se izliječiti samo od sebe". Bachovo nastojanje bilo je samo s biljnim i neotrovnim lijekovima. Iz tog razloga posvetio se potpuno studiju biljaka i prirodi. Točno je promatrao svoje pacijente, zapisivao njihova ličnosti, sva ponašanja, sve reakcije na bolest, sve osobnosti i navike te u tražio odgovarajuće ljekovito bilje.

    Zna se samo da je riječ o biljkama višeg reda koje nježno i pouzdano LIJEČE TIJELO I DUŠU.

    Tako je došao do spoznaje da iza svake bolesti djeluje duševno-tjelesni konflikt, čovjek često nije toga svjestan, ali taj se konflikt izražava preko tjelesne bolest. Uzrok bolesti se, konačno, ne traži u neprijateljskim bakterijama i virusima, nego u disharmoniji na području ćudi ili ponašanja čovjeka.

    NAŠA BOLEST ČESTO UKAZUJE DA NE ŽIVIMO U SKLADU S PRIRODOM I NE SLIJEDIMO PRAVI PUT.
    Za vrijeme života Bach je neprestano radio na ostvarenju svog cilja, bolesne ljude ozdravljivati jednostavnim, prirodnim sredstvima.

    Za CVJETNE ESENCIJE (ukupno 38 esencija za koje je smatrao da su "višeg reda") slavni je liječnik tvrdio da skidaju umno-duševne blokade koje su pravi razlog bolesti pojedinca. Svaki cvijet koji je otkrio Bacha, lebdi u određenoj energetskoj frekvenciji koja opet odgovara pozitivnoj energetskoj frekvenciji čovjekove duše. Osobnost preplavi onim vrlinama koju su potrebne i time ispravlja nedostatke (karaktera) koji uzrokuju patnju.
    Pretpostavka je za uspjeh ovog procesa da osoba iskreno spozna svoje slabosti te da ih nauči prihvatiti kao prirodan dio svoje ličnosti.

    BACHOVA CVJETNA ESENCIJA OD HRASTA LUŽNJAKA (OAK) ZA STANJA KAD SE LJUDI I PORED OČAJA NE ŽELE PREDATI: Ovo je sredstvo idealno za ljude koji ne gube hrabrost premda su suočeni s velikim teškoćama.

    Odmah su aktivni, ne gube nadu, bore se i stalno misle da su na tragu rješenja problema. Ako su bolesni probat će sto i jedno sredstvo samo da bi ozdravili.

    To će učiniti kad i podsvjesno vjeruju da je sve bez ikakve nade. Takvi ljudi rade vrlo naporno, u ekstremnim slučajevima ne mogu izdržati i dožive živčani slom.




    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:06



    GLOG CRVENI (Crataegus oxyacantha L.)

    Familiae Rosaceae Porodica Ružovki

    Ljekarnički naziv: Flos et fructus Cratagusae

    Prirodni je adstrigent, antibakterik, antidiaroik, antiedemik, antikoagulant, antilitik, antispazmatik, arterosklerotik, digestiv, diuretik, emenogog, hipertenzor, hipotenzor, kardik, kongnestik, sedativ, tonikum, vazodilatator

    Druga imena. Glog, glogič, glogovac, glogovka, gloginja, trnovina.

    Strani nazivi. Engleski - Common Hawthorn, English Hawlhorn, Hawthorn, May Midland Hawthorn, Whitethorn; francuski - Aubepinc lisse, Aubepino epincusc, Epino blanchc; njemački -Zweigriffliger Weissdorn, Stumpfgelappler Weissdorn, Weissdorn, Zweigriffeliger Weissdorn; slovenski - navadni glog; srpski - beli glog, crveni glog, čobanica; talijanski - Biancospino sclvatico.

    Iz povijesti. Dioskurid kao i drugi grčki herbalisli rabe glog več u I. st. n.e., kao tajni lijek za oboljenja srca. Englezi za glog kažu da ima u narodu reputaciju kao dvojaki simbol, i lo simbol nade i simbol grijeha-uroka.

    Glogov kolac poznato je sredstvo za uništavanje vampira i svekolikog zla u čovjeku.
    Kao tvrdo drvo dobio je imepo grčkoj riječi "crataios" - tvrd Crataegus, a oxyacanta po riječi "o oštar trn - trnovit.

    Opis. Raste kao razgranate) stablo do 6 metara visine ili kao veći grm. Grane su mu trnovite.

    Listovi su dubok, urezani s tri do pet krpastih nejedna ko zupčastih režnjeva, veličine do 4 cm.

    Bijeli, a ponekad ružičasti, cvjeto s 5 okruglastih latica, su grupirani, te tvore uspravni štit.

    Plod je crvene boji veličine do 1 cm, s dvije do tri sjemeni

    Napomena. Bijeli glog se razlikuje od crvenoga po listovima koji su dublji urezani nego kod crvenog gloga, i manje su sjajni. Cvjeta kasnije od crvenog gloga, ima bijele cvjetove i crvene prašnike. Plod ima jednu sjemenku.

    Vrijeme cvatnje. Svibanj - lipanj.

    Miris i okus. Cvjetovi mirišu po medu, gorka su okusa, a okus ploda je kiseo i opor.

    Stanište. Raste kraj putova, medu šikarama, živicama, u grmlju, na rubovima šuma, a javlja se i u vrtovima kao ukrasni grm ili stablo, s ružičastim cvjetovima; voli humusna i svježa zemljišta.

    Branje i prerada. U proljeće čim prolistaju pupovi i mladi listovi (Folia Crataegi), beru se za jelo jer su dobri za čišćenje organizma, a nakon cvatnje suše se za pripremu čaja.

    Cvjetovi (Flores Crataegi) se beru dok su u pupoljcima zajedno s lišćem i suše se tanko rasprostrti na toplom zračnom mjestu. Ne na suncu! Osušene cvjetove i listove rukom usitniti te odvojiti drvenaste peteljke.

    Ubrani cvjetovi stavljaju se u prozračne košarice, a nikako ne u najlonske vrećice. Valja znati da kad latice cvjetova počnu opadati cvijet postaje bezvrijedan, odnosno više nije ljekovit. Od cvjetova pripremaju se čaj, ekstrakt, prašak i tinktura.

    Plodovi (Fructus Crataegi) se beru kad potpuno sazriju. Mogu se sušiti ili odmah preraditi u marmeladu, žele, sirup, kompot, rakiju ili tinkturu.

    Suhi plodovi, tj. mesnati dio ploda, može se samljeti u glogovo brašno, koje se nekad rabilo za pripremu kruha.

    Ljekoviti sadržaj. Kvercetrin, kvercetin, flavonski derivati - bioflavonoidi, vitamin C, oligomerni procijanidi, anthocynaidins, saponin, tanin, cratetegin. Također ima guanina, adenina, florizina, fitosterola, acetilholina, berberina, purinskih derivata, masnih ulja, pektina, šećera, vitamina C 178 mg, vitamina B1, karotina, treslovine, limunske, vinske i drugih kiselina.

    Toksičnost. Kako je blago otrovan, predlaže se u liječenju napraviti kratku stanku nakon uzimanja ljekovitih pripravaka od gloga.

    LJEKOVITO DJELOVANJE
    Crveni i bijeli glog imaju istu primjenu u pučkoj medicini iako izgledaju različito.
    Crveni glog ima bijele cvjetove, a plod dvije do tri sjemenke, dok bijeli glog ima ružičaste cvjetove, a plod jednu sjemenku. Dobrom poznavaocu vidljiva je i velika razlika u listovima.

    Kao srčani tonikum crveni glog, i to cvijet, rabi se za liječenje problematičnih situaciju kod kardiovaskularnih tegoba:
    • za ublažavanje prsnih bolova,
    • za reguliranje srčanih otkucaja i jačanje srčanog mišića, te za usporavanje pulsa, širi krvne žile, pojačava opskrbu srca krvlju i kisikom te smanjuje potrošnju energije srca kod pumpanja,
    • za reguliranje visokog i niskog krvnog tlaka, te zaštitu koronarnih žila od arterioskleroze,
    • za preventivno djelovanje u sprječavanju infarkta,
    • utječe na snižavanje kolesterola u krvnoj plazmi i ostalih masnoča u tijelu iplod crvenog gloga),
    • kod angine pektoris,
    • kod zamora srca (koronarni srčani prekid),
    • za održavanje normalnih funkcija srca i uravnoteženog krvnog tlaka,
    • regulira rad srca, smanjuje periferni vaskularni otpor, (smanjuje pritisak na srce, snižava krvni tlak te olakšava protok krvi).

    Plodovi crvenog gloga rabe se i kao preventivni lijek-biljka kod rizika od kardiovaskularne bolesti, kao dobra zaštita od bolesti srca.
    • Primarno crveni glog djeluje na kongestiju srca (slabost, nesposobnost),
    • sekundarno djeluje na anginu pectoris (blaži oblik), kardiomiopatiju, te na srčane aritmije i tahikardije.
    • Zbog umirujućeg djelovanja crveni glog može se koristi kao sedativ kod raznih uzbuđenja, razdražljivosti, nesanice, stresa, znojenja, razdražljivosti žena u klimakteriju kod iznenadnih aritmija kod nervoznog srca,
    • pomaže kod problema sa zglobovima tako što utječe na jačanje zglobne presvlake, te kod reumatoidnog artritisa.

    • Cvijet i plod crvenog gloga koriste se u liječenju bolesti grla, te kao diuretik u liječenju raznih kod bubrežnih slabosti.

    • Kod intermitentne klaudikacije (bol u nogama - arterije), ubrizgava se ekstrakt gloga koji poboljšava cirkulaciju pridonoseći većoj mogućnosti hodanja i kretanja općenito.

    • Kod oštećenja srčanog mišića u starosti, izvrsno je prirodno sredstvo za jačanje i bolji rad srca, kao i za upale srčanog mišića, sužene i već otvrdnute arterije srčanog vijenca.

    U kineskoj pučkoj medicini glog (shan-zha - Crategus pinnalifida) rabe za manjak Qi (Či -vitalna tekućina-energija organizma) - kao Qi tonik, kojim uravnotežuju - tonificiraju srčani Qi i Yin.

    Nadalje, rabe ga za
    - srčana oboljenja kao što su angina pektoris,
    - za normaliziranje krvnog tlaka i to visokog i niskog,
    - cirkulacijskih problema svih vrsta, aritmije, tahikardije, kod arterioskleroze,
    - kao digestiv za povećanje enzima sekretiona,
    - za umirenje simpatičkog nervnog sustava,
    - za smanjenje abdominalnih bolova,
    - za uravnoteživanje rada slezene,
    - želuca,
    - za liječenje dijareje,
    - kronične dezinterije,
    - te za bolju memoriju, zajedno s Ginko bilobom.

    Slična iskustva u liječenju imaju i Nijemci, Englezi, Amerikanci i mnogi drugi narodi.

    Crveni glog se u ljekovite svrhe može kombinirati s različitim biljem:
    • s ginkom za moždanu cirkulaciju;
    • s kamilicom, listom masline, imelom i češnjakom (Allium sativum), za nervozu srca i nepravilni puls;
    • s hmeljom (Humulus lupulus), valerijanom i matičnjakom za umirenje.

    Napomena. Kod korištenja gloga za poboljšanje zdravlja obavezno je konzultirati se sa liječnikom.

    Kontraindikacije. Kod nepropisne uporabe, tj. kod prekoračenja određenih doza može doći do pojačanog rada srca.


    KUĆNA BILJNA LJEKARNA

    Čaj od cvjetova
    univerzalni čaj za navedene probleme
    1 jušna žlica cvjetova gloga,
    2 dl vode
    Priprema. Vrućom vodom preliti cvjetove, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
    Uporaba. Piti po potrebi dvije do četiri šalice čaja na dan.
    Čaj se može zasladiti medom.

    Čaj od plodova
    univerzalni čaj za navedene probleme

    1 jušna žlica zgnječenih plodova gloga
    2 dl vode
    Uporaba. Početna doza od tri kapi, dva do tri puta na dan, postepeno se pove ćava do najviše deset kapi. Ovako se p stupa kako bi se individualno odredilo doziranje, jer veće količine izazivaju a; mije. Prosječno se uzima tri puta po pi kapi na žličicu meda, a ako se uzima s vodom ili čajem, tada se može staviti i po deset kapi tinkture.

    Prašak
    Priprema. Zgnječene plodove gloga namakati u vodi 2-5 sata i potom prokuhati. Poklopiti i nakon jednog sala procijedili. Uporaba. Piti dvije do Iri šalice čaja dnevno u gutljajima za navedena oboljenja
    Priprema. U mlincu za kavu samljeti osušene cvjetove u prašak.
    Uporaba. Dnevno uzimati 2-3 puta u količini koliko stane na vrh noža. Prašak može umiješati u jelo ili piće.

    Tinktura
    aritmija, nervozno srce, visoki tlak, arterioskleroza
    Tinktura se priprema se prema propisima farmakopeje!

    Homeopatija
    Homeopatski lijek Crataegus (linktura od svježih plodova gloga) rabi se za liječenje bolesti miokarda srčanog mišića cirkulacije, aritmija (homeopatski kardio tonik). Današnja znanost potvrđuje sva svjedočenja pučke medicine starijeg i novijeg datuma, naročito po otkriću homeopatije. |oš je 1924. dr. Walter Schwabe, vrlo uspješno, primjenjivao matičnu tinkturu iz plodova gloga, u šestoj potenciji za srčana oboljenja.

    Uputa za pčelare
    Klasifikacijska oznaka za prinos meda -2.

    Preživljavanje u prirodi
    U proljeće. Mladi izdanci i listovi pomiješani s kuhanim krumpirom ukusno su jelo priređeno kao salata, a mogu se pripremati i kao varivo, te čaj od cvjetova. U jesen. Plodovi gloga također se mogu jesti, ili se od njih može kuhati čaj i kompot, ili ih rabiti kao dodatak ostalim plodovima jeseni.

    Napomena. Glogovo drvo je tvrdo, te se može koristiti za razne potrebe za vrijeme življenja u prirodi.





    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:07



    ČUVARKUĆA - SEMPERVIVUM TECTORUM L.

    Narodni nazivi: cmilić, cmio, čuvarka, divlje smilje, gromovna trava, možek, nastran, netres, netrisak, ozluživ, pazikuća, pod silu živ, rosa u zlu dobra, smiljak, stolist, treset, uhovnik, usna, vazdaživ, žednjak.

    Opis biljke: čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Listovi su debeli, mesnati i proviđeni šiljastim vrhom.
    U ljetu izrasle 10 do 30 cm visoka cvjetna stapka koja je pokrivena malim ljuskastim listićima.

    U lažnom šticu poredani cvjetići zvjezdastog su oblika, svjetlocrvene boje a kod nekih podvrsta žute do crveno-ljubičaste.

    Miris i okus: listovi su bez mirisa, a ukusa su sluzasta, malo trpka, kiselkasta i nalik na okus trave.

    Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz.

    Stanište: čuvarkuća je prvotno bila biljka kamenjara južne Evrope. Karlo Veliki je naredio da se ta biljka nasađuje radi njezine ljekovitosti i otada se raširila po cijeloj Evropi.

    Biljka je veoma skromnih, gotovo nikakvih zahtjeva, nalazi se još u seljačkim i drugim vrtovima, te na slamnatim krovovima seljačkih kuća a ponekad i na krovovima pokrivenim crijepom.

    Ljekoviti dijelovi biljke: prema potrebi se sabiru svježi listovi (Sempervivi tectori folium) od početka ožujka do kraja listopada. Svježi sok (Sempervivi tectori succus) dobiva se tiještenjem listova.

    Ljekovite i djelotvorne tvari: tanin, biljna sluz, masno ulje, smola, kalcijev malat, mravlja i jabučna kiselina. Sigurno je da su u biljci sadržane i druge, do sada još neistražene, ljekovite tvari.

    Ljekovito djelovanje: ova biljka, doduše, nije u službenoj upotrebi, no ipak je još u starom i srednjem vijeku uživala veliki ugled. Kasnije, osim seljačkog stanovništva, jedva da se još tko njome služio. Tek se moderna homeopatija bavila tom biljkom, pa je ponovo postala poznata i cijenjena.

    Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok kao sredstvo koje hladi i steže, stavlja se na rane, upale, čireve, opekotine, i na bolna mjesta, nastala gihtom.

    Svježe sabrani listovi, pripremljeni kao čaj a istovremeno i oblozi u obliku laganog ocjetka primjenjuju se kao pouzdano sredstvo protiv pojasastog osipa (herpes zoster), zloćudnih kožnih bolesti, raspucane kože, hemoroida i glista (dr W. Winkelmann).

    U novije se vrijeme priprema svježi sok od cijele biljke, bilo u obliku tinkture ili kao homeopatski preparat, te ga preporučuju neki autori (Miinch, Stauffer i dr.) kod gnojne upale zubnog mesa i kod upala grla, čak se spominje primjena kod raka na maternici (carcinoma uteri).

    Mast od čuvarkuće priprema se tako, da se u toplu i tekuću svinjsku mast pomiješa svježe istiješteni sok iz listova i ostavi da se ohladi. Ta se mast upotrebljava za liječenje zgnječenog tkiva (kontuzija), ozljeda uslijed nezgoda, rana, upala, opekotina, uboda insekata i dr.

    Još jedan recept za izradu masti naveden je u »primjeni u pučkoj medicini«. Ljekovitost i jedne i druge masti traje samo godinu dana.

    Primjena u pučkoj medicini: primjena u pučkoj medicini bila je oduvijek veoma raznovrsna. Tako sok istiještcn iz svježih listova vrijedi kao sredstvo protiv uboda od insekata. Nadalje se taj sok upotrebljavao protiv grize i grizi sličnom proljevu, a i kao sredstvo protiv crijevnih parazita.

    Kod probadanja u području slezene ili bolova u slezeni kuhaju se listovi čuvarkuće u mlijeku i dobivena kaša polaže na bolna mjesta što je moguće toplija.

    Svježi sok služi za obloge kod rana koje krvare, a mast za opekotine kao i za rane uzrokovane kiselinom.

    Isto tako se svježi sok upotrebljava kod početnog stanja crvenog vjetra (erysipelas), kod skrofuloznih čireva i kod rana koje slabo zacjeljuju.

    Svježi se sok izvana primjenjuje kod čireva na oku, kod bolova i curenja uha.

    Kurje oči i sunčane pjege s očitim se uspjehom suzbijaju svježim sokom čuvarkuće.

    Sok se preporuča i za klistiranje kod napadaja groznice. Kod nagluhosti, izazvane skrućenim žutim usnim sekretom, kapa se svježi sok listova u uho jer on rastvara sekret.

    Jedan do dva lista čuvarkuće stave se u čašu vode i taj se hladni napitak pije nakon što je odstajao 1/2 sata, a gasi žeđ onima koji imaju groznicu.

    Sok čuvarkuće, pomiješan s nešto jakog bijelog vina, služi za tjeranje glista.

    Iz »zbirke recepata kućnih lijekova« Philippine Welser, supruge nadvojvode Ferdinanda, koji je vladao u Tirolu od 1557—1580. god.: »Čuvarkuću gusto zakuhati, k tome dodati soka brđanke, na kraju dodati sasvim malo smole i nešto svinjske masti, to prokuhati, odstraniti od vatre i tako dugo miješati dok sve ne bude hladno i tvrdo. Ova je mast veoma dobra kod ozljeda i svježih rana.«

    Primjena u liječenju životinja: u alpskim područjima postojale su ranije mnoge masti za liječenje rana i ozljeda stoke, pripremljene sa čuvarkućom, srčanikom i borovicom.

    Nešto iz povijesti nauke o ljekovitom bilju: veoma je zanimljivo poglavlje u toj povijesti upravo čuvarkuća. Iz devetog stoljeća sačuvane su tzv. odredbe o seljačkim gospodarstvima (»Capitulare de villis«) koje vjerojatno potječu od Karla Velikog AH njegova sina Ljudevita Pobožnog. U toj se odredbi, među ostalim, nabrajaju 72 biljke čiji se uzgoj i njega naređuju. Odredba završava nabrajanje rečenicom: »i seljak treba čuvarkuću imati na svojoj kući!«

    Prema shvaćanju tadašnjeg vremena štitila je čuvarkuća kuću na čijem je krovu uspijevala od udara munje.
    Tisuću godina nakon te odredbe još se i danas ta svojevrsna biljka sa svojom lijepom lisnom rozetom nalazi tu i tamo na krovovima seljačkih kuća, staja ili pojata.

    Napomena: sličnog su sastava i ljekovitog djelovanja i druge vrste iz toga roda, npr. Sempervivum alpinum Griseb. i druge, no te se vrste rjeđe nalaze u slobodnoj prirodi pa se, kao i čuvarkuća, za liječenje najviše upotrebljava uzgojena kod kuće.

    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:08



    DUHAN (Nicotiana tabacum L. — Solaneceae)

    Duhan je zeljasta jednogodišnja biljka, visoka 1—2 m. Listovi su veliki, na kratkoj dršci, po obodu cijeli. Cvjetovi su ružičasto-bijeli i mnogobrojni.

    Droga. — Osušeni nefermentirani listovi duhana.

    Porijeklo. — Duvan je poreklom iz Južne Amerike, odakle se posle otkrića Amerike naglo raširio po ćelom svetu.

    Uzgoj. — Bivša Jugoslavija je bila veliki proizvođač prvoklasnog duhana za pušenje, osobito u Makedoniji i Hercegovini. To je velik izvozni artikl.

    Izgled lista. — List duhana je do 60 cm dugačak i do 15 cm širok, tanak, žljezdovito dlakav, duguljasto-lancelast i skoro bez drške. Ukusa je neprijatnog, ljutog, nagorkog i pomalo slanog. Mirisa je opojnog i neprijatnog.

    Cijela biljka je otrovna.

    Sastav. — Glavni sastojak duhana je alkaloid nikotin. Količina nikotina u raznim vrstama duvana koleba se u vrlo širokim granicama: od 0,3 do 10%. Ima malo i drugih alkaloida: nor-nikotina, anabazina koji je izomer nikotina, nikotelina, koji je čvrst, nikoteina, koji miriše na peršin, nikotina i izonikotina. Alkaloidi su vezani na jabučnu i limunsku kiselinu.

    U duhanu ima i smole, etaričnog ulja, masti, sterola, voska, gume, šećera, dva heterozida, mnogo soli: fosfata, nitrata, malata, citrata itd.; kalcija i kalija.

    Nikotin je tečan alkaloid. Sveže destiliran nikotin je bezboj¬na, uljasta, prozirna tečnost, teža od vode (specifične težine 1,027), ljutog mirisa koji guši, vrlo ljutog i neprijatnog ukusa koji peče i nagriza sluzokožu. Na svjetlosti se boji mrko i raspada se. Nikotin je jaka baza. Rastvara se u vodi i organskim rastvaračima.
    Destilira se vodenom parom, pa se na. taj način i vadi iz lišća i ostalih delova zelene biljke. U biljci se nalazi vezan u obliku malata i citrata.

    Sjeme duhana ima 36 do 40% masnog sušivog ulja, koje je po sastavu slično pamučnom ulju i upotrebljava se za izradu firnisa i boja.
    Sadrži oko 60°/o linoleinske i oko 27% oleinske kiseline. Uljane pogače imaju oko 40% bjelančevine.

    Iz cvijeća i lišća jedne vrste duhana s bijelim mirisavim cvjetovima dobiva se vrlo cijenjeno eterično ulje, koje se mnogo traži u parfumeriji za izradu miješanih, kombiniranih mirisa.

    Upotreba. — Najviše duhana se potroši za pušenje. U medicini duhan se danas ne upotrebljava za lijek. Jedino u veterinarskoj medicini služi kao jak infuz duhana protiv ušiju i drugih insekata.

    Ekstrakt duhana dobija se maceracijom lišća, a još češće cijele biljke, upotrebljava se vrlo mnogo u poljoprivredi za uništavanje insekata štetočina na gajenim biljkama. U istu svrhu upotrebljavaju se i soli nikotina. Preko traheja (dušnika) nikotin prodire u tkiva insekata i, delujući na nervni sistem, izaziva smrt uslijed paralize.

    Nicotina rustica L. — mahorka, ima mnogo limunove kiseline (do 15%), pa se upotrebljava za dobivanje ove i nikotinske (faktor PP) kiseline.

    Duvan je otrovan ne samo za čovjeka već, još više, i za mnoge domaće životinje. Osim kroničnih trovanja, koja su najčešća i redovna pojava strasnih pušača, često se događaju i akutna trovanja, koja se ponekad završavaju smrću.

    Pored nikotina, koji je nosilac otrovnosti duhana, u prepariranom duhanu ima i drugih toksičnih sastojaka, zbog čega je ovaj otrovniji od običnog, nefermentiranog duvana.

    Narodna imena: amerikanski duhan, virginijski duhan, virdžinija-duvan, običan duvan, tobak, tutun.

    Nicotiana rustica naziva se u narodu: bagov, brazilijski duhan, divlji tabak, kereuš duhan, kmetski tobak, kržak, krdža, madžarski duhan, prdosija, seljački duhan.






    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:09



    DRAGOLJUB
    Tropaeolum majus L.

    Familia Tropaeolaceae Porodica Dragoljupki
    Ljekarnički naziv Herba Nasturtii Indici
    Afrodizijak, antibakterik, antibiotik, antikarcinomik, antiseptik, antiskorbut, depurativ, diuretik, ekspektorant, emenagog, laksativ, mikocid, stimulans
    Druga imena. Dragomilje, divlji dra­goljub, kapucinka.
    Strani nazivi. Engleski - Common Nasturtium, Garden Nasturtium, Indian Cress, Nasturtium; francuski - Grande capucine; njemački - Grosse Kapuzinerkresse, Kapuzinerkresse; slovenski - kapucinka, kapucinček; srpski - dra­goljub divlji, kapucinka; talijanski - nasturzio comune.
    Iz povijesti. Domovina dragoljuba je Peru, od kuda kao ukrasna biljka dola­zi u Europu u 16. stoljeću pod nazivom "krvavi cvijet". Poznat je kao biljka za de­zinfekciju rana.

    Opis. jednogodišnja puzajuća biljka velikih okruglih mesnatih listova protka­na žilama, lijepih narančasto-žutocrvenih cvjetova.
    Vrijeme cvatnje. Svibanj - srpanj.
    Miris i okus. Jako aromatičan, pikant­na okusa.
    Stanište. U prirodi ga nalazimo u svi­jetlim bukovim šumama, a uzgaja se u vrtovima i lončanicama.
    Branje i prerada. Beru se i koriste svježi listovi i pupoljci, a sabire se cijela biljka - list, cvijet i plod, te suši brzo na toplom mjestu u sjeni. Plod se bere kad potpuno dozrije, te suši na toplom mje­stu u sjeni.

    Ljekoviti sadržaj. Eterična ulja, glikotropeolin, flavonoidi, karotin, kukurbitacin, škrob, fosforne i aminokiseline, vita­fnin C, pektin, saharoza, fruktoza, maltoza, tanin, guma, smola, željezo, magne­zij, fosfor, sumpor.

    Ljekovito djelovanje. Dragoljub je sas­tavni dio kućnog vrta uz bosiljak, bobovnijak, čili papriku, kadulju, metvicu, ruž­marin, vlasac...
    Zbog ljekovitih sastojaka, koristi se za liječenje:
    • bolesti respiratornog sustava tj. ast­me, bronhitisa, tvrdokorne sluzi, upalnih stanja, kašlja, prehlade, gripe, emfizema pluća,
    • karcinoma,
    • bolesti bubrega, mjehura i mokrać­nih putova, kao što su infekcije i upalna stanja, zastoj mokraće i si.,
    • bolesti kose i vlasišta,
    • bolesti kože, tj. za ispiranje raznih kožnih povreda, kožnih nečistoća, opeklina, osipa i sl.,
    • bolesti jetre i žuči - slab rad i slabo lučenje,
    • bolesti i upale oka,
    • ženskih bolesti, za regulaciju mjesečnice,
    • šećerne bolesti,
    • skorbuta,
    • te za jačanje spolnog nagona u muškaraca.

    Zeleni plodovi kao i sjeme dragoljuba dobro su sredstvo za liječenje gljivičnih oboljenja kože i gljivičnih infekcija.

    Zapadna pučka medicina koristi dragoljub za liječenje: angine, bronhi­tisa, groznice, gljivičnih infekcija, bole­sti bubrega, infekcija respiratornih orga­na, mjehura i mokraćnih putova, infek­cija uzrokovanih streptokokom i stafilo­kokom, iritacija kože, prehlade, upalnih stanja usta, za pražnjenje crijeva.
    Kontraindikacije. Nisu poznate.

    Mladi pupoljci i nezreli plodovi ki­sele se u octu ili salamuri. Izvrsnog su pikantnog okusa. Jestivi su svježi listovi, cvjetovi i pupoljci dragoljuba. Poznate su ljekovite salate od svježih listova dragoljuba u liječenju skorbuta kao i miješane salate s dragoljubovim listovi­ma za liječenje šećerne bolesti. Služi kao začin raznim juhama, varivima i dr.

    Kiseljenje pupoljaka ili zelenih plodova
    100 g pupoljaka ili zelenih plodova, 2 jušne žlice soli, 4 jušne žlice octa, 1/2 l vode
    Priprema. Očišćene pupoljke ili ze­lene plodove ubaciti u vruću posoljenu i pooctenu vodu, te kratko prokuha­ti. Malo ohladiti te pupoljke i plodove posložiti u staklenku i preliti vodom u kojoj su se kuhali i zatvoriti.
    Uporaba. Kao pikantan dodatak može se i jesti uz razna jela od riže, krumpira, raz­ni variva itd.

    Čaj
    za kožna i očna oboljenja
    1 čajna žličica bilja,
    2 dl vode
    Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti i nakon pola sata procijediti. Uporaba. Piti 2-3 šalice čaja tijekom dana.
    Napomena. Za obloge i ispiranje stavlja se 1 jušna žlica bilja na 2 dl vode.

    Tinktura (vlastiti proizvod)
    za jačanje spolne moći i bolesti kose i vlasišta
    Uporaba. Uzimati 10-15 kapi tri puta na dan, s malo vode ili čaja.

    Vodeni ekstrakt
    za karcinom i navedena oboljenja
    200 g cijele biljke u cvatu, litra vode
    Priprema. Oprati i usitniti bilje i pre­liti vodom, te poklopiti. Nakon 12 sati dobro pritisnuti bilje u cjedilu i procije­diti.
    Uporaba. Uzimati 1-3 čajne žličice na dan, s malo vode ili čaja.

    Kupke
    Kod raznih kožnih bolesti preporučuju se cjelovite kupke, a sjedeće kupke kod ženskih bolesti.



    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:10



    CRKVINA, PARIETARIA OFFICINALIS L.


    Crkvina (Parietaria officinalis L.) pripada obitelji Koprivljanki (Familia Urticaceae).

    Prirodni je antiasmatik, antitusik, diuretik, depurativ, dermetik, ekspektorant i emolians.

    Druga imena su joj štirenica, ščirica.

    Engleski naziv crkvine je Common Pellitory – Eastern Pellitory-of-the-wall – Erect Pellitory-of-the-Wall – Pellitory of the Wall; njemački Aufrechtes Glaskraut Glaskraut – Mauer-Glaskraut; francuski Parietaire oficinale; a talijanski parietaria, erba dei muri – Vetriola comune.

    Opis biljke
    Cijela biljka je dlakava, s jajasto duguljastim nasuprotnim listovima, sjajnim, na dugim peteljkama. Stabljika naraste i do 1 m visine.

    Sitni zelenkasti cvjetovi smješteni uz stabljiku i lisne peteljke čine loptaste cvatove. Podanak biljke je jak i dug.

    Crkvina cvate od svibnja do rujna.

    Okus joj je gorak.


    Višestoljetna i tradicionalna pučka uporaba crkvine u liječenju bolesti bubrega i mokraćnih puteva nastavlja se i danas.

    Talijanski naziv erba dei muri (u prijevodu – biljka kamenja) govori nam da crkvinu vrlo lako možemo prepoznati i naći.

    Raste oko crkvi, na kamenjarima, uz putove, na smetlištima i vlažnom zemljištu u šumama.

    Današnja medicina crkvinu cijeni kao dobar diuretik, ali ne priznaje njezinu djelotvornost u razbijanju kamenaca u bubregu, mjehuru i žuči

    Beremo mlađe biljke u cvatu i to nadzemni dio.

    Sušimo biljne snopiće obješene na toplom prozračnom mjestu u sjeni.

    Osušenu biljku rukama usitnimo i pohranimo.

    Svježe mlade listove možemo odmah rabiti za uporabu.


    Ljekoviti sadržaj crkvine čine gorke tvari, treslovina, sumpor, sluz, kalijev nitrat, kalcijev oksalat itd.

    Ljekovito djelovanje

    U našem kvarnerskom Primorju crkvinu nazivaju ščirica, a tradicionalno se rabi za liječenje:
    - bolesti bubrega, i to
    - kamenca u bubregu.

    Još kao dijete upoznao sam ščiricu u igri s listovima, koje smo stavljali na lice i odjeću.

    Današnja medicina je cijeni kao dobar diuretik te se i preporučuje kod svih vodenih bolesti, ali ne priznaje svojstva – zbog kojih u narodu ima tradicionalnu uporabu u liječenju bolesti
    - bubrega,
    - mjehura,
    - jetre,
    - žuči,
    - srca,
    - pluća i
    - kože –
    a to su u prvom redu njezin djelotvoran učinak u razbijanju/rastvaranju kamenaca u bubregu, mjehuru i žuči.

    Moja iskustva govore da je kod sitnih ili manjih kamenaca ili pijeska dovoljno piti čaj od crkvine.

    Za kamence koji su veći od 0,3 cm potrebno je najprije uzimati čajnu mješavinu biljaka koje rastvaraju kamence (na primjer: smola ariša, troskot, pirika, trputac, stolisnik itd.), a terapija traje do mjesec dana, nakon čega ultrazvukom možemo provjeriti učinak.

    Nakon smanjivanja kamenaca možemo uzimati čajnu mješavinu za izbacivanje kamenca jer ne prijeti opasnost da se oni zaglave u mokraćnim ili žučnim kanalima. Dakako da terapija za razbijanje kamenaca sadrži i obveznu uporabu limunske kiseline (1-3 limuna dnevno), kao i propisanu dijetu.

    Ono što je najvažnije je da osobe sklone stvaranju kamenca, nakon izbacivanja kamenca s pomoću čajne mješavine ili operacijskim zahvatom, za piće moraju rabiti čaj od šipka koji sprječava stvaranje kamenaca.

    Ljekovito djelovanje crkvine vidljivo je i kod bolesti mjehura (cistitis), pogotovo kod katara mjehura te kod infekcija raznim bakterijama u mokraćovodu (uretri), kao što su ešerihija, coli itd., zatim kod bolesti zadržavanja mokraće (oligurija), kao i kod pijeska u mjehuru.

    Preporučuje se uporaba svježih listova crkvine u liječenju svih dosad navedenih bolesti, kao i za:
    - liječenje raznih edema, bubrega, mjehura, insuficijencije srca, ascitesa jetre, astme, katara pluća i dišnih organa, suhog kašlja itd.

    Svježe istisnuti sok iz listova crkvine predstavlja najpouzdanije ljekovito sredstvo u liječenju navedenih oboljenja (dnevna doza je 30-60 g svježeg soka).

    Mlado lišće crkvine možemo stavljati na kožu kod raznih oštećenja, ranica, čireva itd., jer pomaže u razmekšavanju površine kože (emoliens) i zacjeljivanju.

    Čaj

    (za sve navedene bolesti)
    2 jušne žlice svježih ili suhih listova crkvine, 2 dl vode
    Priprema:
    Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
    Uporaba:
    Pijemo 2 do 4 šalice čaja dnevno, ovisno o težini oboljenja. Čaj možemo sladiti medom.

    Tinktura
    Priprema se prema propisima farmakopeje!
    Uporaba:
    Rabimo za liječenje navedenih oboljenja, tako da uzimamo dva do tri puta na dan po 1 čajnu žličicu tinkture razblažene s 1 dl vode, soka ili čaja.

    Homeopatija
    Homeopatska matična tinktura od crkvine rabi se za otapanje kamenaca i liječenje noćnih mora.

    Alergija na crkvinu

    Danas ima mnogo osoba koje su alergične na crkvinu i koje imaju velikih problema kad ona cvate. Sjećam se jednog našeg člana koji je napade alergije dobio na našim druženjima u udruzi kada sam govorio o crkvini. Njemu su odmah počele suziti oči i nos. Znao je reći da ne smije ni pomisliti na nju, kao i da je ne smije pogledati kad u prirodi naiđe na nju. Pitao me je može li i on provjeriti narodnu izreku »klin se klinom izbija«, pa da popije čaj od crkvine. Rekao sam mu neka proba. On je to učinio i s veseljem je znao kasnije govoriti da poslovica ima čarobnu moć. Koja su sve djelovanja prirode i hrane na nas, danas mi još ne znamo sve objasniti, ali zato možemo poslušati i primijeniti iskustva onih koji su pokušali i uspjeli povratiti zdravlje.

    Kontraindikacije:
    U ovom kontekstu važno je reći da su kontraindikacije najčešće kod osoba koje su alergične na crkvinu.


    Boce-Team
    Admin

    Broj postova: 557
    Points: 1229
    Reputation: 1
    Join date: 15.05.2008
    Age: 46

    Re: Flora i Fauna

    Postaj  Boce-Team on 21.09.11 1:11



    CIKORIJA - CICHORIUM INTYBUS L.


    Narodni nazivi: divja loćika, divji radić, jandrašica, konjogriz, konjska trava, mlečak, modar cvijet, plavocvet, radić, vodopija, zmijina trava, žućenica, žutenica, žutinica.

    Opis biljke: iz trajnog valjkastog i vretenastog korijena, izvana žućkasto-bijele boje a iznutra bijele boje, izbija duga čvrsta i razgranjena stabljika.

    Listovi su grubo nazubljeni i podsjećaju na maslačak.

    Cvjetne glavice razvijaju se pojedinačno po čitavoj biljci u pazušcima listova ili na vrhu grana a najčešće su svijetloplave boje.

    Miris i okus: biljka i korijen su gotovo bez mirisa, a okus je više gorak.

    Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.

    Stanište: vodopija se gotovo svagdje susreće u slobodnoj prirodi, tako uz rubove putova i polja, na livadama i pustim zemljištima, a daje prednost sušnijim zemljištima.

    Kao kulturna forma vodopija ili cikorija uzgaja se u mnogim zemljama. Nadzemni dio vodopije u uzgoju daje dobru zelenu krmu, dok mesnati korijen nakon prženja i mljevenja služi kao poznati nadomjestak za kavu.

    Ljekoviti dijelovi biljke: za ljekovite svrhe sabiru se samo biljni dijelovi divlje rastuće vodopije. Korijen (Radix Cichorii) se iskapa od druge polovine ožujka do kraja svibnja, a listovi i cvjetovi se sabiru u srpnju i kolovozu.

    Korijen se nakon čišćenja od zemlje i nadzemnih dijelova biljke razreže radi lakšeg sušenja po dužini te se za potrebe kućanstva niže na konac i suši na zračnom mjestu u hladu.

    Listovi i cvjetovi suše se također u hladu u vrlo tankom sloju, a naročito cvjetovi zahtijevaju veliku pažnju pri sušenju.

    Korijen se priprema i kao povrće no prije toga se mora temeljito namočiti u vodi da bi se izvukao gorak okus. Time se izvlače sve hranjive i ljekovite tvari, tako da se dobiva ukusno povrće ali s druge strane siromašno hranivima.

    Ukoliko se korijen, kao jedno od najboljih dijetnih povrća daje šećernim bolesnicima, ne smije se ga izložiti duljem stajanju u vodi.

    Ljekovito djelovanje: od Paracelsusa do Kneippa svi su narodni liječnici jedinstveni U mišljenju da je vodopija veoma vrijedna ljekovita biljka. To treba zahvaliti mnogim sadržanim tvarima, a u prvom redu raznim vrstama šećera, od kojih se u relativno većim količinama nalazi inulin. Inulina, koji u ishrani šećernih bolesnika igra tako značajnu ulogu, a osim toga je čak i ljekovit, sadrži svježi korijen do 18 % od ukupnih tvari a u pažljivo osušenom korijenu ima ga i preko 50 % od ukupnih tvari.

    Iz toga se razabire da za vrijeme procesa sušenja nastaju još i biokemijske promjene i da prema tome, to vrijedi za sve ljekovito bilje — sušenju i čuvanju ljekovitog bilja treba posvetiti najveću pažnju!

    Uz znatne količine željeza sadržana je u cvjetovima gorka tvar cikoriin, u stabljici i listovima gorka tvar laktoin i konačno u korijenu gorka tvar intibin, uz bjelančevinaste tvari, taninsku kiselinu, masna ulja i dr. Već spomenuti inulin dolazi u nekim biljkama (maslačak, čičak) umjesto škroba, te ga šećerni bolesnici ne samo podnose, nego je dokazan — naročito kod uzimanja svježe istiještenog soka iz listova — čak pad šećera u krvi. Kod svih ispitivanja nije se moglo utvrditi otrovno djelovanje inulina na krv ili kakva druga štetna popratna djelovanja.

    Vodopija je osim toga izvrsna ljekovita biljka za bolesti jetre i ne može se dovoljno preporučiti kod zastoja u radu jetre, žutice i teškoća sa slezenom.

    Svježi sok listova i čaj od cvjetova, listova ili korijena veoma pospješuje izlučivanje žuči, odstranjivanje žučnih kamenaca, čišćenje krvi, izlučivanje prekomjerne sluzi i dr. Sasvim je razumljivo da ovo djelovanje vodopije na pospje-šenje tjelesnih funkcija, na čišćenje krvi, na izlučivanje žuči i pospješenje kolanja krvi utječe na duševnu potištenost (hipohondrija) i da je također liječi.

    Za pripremu čaja uzima se korijen, listovi i cvjetovi, 1 puna čajna žlica te mješavine, koja se stavi u hladnu vodu te se kuha dok ne zavrije. Za navedene slučajeve piju se tokom dana 2 do 3 šalice. Svježi sok uzima se više puta dnevno i to svaki puta po jedna puna čajna žlica.

    U nekim zemljama u službenoj su upotrebi i biljka cikorija u cvatu (Herba Cichorii) i korijen (Radix Cichorii).

    Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: od jednakih dijelova vodopije i peršuna priprema se čaj koji služi za pospješenje izlučivanja mokraće a djeluje i na čišćenje krvi.

    Listovi vodopije uzimani u octu stišavaju proljev.

    Korijen vodopije kuhan s ječmenim sladom i od toga pripremljen oblog, liječi bolove u ždrijelu.

    Svježi listovi položeni na upaljene čireve ublažuju bolove, smanjuju vrućinu i crveni vjetar (vrbanac, ervsipelas).

    Sok od cvjetova dobar je lijek za oči pa, ako oči peku od umora, pomoći će oblozi od soka koji hlade.

    Kod osipa na koži a i inače kod nečistoća kože upotrebljava se svježi sok od svježe biljke i korijena vodopije. Primiješa se nešto ružine vode te se time više puta nakapaju oboljela mjesta na koži a nakapani se sok pusti da se osuši.

    Sok od svježih listova vodopije, pomiješan s nekoliko kapi ružina ulja i vinskog octa, brzo ublažuje glavobolju ako se od te mješavine načine oblozi.

    Sok od vodopije ukuhan sa šećerom do gustoće sirupa daje za djecu ukusno sredstvo za otvaranje.

    Biljka vodopije namočena u vinsku žestu daje sredstvo kojim se češće masiraju radi jačanja oslabljeni udovi. Sok od listova preporuča se protiv povraćanja krvi.

    Stare babice na selu hvale čajni uvarak korijena vodopije kao najbolje sredstvo za jačanje oslabljenih unutarnjih spolnih organa rodilja.

    Svježi biljni sok vodopije smatra se u pučkoj medicini sredstvom za pospješenje porasta kose a naročito sprečava ispadanje obrva.



      Sada je: 21.05.12 1:15.